“Vjerujem da El-Azhar, sa svojim bijelim rukama otvorenim prema svijetu, može dodatno doprinijeti islamskom nastojanju za širenjem ideje islama!” – Rabindranat Tagore
“Vjerovjesnik islama – on je bio taj koji me je pobudio da se stanem javno zalagati za oslobođenje Indije!” – Mahatma Gandi
“Moral Vjerovjesnika islama prevazilazio je sve granice i mi ga smatramo uzorom za svakog reformatora koji bi želio da se svijet kreće prema istinskome miru!” – Nehru
Vjerujem da El-Azhar, sa svojim bijelim rukama otvorenim prema svijetu, može dodatno doprinijeti islamskom nastojanju za širenjem ideje islama!
Rabindranat Tagore
Ime mu je Rabindranat Tagore (Rabindranath Thakur). Rođen je 1861. godine u Kalkuti, jednom od velikih indijskih gradova. Rođen je, kako to kaže poslovica, sa zlatnom kašikom u ustima. Naime, porodica mu je bila veoma bogata i posjedovala velike i izuzetno plodne zemljišne posjede, tako da je Tagore imao lagodan život. Njegova porodica je nastojala da njezin pripadnik stekne izvrsno obrazovanje i da ovlada čitavim nizom naučnih i umjetničkih disciplina.
Već u ranom djetinjstvu zapazili su njegovu bistrinu i veliku nadarenost pa su ga poslali u Englesku da studira pravo. Bilo je to 1877. godine. Tagore je za vrijeme studija pokazao posebnu nadarenost. Kada se vratio u Indiju posvetio se upravljanju prostranih poljoprivrednih površina koje je posjedovala njegova porodica. Tu je mnogo razmišljao o svekolikom životu. Njegovo upravljanje posjedom omogućavalo mu je da obilato upražnjava tu svoju sklonost, daleko od ljudi, da se dodatno udubljuje u misli, da čita i piše poeziju. Njegova poezija i proza, odnosno sve što je pisao, imalo je snažnog utjecaja i na one čitaoce koji su radili na njegovim posjedima, koji su se nadahnjivali njegovom poezijom i općenito onim što je pisao. Tako se ljubav od seljaka koji su radili na njegovim posjedima prenosila i na druge seljake i radnike u Indiji, nakon što se pročuo kao pjesnik i književnik.
Tagore je postao pjesnik i književnik koji je razvio i svoju filozofiju. Njemu bliski ljudi prevodili su to na druge jezike, kako bi se svijet pobliže upoznao sa Indijom preko Tagorinih djela, čiji je broj dostigao stotinu knjiga poezije i četrdeset svezaka proze, pored onih filozofskih i političkih rasprava koje su imale izuzetno velikog utjecaja i velikoga udjela u domovinskom pokretu za nezavisnost Indije. Najveći dio Tagorinih djela preveden je i na arapski jezik.
Tagore se bavio i proučavanjem religija. Njegova knjiga Čovjekova vjera jedan je od značajnijih proizvoda njegove misli, njegovog čitanja i njegove filozofije.
Tagore je pozvao u Indiju velikog mađarskog mislioca, dr. Germaniosa, da na indijskim univerzitetima predstavi svoje studije o islamu. Germanios, inače orijentalist koji je volio islam, došao je u Indiju i držao predavanja tokom četiri godine – u razdoblju od 1922. do 1932. godine. U Indiji je Germanios obznanio svoju pripadnost islamu i dao sebi ime Abdulkerim Germanios.
Germanios je često provodio prijateljska druženja s Tagorom, koji je uživao dok mu je ovaj pričao o islamu. Sam Tagore je čitao o islamu i upoznao se s njim i pokazivao zadivljenost islamom i njegovim Poslanikom. Govorio je:
“Islam je velika vjera. Uspio je sebi privući ljude širom svijeta. Iz tog razloga ima mnogo neprijatelja, ali zahvaljujući svojoj izraženoj jednostavnosti, njegove zastave će se uvijek vihoriti visoko.
