Esselamu alejkum!
Prije nego odgovorim na Vaša pitanja, želim da Vam uputim ispriku zbog kašnjenja s odgovorima. Imadoh par ispita na fakultetu, pa se time pozabavih i ne stigoh da Vam se javim. U nadi da ste dobro i zdravo i s dovom Allahu, dž.š., da Vama i meni podari svaki hajr, počet ću s odgovorima na Vaša pitanja:
a) Poslanik Muhammed, s.a.v.s, je za 23 godine svoje misije protumačio Kur'an do u detalje, te tako muslimanima ostavio jedan apsolutan koncept po kojem trebaju da se vladaju. Nadahnut Objavom, on je ashabe uputio na sve ono što im može koristiti, a upozorio ih na svaku štetu. Da, na taj način je obuhvatio sve korisno za muslimane, ali i za čovječanstvo u cjelini.
b) Muhammed, s.a.v.s je bio čovjek. Postoji konsenzus sunijskih učenjaka da nije činio velike grijehe, pa čak ni prije poslanstva. No, razišli su se po pitanju malih grijeha. A kad se velikani raziđu po nekom pitanju onda ne priliči meni da govorim o tome, a Vi ste vjerovatno upoznati s ovim pitanjem.
c) On je Poslanik. Kaže Uzvišeni: Muhammed je samo poslanik (Ali Imran, 144), Poslali smo te ljudima kao poslanika. (En-Nisa, 79) Poslaniku je jedino dužnost da dostavi (El-Maide, 99). U velikom broju ajeta Allah Muhammeda, s.a.v.s. oslovljava sa “poslanik”, a zaista mi nije poznato da ga negdje naziva “imamom”. Naravno da je Poslanik bio imam, no, poznato je da sunije i šije ne shvataju ovu riječ i ne tumače je na isti način, stoga bi bilo suvišno i nepotrebno da se koncentrišemo na pitanje imameta.
d) Kaže Uzvišeni: On tajne zna i On tajne svoje ne otkriva nikome, osim onome koga On za poslanika odabere. (Džin, 26-27) Nije mi sasvim jasno šta podrazumijevate pod “zbiljama Svijeta” ali apsolutno je nemoguće da neko bude na stepenu iznad poslanika, ajet na to jasno ukazuje.
e) Koliko je meni poznato, jedina spuštena religija je islam. Sve prethodne objave su od Allaha, ali su iskrivljene i kod Allaha neće biti primljene, a njihovi sljedbenici će na Sudnjam danu nastradati. Kaže Uzvišeni: A onaj ko bude zelio neku drugu vjeru osim islama, neće mu biti prihvaćena, a na Ahiretu će nastradati. (Ali Imran, 85) Stoga, islam je najsavršeniji, a sve ostalo je zabluda i ništa osim zablude.
f) Allah u Svojoj knjizi kaže da je neke poslanike odlikovao nad drugima, i mi čvrsto vjerujemo da je to tako. Međutim, zašto je On odlikovao Musaa, a.s., nad recimo Ismailom, a.s., to ne znam… potrudit ću se da saznam.
I za kraj imam još jedno pitanje: Možete li mi pojasniti šta podrazumijevate pod pojmom “vahdet islamskog ummeta”? Da li mislite da zaista postoji jedinstvo islamskog ummeta? Gledajući surovu stvarnost i čitajući historiju, nalazim da je to jedinstvo izgubljeno, usuđujem se reći odmah nakon smrti Allahovog poslanika, s.a.v.s., a od tog dana rana je samo krvarila i širila se, a zaista nisam pročitao niti čuo da je nekad vladalo blagostanje između sunija i šija, prosvijetlite me ako griješim… Ili možda pod vahdetom ummeta podrazumijevate da bismo mi trebali usvojiti vaša učenja, ili pak da Vi usvojite naša pa da se tako zajedno sklonimo pod jedan krov i u blagostanju, sreći i zadovoljstvu dočekamo Mehdija. Ispravite me ako griješim, ali retorika istaknutih šitskih alima nimalo ne doprinosi jedinstvu… Također, ni sunijski učenjaci ne zaostaju mnogo za njima… Jedni druge tekfire i jedni druge pozivaju da prihvate ono što je kod njih… Kako premostiti ovu provaliju? Jesmo li Vi i ja utopisti ako to želimo?
