Poštovani!
Oduvijek me zanimalo pitanje duše. Pretpostavljam da je to jako opširna tema, ali Vas ipak molim da mi odgovorite na jedno pitanje: da li je rođenjem čovjekova duša potpuna ili je tako da mi dobijemo dušu našim rođenjem, a ona raste zajedno sa našim fizičkim i duhovnim napretkom? Da li je nužno da svi moraju dostići njeno ”sazrijevanje”? Velika Vam hvala unaprijed i veliki selam.
1 Odgovor
U ime Allaha, Svemilosnog, Samilosnog!
Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu.
Kako ste i sami rekli, ovo je veoma opširna i duboka tema. Stoga, da bismo je shvatili potrebno je uložiti mnogo vremena i razmišljanja. Međutim, čovjeka za uloženo vrijeme i trud te korištenje razuma čekuju mnoge nagrade i koristi. Jer, čovjekova budućnost je beskonačna, a njegova stvarnost ova duša koja mora na Ovom svijetu putem razmišljanja i imana, s jedne strane, i dobrih djela i lijepog morala s druge strane da dođe do napretka i usavršavanja.
Ali, mora se reći – na osnovu posljednjih istraživanja filozofa koji su se koristili kur’anskim uputama, i koji pripadaju skupini arifa koji su dostigli visoke i uzvišene stepene duše – čovjekova duša je jedan od prirodnih rezultata kretanja materije i tijela, koja pri čovjekovom rođenju nije imala nikakvo aktivno znanje. Međutim, u čovjekovu bit je usađena sposobnost i mogućnost za usavršavanje.
Na osnovu ovoga, čovjek se mora kretati ka usavršavanju. Međutim, onako kako su tijelu nužna hranjiva sredstva za rast i odbranu od mogućih bolesti, isto tako je i duši nužno dati sredstva za usavršavanje i otklanjanje mogućih prepreka na tom putu. Budući da duša nije materijalna, prirodno je da njene potrebe i objekti želje za usavršavanjem budu nematerijalni. Sredstvo usavršavanja duše je istinski iman, popraćen dobrim djelima. Ovo je upravo ono na što Kur’an neposredno ukazuje, što čvrsti dokazi potvrđuju, kao i putnici duhovnog puta, koji vlastitim iskustvom o njemu svjedoče.
Da, potrebno je da svaki čovjek dosegne nivo “zrelosti”, a ako ga ne dosegne to će se pokazati u svijetu Berzaha i uvijek će biti s čovjekom kao neprestano žaljenje i kazna zbog onoga što se ne može nadoknaditi. Jer, čovjekova duša je istinski kapital, tj. zbilja čovjeka. Što je na višem nivou imat će dublje percepcije i veća uživanja, a što je na nižem nivou to će kajanje i kazne biti veće.
prof. Akbar Eydi