Predodređenje

Neutemeljenost predodređenja

Imam Ali, mir s njim, u govoru o neosnovanosti predodređenja: “Ako bi bilo tako, ne bi imali smisla nagrada i kazna, niti zapovijed ni zabrana, ostalo bi bez značenja obećanje i prijetnja, grješnik ne bi zaslužio prijekor, niti dobročinitelj pohvalu, štaviše, grješnik bi bio zaslužniji za pohvalu, a dobročinitelj za prijekor. Vjerovanje u (Božiju) prinudu je vjerovanje u govor idolopoklonika i neprijatelja Milostivog.”[1]

Imam Sadik, mir s njim: “Ono čime možeš prekoriti roba, to je od njega, a ono čime ga možeš pohvaliti je djelo Allahovo. Uzvišeni Allah govori Svome robu: ‘Zašto si griješio? Zašto si činio nedolične stvari? Zašto si pio vino? Zašto si počinio blud?’ – dakle, to su djela roba, a ne govori mu: ‘Zašto si se razbolio? Zašto si niskoga rasta? Zašto si bijele kože? Zašto si crne kože?’ zato što su to Allahova djela.”[2]

Imam Kazim, mir s njim: “Grijesi ne izlaze izvan tri mogućnosti: ili su od Allaha, što nije istina, jer u tom slučaju ne bi priličilo Gospodaru da kazni Svoga roba za ono što nije učinio; ili su od Njega i od roba, a nije tako, jer ne treba jak sudrug da čini nepravdu slabom sudrugu; ili su od roba, što i jeste tačno, i u tom slučaju, ako mu Allah oprosti, to je zbog Njegove plemenitosti i darežljivosti, a ako ga kazni, to je zbog grijeha roba i njegove drskosti.”[3

Nema ni prinude ni potpune slobode

Imam Bakir i Imam Sadik, mir s njima: “Zaista je Allah, dž.š., milostiviji prema Svojim stvorenjima od toga da ih prisiljava na grijehe, a zatim ih kazni. Uzvišeni Allah je moćniji od toga da nešto želi, a ono ne bude.” Bili su upitani: “A da li između prinude i potpune slobode ima i treći položaj?” Rekli su: “Da, i to širi od onoga što je između Neba i Zemlje!”[4]

Imam Sadik, mir s njim, u predaji koju prenosi Mufaddal ibn Omer: “Niti je prinuda niti potpuna sloboda, već je nešto između toga dvoga.” Pitao sam: “Šta je to nešto između toga dvoga?” Imam reče: “Primjer toga je kao primjer čovjeka kojeg vidiš da čini grijeh i ti ga odvraćaš, a on ne odustaje, ti ga ostaviš, a on čini taj grijeh. Budući da te on nije poslušao i ti si ga se prošao, nije tačno da si ga ti natjerao da čini grijeh.”[5]

Allahu više priliče dobra djela

Imam Rida, mir s njim: “Uzvišeni Allah je rekao je: ‘O sine Ademov, Mojom željom ti si onaj koji želi, Mojom blagodati ti ispunjavaš obaveze prema Meni, Mojom snagom savladavaš grijeh, stvorio sam te kao onoga koji čuje i vidi, Ja sam preči (dostojniji) od tebe kad su u pitanju tvoja dobra djela, a ti si preči od Mene kad su u pitanju tvoja loša djela.’”[6]

Oni koji vjeruju u predodređenje

Imam Sadik, mir s njim: “Sa svakim ko bude vjerovao da Allah prisiljava Svoje robove na grijeh ili da ih opterećuje preko njihovih mogućnosti postupajte na slijedeći način: ne jedite od onoga što on zakolje, ne primajte njegovo svjedočenje, ne klanjajte za njim i ne dajite mu ništa od zekata.”[7]

Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mjera mudrosti 1, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2012., preveo sa arapskog: Amar Imamović

[1] El-Bihar, 5/13/19.

[2] Isto, 5/59/109.

[3] Isto, 78/323/23.

[4] Et-Tevhid, 360/3.

[5] El-Bihar, 5/17/27.

[6] Isto, 5/4/3.

[7] Isto, 5/11/17.