Unaprijed zahvaljujem na odgovorima.
Esselamu alejkum.
1 Odgovor
Poštovani brate, nadam se da nas Allah sve uputi na put kojim su bili zaduženi Božiji poslanici, a posebno Muhammed, s.a.v.a.
U skladu sa prvim vašim odgovorom možemo zaključiti da je Poslanik radio u skladu s cijelim Kur'anom i da ga je shvatio onakvim kakav on jeste. To je upravo odgovor Aiše, kada su je pitali: “Kakav je poslanikov moral?” Ona je dala najljepši odgovor u najmanje riječi: “Njegov moral je Kur'an.” Drugim riječima, ono što je u Kur'anu od dobrote, blagodati i udaljenosti od zla i oprečnosti, to postoji i u njemu. Ukoliko ovo prihvatimo, to će značiti da je on bio bezgrješan, tako da nije počinio nikakve greške, niti prije poslanstva niti u poslanstvu, niti velikog grijeha niti maloga, u suprotnom ne bi se moglo kazati da je on potpuni primjer – na isti način kako u Kur'anu ne postoji niti najmanja kontradikcija. Jer i on također govori o svim koristima, kao što objašnjava sve štete. On mora postupati u skladu onog što govori kao što je nophodno da se drži daleko od onoga što odvraća.
Što se drugog odgovora tiče, ukoliko bismo pretpostavili mogućim da je – da nas Allah sačuva – Posalnik učinio mali grijeh i na taj način izišao iz okvira bezgrješnosti, prirodan rezultat toga vjerovanja je da nastupi potpuno nepovjerenje u ideologiju i vjerske propise, jer je on teorijski zabranio da se počini bilo koji veliki ili mali grijeh, međutim, praktično i sam je počinio mali grijeh. Činjenje malog grijeha je zapravo pozivanje u mali grijeh i prema tome bi između njegovih riječi i djela postojala suprotstavljenost. U svakoj ideologiji ili religiji u kojoj nastane kontradikcija među njenim sastavnim djelovima, naprimjer između riječi i djela vođe sasvim sigurno tog trenutka on izlazi iz okvira u kojem je predstavljao primjer. Kur'an Časni kaže: A vama je u Poslaniku Allahovom najljepši uzor. Drugo, ukoliko bi jedan čovjek Ummeta, samo jedan čovjek u toku povijesti, dominacijom nad svojim nefsom i samokontrolom uspio da se sačuva od svih grijeha i velikih i malih, neophodno je da bude bliži Allahu od Poslanika, jer upravo to nam daje do znanja Kur'an: Zaista najplemenitiji od vas u Allaha je najbogobojazniji od vas. U tom slučaju, da li Poslanik može biti uzor čovjeku koji se nalazi iznad njega? Ukoliko pak kažete kako je nemoguće da čovjek bude takav da ne počini niti jednog grijeha, to bi značilo da je Allah, dž.š. čovjeka obavezao propisima koji su iznad njegove moći, a Kur'an jasno daje do znanja: Allah nikoga ne opterećuje preko mogućnosti njegovih. (Bekara, 286) U tom bi slučaju također nastupila kontradikcija i u Kur'anu, u isto vrijeme kada Kur'an govori da u njemu nema nikakvog traga nedosljednostima i neispravnosti. Zašto? Zato što je: Objavljen od Gospodara svjetova. A djelo Božije, poput Boga, u sebi nema nedostataka i kontradikcija. U skladu s navedenim, ljudi koji vjeruju da je Poslanik činio male grijehe na taj način uklanjaju i oduzimaju povjerenje u din. Tako su i sebe postavili u provaliju iz koje nemaju izlaza.