Islam je ona vjera koja je vjerama koje su mu prethodile priznao njihovu vrijednost. Islam nije porekao nijednu vjeru koja mu je prethodila. Naprotiv, u svojoj sveobuhvatnoj Knjizi on govori o tim vjerama, i o budućnosti ljudskoga roda.
Muhammed nije bio pohotan čovjek niti je gledao svoj vlastiti probitak; nije ni pisac Kur'ana, već je sav bio samo u znaku vjernosti i iskrenosti. Zato nije poricao ono što se govorilo o vjerovjesnicima koji su bili prije njega, već je ta kazivanja vidio onakvim kako se o njima izrazila Objava, da bude potvrdom njegove iskrenosti, pouzdanosti i vjernosti.
Stoga je islam bio snažan, i bit će snažan sve dok bude bilo Kur'ana, koji čuva Allah. Bilo bi dobro kada bi sav svijet upoznao islam i njegovog iskrenog i pouzdanog Poslanika, koji je imao nebeski odgoj.”
Tagore je 1936. godine posjetio Egipat i upoznao se sa ulogom koju El-Azhar ima u promicanju islama. Bio je oduševljen Azharovom brigom za islam, te onim vjerskim učenjacima koji su proučavali islam na ovom egipatskom univerzitetu kako bi u svijetu predstavljali islam. O tome je rekao sljedeće:
“Vjerujem da El-Azhar sa svojim bijelim rukama otvorenim prema svijetu može dodatno doprinijeti islamskom nastojanju na širenju ideje islama. Zaista je El-Azhar svjetska naučna vrijednost, koja bi trebala da se posvuda oponaša. Daj Bože da i u Indiji bude jedan Azhar, poput ovoga u Egiptu!”
Tagore je umro 1941. godine. Umro je čovjek koji je govorio da je “svako dijete koje se rodi na ovom našem svijetu jedno živo čudo, koje nam govori: ‘Bog ne gubi nadu u čovjeka!'”
*****
Vjerovjesnik islama – on je bio taj koji me je pobudio da se stanem javno zalagati za oslobođenje Indije!
Mahatma Gandi
Ime mu je Muhandas Karamšand, a poznat je kao Mahatma Gandi (Mohandas Karamchand Gandhi). Rođen je 1869. godine u Indiji. Školovao se u Indiji, u kojoj je i naučio kako čovjek može biti slobodan na ovome svijetu, na što su ga navele okolnosti sa kojima se Indija suočavala pod kolonizatorskom vlašću. Studij prava završio je u Engleskoj. Posjedovao je takvu inteligenciju da je njome zapanjivao više svoje profesore nego kolege!
U Indiji je radio kao advokat, nastojeći obespravljenim vratiti njihova prava koja su im oduzimana ni zbog čega drugoga, već samo zato što su bili ljudi Indije, u odnosu na koju je Gandi smatrao da je i sam jedan njezin djelić. Volio je ljude, a i oni su voljeli njega. Oni su se okupljali oko njega da bi zajedno s njim zahtijevali da kolonizator odstupi.
Otputovao je i u Južnu Afriku kako bi se i odande zauzimao za prava Indije.
Na tom putovanju suočio se s brojnim teškoćama, ali se 1915. godine vratio u Indiju i započeo praviti planove za sticanje njene nezavisnosti. Pritom se suočio s ogromnim preprekama koje je pred njega postavljao kolonizator, kako bi onemogućio da Gandi ostvari svoj cilj i okupi dodatan broj pristalica koji bi slijedili njegove ideje. Indijci su se, međutim, okupljali oko njega, priželjkujući da njihova zemlja dobije nezavisnost i da kolonizator ode.
Bio je velik asketa i pridržao se strogih pravila u svome uzornom životu, kako bi i druge primjerom naveo da učine to isto za povratak slobode i nezavisnosti i opstanka Indije. Po svom asketizmu postao je poznat širom svijeta i dao uzoran primjer takve životne filozofije.
