U časnom Kur'anu možemo vidjeti da se djela dijele na dvije kategorije. Jednu kategoriju čine loša djela, drugu dobra. Ko donese dobro djelo pa njemu je desetorostruka nagrada, a ko dođe s lošim pa neće biti kažnjen osim koliko je ono. (En'am, 160.) Dakle, ovdje su sasvim jasno djela podjelijena na dvije kategorije, što se ne slaže sa vašom podjelom vršioca djela.
1 Odgovor
Jedna se stvar može podjeliti po različitim osnovama. Jednom kao suštinska zbilja, naprimjer, kada se u logici uči da živa bića dijelimo na inteligentna i ona koja to nisu. Ova podjela živih bića kreće od njihove suštinske naravi, inteligencije. Međutim, možemo napraviti podjelu i sa vanjskoga aspekta, koji nije suštinski. Naprimjer, ljude djelimo na učene i neuke. Ovdje se znanje, koje je izvan čovjekove suštine i koje mu je akcidentno, uzima za polazište podjele.
Isto je i sa djelima. Djelo je u svojoj suštini jedno. Naprimjer, odnosi između muškarca i žene. Gledajući sa vanjskog aspekta, da li je njihov odnos u skladu sa šerijatskim propisima ili ne, može se djeliti na dozvoljeni i zabranjeni. Ili, meso koje kupujete na tržnicama može biti dozvoljeno ili zabranjeno sa aspekta da li je prilikom klanja izgovorena bismilla ili nije, dok je samo klanje jedna jedina radnja. Dakle, ukoliko Kur'an djela dijeli na dvije kategorije, to ne čini prema suštini djela, već uzimajući u obzir vršioca i njegove namjera, te usklađenost ili neusklađenost sa šerijatom.
Kakva god vas nesreća zadesi, to je zbog grijeha koje ste zaradili, a On mnoge i oprosti. (Šura, 30)
U skladu sa filozofskim stajalištem grijeh, zlo, loše djelo ili nevaljalština spadaju u red nepostojećih, a ne u red zbiljnih stvari. Čovjek koji je opskrbljen Božijim blagodatima kao što su sigurnost, zdravlje i situiranost, smatra ih dobrim, lijepim i korisnim – zbog toga što ih ima. Međutim, ako mu nakon kakve nesretne okolnosti ove blagodati budu uskraćene, tj. nestanu, čovjek tu nesreću smatra zlom. Iako je moguće da ona za sobom povlači mnoštvo dobara, čovjek je, jer je njemu uskratila neke blagodati smatra lošom i zlom pojavom. Usljed toga što je posrijedi gubitak, zemljotres ili oluju, koji spadaju u postojeće stvari i Božije su djelo – što po sebi znači da su dobri i lijepi – mi smatramo lošim. Dakle, zla i nesreće zapravo su nepostojeće stvari, a nepostojeće stvari usljed nepostojanja ne vežu se za Allaha.
U vezi sa ovom temom prenosi se veliki broj predaja od Imama Ehli-bejta koje tumače kur'anske ajete, a koje upravo objašnjavaju stav načela “između dvije strane”. Smatrajući da je Božiju volja u vertikalnoj liniji sa čovjekovom voljom, obuhvata je, a nije joj ravnopravna.
Filozofska rasprava
Merhum Allame Tabatabai tumačeći 26. i 27. ajet sure Bekare, donosi poglavlje Filozofska rasprava, koje ćemo mi iznijeti u skraćenom obliku s nadom da će biti korisna čitaocima.
Podjela djela:
Svako djelo i svaki učinak bića koja vidimo u svijetu koji nas okružuje, možemo razvrstati u dvije kategorije:
– prirodna djela
– voljna djela
Prirodno djelo predstavlja akciju, pokret koji neko biće čini bez da u njegovom događanju znanje igra kakvu ulogu, već je sama priroda tog bića uzrok nastajanja djela. Naprimjer, tjelesni rast, ishrana biljak i kretanja tijela, poput toka vode, bivanje kamena teškim, zdravlje i bolesti tijela. Ova djela i njihovi učinci za nas su sasvim očigledni. Čak i ako tragovi ove vrste poteknu od ljudi, naše znanje ne igra nikakvu ulogu u njihovom postojanju ili nepostojanju. Drugim riječima, znali mi ili ne, da tijelo raste unošenjem hrane u organizam, to naše znanje ne ostavlja nikakav efekat na ozbiljenje ovog prirodnog fenomena. Jedina stvar koja ima ulogu u postojanju ili nepostojanju ovog fenomena jeste prirodni činilac.
Voljno djelo, jeste ono djelo i onaj učinak u kojem znanje igra direktnu ulogu u njegovom ozbiljenju. Drugim riječima, to što ga je djelatnik pojmio znači da se njegovo znanje veže to da li će se djelo dogoditi i ozbiljiti. Primjer su sva ljudska djela nastala na temelju volje, ili djela svakog bića koje ima svijest. Ova djela dešavaju se kada vršiocu znanje bude vezano za njega, u smislu da vršilac prepozna ovo djelo i odvoji ga od ostalih djela, da ga smatra činiocem postizanja određenog savršenstva i da ga zato i obavlja. Dakle, ovo je djelo u kojem je znanje posrednik između njega i njegovog vršioca.
Razlika prirodnog i voljnog djela, leži u posredništvu ili neposredništvu znanja.