To što kažete kako “ne priliči meni da govorim o tome”, znajte uvaženi brate, da je jedna od obaveza svakog muslimana da istražuje svoju religiju, na to nam ukazuje veliki broj ajeta i hadisa. Ukoliko bi vaše opravdanje bilo prihvatljivo, u tom bi slučaju trebali reći kao što je i Kant rekao: “Nikada se ne opirem i ne borim protiv istine, na temelju mojih istraživanja hrišćanstvo sam kao najbolje odabrao kao svoju religiju, međutim, ukoliko mi se jednoga dana ispostavi da na ovom svijetu negdje postoji bolja religija sigurno ću je prihvatiti, jer ja se ne inatim istini.”
Uzevši u obzir ovu činjenicu, dobri brate muslimane, možda oni koji vjeruju u bezgriješnost za određeni broj Bogu bliskih ljudi, imaju za to argumente koje vi ne poznajete. A razumno je da neobaviještenost o nečemu ne možete uzeti za argument negiranja nekog pitanja.
Neću da kažem “oni sigurno imaju”, već kažem “dajmo mogućnost da imaju dokaz”, koji bi ukoliko biste s pažnjom poslušali – prihvatili.
Što se trećeg odgovora tiče, želim ukazati na jednu tačku. Časni Kur'an islam predstavlja kao najsavršeniju, najuniverzalniju religiju. Kada se kaže “najpotpunija” to znači da je čista od nedostataka prethodnih religija, te da je donijela bolje i uzvišenije zbilje sa sobom. Dakle, ima prednost u dva aspekta. Nema niti jednog nedostatka kojeg su prethodne religije imale i govori o istinama i stvarima za koje prethodne religije nisu imale moć da ih objasne, shvate i percipiraju. Jasna je činjenica da se nemoć shvatanja ne ogleda u brojnosti propisa – mada ima i toga – već je posrijedi dubina zbilja s jedne, te njihova uzvišenost s druge strane. Zato čovječanstvo, sve dok je Ovoga svijeta, ma koliki intelektualni razvoj da postigne, neće stići do mjesta gdje islamski nauk ne bi mogao ponuditi odgovor na misaone i duhovne potrebe.
Ukoliko smatramo da je islam u tri segmenta– savršenstvu, mnoštvu propisa, dubini i uzvišenosti nauka – bolji od prethodnih religija, u tom slučaju i donositelja te religije moramo smatrati boljim u odnosu na prethodne poslanike. Budemo li postavili dva ajeta uporedo, shvatit ćemo veličinu Muhammeda, s.a.v.a.
1. pokazivanje Boga Musau, a.s.
2. objavljivanje Kur'ana brdu
Govoreći o Musau, Kur'an kaže: I kad se Gospodar njegov onom brdu otkri, On ga sa zemljom sravni, a Musa se onesviješćen strovali. (El-E'araf, 143) Dakle, niti brdo niti Musa nemaju moć prijema i shvatanja jednog Božijeg ukazanja. U vezi Časnog Kur'ana se kaže: Da ovaj Kur’an kakvom brdu objavimo, ti bi vidio kako je strahopoštovanja puno i kako bi se od straha pred Allahom raspalo. (Hašr, 21) Dakle, ukoliko bi ovaj Kur'an bio objavljen i Musau, a.s., sigurno bi se onesvijestio i ne bi ga mogao prihvatiti. Međutim, poslanik Muhammed, s.a.v.a. primio je cio Kur'an i niti je pao u nesvjest, niti se stropoštao, već ga je uz punu duševnu snagu primio i po njemu postupao i kako je Allah htio dostavio ga ljudima. A ti, zaista, primaš Kur’an od Mudroga i Sveznajućeg. (Neml, 6)
Kur'an očito govori o tome da su neki Božiji poslanici bili i Imami, poput hazreti Ibrahima i njegovih potomaka. To znači da i Muhammed, s.a.v.a., mora biti Imam. Ne možemo smatrati jednog čovjeka većim od nekih ljudi, a da su ti ljudi bili imami dok on to nije bio. To da se ta riječ nije spomenula o njemu, nije argument da on to nije bio. U svakom slučaju, kako vi niste željeli razgovarati o ovoj temi, neću je ni ja naglašavati, pa idemo dalje.
Iako u prethodnom odgovoru kažete da ne govorimo o imametu, ovdje ipak koristeći ajet (koji uopće ne govori o tome šta prethodi jedno drugom: imamet poslanstvu ili poslanstvo imametu), kažete: “Iz ovog ajeta postaje jasno kako je apsolutno nemoguće da neko bude na stepenu iznad poslanika.”
Ako ste raspoloženi i imate želju, posebno jer je ljeto i ispiti su već manje više pri kraju (nadam se da ste vi svoje položili s uspjehom da na taj način budete ponos islamu i muslimanima), mogli bismo nastaviti ovu temu pa vidjeti sa kur'anskog aspekta šta je veće: imamet ili poslanstvo. Svakako, kada se govori o ovoj temi ne usredsređivati se na ličnosti već govoriti o položaju imameta i položaju poslanstva. Razlog zašto je ova tema izuzetno složena, jeste činjenica da se ne poštuje pravilo da se na početku govoreći o ovoj i sličnim temama uopće ne trebaju uzimati u obzir vanjski primjeri. To je tek drugi stepen razgovora. Dakle, na prvom mjestu potrebno je vidjeti šta to Kur'an o kaže imametu, kakve odlike imamet ima, kao i šta je to poslanstvo i kakve odlike ono sa sobom nosi. Tek nakon toga stiže na red tema ko je Imam, a ko Poslanik.
Iz Kur'ana je jasno da se iskrivljavanje u prethodnim religijama dogodilo posredstvom učenjaka okrenutih Ovom svijetu. Zbog toga se ne može na njih osloniti, međutim, to ne znači da svi sljedbenici tih religija imaju znanje o iskrivljenju, te da iz inada neće da prihvate islam, pa da bi kao rezultat toga bili džehenemlije. Veliki broj sljedbenika monoteističkih religija smatra svoju religiju istinitom, a ukoliko bi znali da je iskrivljena, u tom bi slučaju prihvatili islam kao od Boga spuštenu religiju, potpunu i univerzalnu. Ovo nam ukazuje da oni nemaju znanje o istini i prema tome nisu ni inadžije niti protivnici istine, ne poriču sa znanjem, u vezi s čime Časni Kur'an kaže: A mi ne kažnjavamo sve dok poslanika (tj. argument) ne pošaljemo. Dakle, kazna i neprihvaćanje njihovih djela veže se za one ljude koji prkose, koji se namjerno i svjesno opiru istini, a ne za one koji zbog neznanja i neobaviještenosti griješe u vanjskom primjeru. Dakle, treba praviti razliku između slučaja kada je religija iskrivljena, ali sljedbenici te religije nisu upoznati s tim, te je slijede jer smatraju da je istinita, i između primjera gdje je religija iskrivljena i čega su sljedbenici svjesni, ali istrajavaju u inadu. Na temelju logike islama, mi ne možemo reći kako su svi sljedbenici monoteističkih religija džehenemlije i kako će ih Bog kazniti.
Što se tiče Musaa, a.s., on je odlikovan nad Ismailom iz prostog razloga jer je jedan od poslanika koji se nazivaju ulul-‘azm. To su poslanici koji sa sobom donose novi šerijat, novi Božiji zakonik, dok su ostali poslanici, koji ne primaju objavu i ne donose novi šerijat – čuvari zakona onog poslanika koji su donijeli šerijat prije njih.
Pitanje šta se podrazumijeva sa “vahdet islamskog ummeta”
Budu li svi muslimani napravili ispravnu analizu vjerovanja ostalih muslimana i svoje vjerovanje postavili na vagu na ispravan način, shvatit ćemo da među nama postoji stvarni vahdet.
Ne govorimo o prkosnicima, tvrdoglavima, neznalicama, licemjerima bilo kojeg pravca da su, mi govorimo o onim vjernicima koji istinski vole Časni Kur'an i žele biti istinski sljedbenici Poslanika islama i njegovog sunneta. Kada se pogleda njihova ljubav i prihvatanje autoriteta Poslanikovog nasljednika, kao i slijeđenje tih pojedinaca, vidimo da ih ne prihvataju samo zbog imena dotične osobe, vjernici tu osobu, njen položaj i mjesto prihvataju zahvaljujući Poslaniku. Naprimjer, akoneko smatra Alija Imamom i nasljednikom Poslanika i odriče se njegovih neprijatelja, da li to čini zato što je Ali – Ali, ili zato što se kaže da je Ali Poslanikov nasljednik, i da je Poslanik naredio da tako bude? Odgovor je svakako ovo drugo. Odnos prema Aliju je takav jer ga vjernik smatra Poslanikovim sljedbenikom i jer zna da je on jedan od ljudi najbližih Poslaniku, i zato se drži na distanci od njegovih neprijatelja.
Isti je slučaj i sa Ebu Bekrom. Kada vjernik prihvata Ebu Bekra za prvog halifu i kada ga voli, a ne voli onog ko njega ne voli, da li je takav odnos zbog samog Ebu Bekra ili usljed njegove bliskosti sa Poslanikom? Sasvim je sigurno da je odgovor ovo drugo: zato što Ebu Bekra poznaje kao Poslanikovog ashaba i kao Poslanikovog nasljednika, a zbog toga ga i voli. Ovo nam daje do znanja da vjernici vole Poslanika, a druge vole zahvaljujući Poslaniku i ljubavi prema njemu.
Slično je kada govorimo o namazu, hadžu, postu i ostalim propisima za koje vjeruju da ih je Poslanik obavljao na određeni način, i oni namaz, post, hadž obavljaju tako. Razlog je potpuno jasan.
Pretpostavimo da Poslanik bude proživljen, da dođe među ljude i kaže kako je od svih pravaca taj i taj ispravan, kako se namaz obavlja na ovaj, a abdest uzima na onaj način, da je njegov istinski nasljednik taj i taj od njegovih ashaba itd. Postavlja se pitanje da li će istinski vjernik zanijekati Poslanikove riječi i suprotstaviti mu se ili će reći: “O Božiji poslaniče, ja se izvinjavam ukoliko do sada nisam obavljao stvari na takav način, to je zato što sam mislio da ću ovako da ostvarim bliskost sa tobom.”
Dakle, svi muslimani se slažu da za osnov uzimaju Poslanikovu riječ, Poslanikov sunnet, Poslanikovog nasljednika, iako zbog različitih faktora trenutno među nama postoje različiti primjeri u objektiviziranju navedenih stvari.
Cijeli islamski ummet, uz sve razlike koje u njemu postoje dio je Muhammedovog ummeta, te kako mi volimo Poslanika, tako i on voli sve nas.
Zahvaljujući tome, kada preselimo u svijet Berzaha, svi ćemo biti braća, u blizini svoga Poslanika, i pored onih ljudi koji su zbilja bili najbliži Poslanikovi prijatelji.
Islamski vahdet ni u kom slučaju ne znači da sunija postane šija ili šija sunija, ili pak da se jedan mezheb povuče u korist nekog drugog mezheba. Riječ je o tome da svaki vjernik – uz čuvanje i zadržavanje vlastitih uvjerenja i propisa – brani zajedničke islamske vrijednosti. Da se borimo za ugled i čast islamskog ummeta. Da se, kako to Časni Kur'an kaže, čvrsto prihvatimo Božijeg užeta. Svi muslimani svijeta prihvataju Kur'an, svi muslimani svijeta prihvataju Kabu, svi muslimani svijeta prihvataju namaz, svi muslimani svijeta prihvataju hadž, svi muslimani svijeta prihvataju i raduju se mjesecu Ramazanu, svi muslimani svijeta prihvataju hiljade zajedničkih stvar, iako u nekim propisima ili nijansama uvjerenja postoje razlike.
Zaključak je da se uz zadržavanje različitosti okupimo oko zajedničkih tački. Branimo i čuvajmo osnov namaza, osnov Kabe i osnov Kur'ana, uz sve razlike koje postoje u načinu praktičnog obavljanja namaza, hadža i ostalih zajedničkih nam načela. Predstavimo i upoznajmo svijet sa lijepim likom našeg Poslanika. Poradimo na hiljadama drugih zajedničkih projekata. Nemojmo brinuti o tome da su mir, harmonija i jedinstvo izgubljeni i da nikada nisu nastupili.
Već dugo vremena veliki broj uvaženih vjerskih autoriteta iz svih islamskih mezheba ulažu ogromne napore u tom smjeru i do sada su postignuti značajni rezultati. Uz to, svako je dužan raditi u skladu sa svojom šerijatskom dužnosti, pa makar rezultat izostao. Ukoliko samo jedan čovjek bude radio u skladu sa svojom obavezom, sasvim sigurno da će ostaviti traga i sutra, na Sudnjem danu u toj mjeri će pred Bogom i Poslanikom da bude uspješan. Kada se nalazite u pustinji obavijenoj tamom, ukoliko u ruci imate samo svijeću, prostor će biti osvijetljen u granicama svjetlosti koju isijava svijeća u vašoj ruci, i to će svakako biti dobar znak svima onima koji se kreću prema svjetlosti.
Put i smjer kretanja je upravo ustrajati i čvrsto stati uz zajedničke tačke, a uzdržati se od razdora. Ko će u Džennet, a ko u Džehennem – tu presudu ostavimo Božijem sudu i volji, što će samo po sebi nastupiti od prve noći u kaburu, pa će teći kroz Berzah i konačno biti određeno na Sudnjem danu. Nemojmo sebi dozvoliti da sudimo umjesto Boga. Sudnji dan će sigurno nastupiti, pa čemu žurba, dozvolimo Bogu da presudi na temelju Istine.
Nemojmo zarad stizanja do Dženneta Ovaj svijet pretvoriti u Džehennem, već budimo predvodnici i na Dunjaluku, izgradimo ovdje džennet za sljedbenike posljednjeg Poslanika, s.a.v.a.
Kao što sam već naglasio, lično svim svojim srcem volim sve muslimane bez obzira kojem mezhebu pripadaju, molim Boga za ponos i sreću svih muslimana, a u isto vrijeme čvrsto stojim uz svoja uvjerenja.
Uvijek govorim na temelju savjeta jednog svog učitelja, rahmetullahi alejh: “Bože, na temelju dokaza i zaključaka, moje je vjerovanje ovakvo kakvo jeste. Međutim, Uzvišeni Bože, budi mi svjedok da prihvatam ono što Ti znaš da je istina i što Tvoj poslanik Muhammed zna da je istina, pa makar to ja sada i ne shvatio, ili ga usljed neznanja ne prihvatio. Bože, one ljude koji Tebe ne vole ili su neprijatelji Tvojim evlijama ja ne volim, iako zbog greške postoji mogućnost da ih ne prepoznam.”
Dakle, poštovani moj brate, mi možemo oslanjajući se na upute Kur'ana i zdravog razuma proći kroz ovu klisuru i obaviti svoju dužnost, a u granicama mogućnosti i šerijatske dužnosti pružimo i drugima ruke, da im pomognemo pri prolasku, jer sigurno Božije obećanje je: Ukoliko vi pomognete Allahu, On će vam pomoći i korake vam učvrstiti.
S nadom u dan kada će Božijom uputom i pomoći svi muslimani, štaviše svi ljudi svijeta živjeti na temeljima kur'anskih normi, u miru, blagostanju i pokoravanju Bogu, kada će iz društva biti iskorijenjeno zlo, nasilje, smutnja i grijesi.