Zagovarao je jedinstvo ljudskog roda u ljubavi, pravednosti i bratstvu. U više navrata je zatvaran zbog poduhvata koje je preduzimao sa svojim istomišljenicima protiv engleskog kolonizatora. Izložen zlostavljanjima u zatvoru, uvijek je dizao svoj glas zagovarajući indijsku nezavisnost. Njegov glas se iz zatvora čuo u svim dijelovima svijeta, što mu je priskrbilo saosjećanje svih ljudi i njihovo poštovanje. Čitav svijet je bio uz njega, slavio ga i podržavao u njegovim pravednim zahtjevima.
Indijski narod bio je sve glasniji u svom traženju nezavisnosti. Ubrzo se čitava Indija, sa svim svojim frakcijama, okupila oko ideja svog duhovnog vođe Gandija. Svojim hrabrim držanjem u zatvoru Indijcima je povratio vjeru u sebe. Prozvali su ga Mahatmom, što u prijevodu znači “velika duša”. I zaista, Gandi je bio dostojan imena koje su mu dali.
Pripremio je otpor i pokrenuo niz poduhvata protiv britanske vlasti. Bio je veoma tužan zbog podjele područja Indije na dvije države: Indiju i Pakistan. Dana 30. januara 1948. godine na Gandija je izvršio atentat neki Indijac, kojeg je unajmio engleski kolonizator kako bi ga se riješio. Kada je Gandijev ubica bio upitan zašto ga je ubio, odgovorio je: “Mnogo je volio muslimane. Volio ih je više nego sebe, tako da je žrtvovao i indijske interese kako bi im udovoljio!”
Stoji, međutim, činjenica da vođa poput Gandija zaslužuje puno poštovanje cijeloga svijeta. Muslimani su jako uvažavali Gandija jer je posjedovao osjetljivu dušu i veliku sposobnost za prevladavanje teškoća. Muslimani su ga pomagali i podržavali. Čak su za nj govorili: “Mahatma Gandi nam predstavlja islam u okviru koji ne izlazi iz islama!”
Kada je Gandi saznao da ga muslimani u Indiji i u cijelome svijetu podržavaju, mirno je rekao:
“Ja sam proučavao islam i preko njega sam spoznao vrijednost čovjeka i prava koja on ima! Islam je jedina vjera u svijetu koja je dala i koja jednako daje čovjeku istinsku mjeru – uistinu, on mu je izrazio počast u svojoj Časnoj Knjizi! Stoga ne treba čuditi što se zalažem za očuvanje čovjekove časti ne samo u Indiji nego i u cijelome svijetu, jer će onaj čovjek koji je ravnopravan sa drugim ljudima – i u pravima, i u obavezama – u svemu moći ponuditi više. A upravo je islam doveo čovjeka u ravnopravan položaj s drugim ljudima. Stoga nemojte čovjeku uskraćivati onu ravnopravnost koju nalaže islam i koju se borio Poslanik islama! Onaj velikan, koji će dovijeka biti velikan, Muhammed, sin Abdullahov, poslanik islama, bio je u stanju vladati cijelim svijetom, pa ipak je htio biti samo čovjek, radi čovjeka, pomoću islama. Šejtanov poriv za vlašću nije se nikako mogao njemu približiti, tako da je Vjerovjesnik islama živio – on, Poslanik – kao običan čovjek pred svojom braćom, drugim ljudima, kao jedan od njih, i pored toga što je bio Božanski izbor. Vjerovjesnik islama – on je bio taj koji me je pobudio da se stanem javno zalagati za oslobođenje Indije!
Svakome ko upozna islam duša će se ispuniti i postati velika. Stoga sam osjetio neopisivu sreću kad su me prozvali “dušom” (hatma). Volio bih vidjeti Indiju, i muslimane Indije, u boljem stanju od ovog u kakvom su sada, a to će se u budućnosti i dogoditi!”
*****
Moral Vjerovjesnika islama prevazilazio je sve granice i mi ga smatramo uzorom za svakog reformatora koji bi želio da se svijet kreće prema istinskome miru!
Džavaharlal Nehru
Ime mu je Džavaharlal Nehru (Jawaharlal Nehru). Rođen je 1889. godine u Allahabadu u Indiji. Bio je jedan od istaknutih pregalaca u borbi za sticanje nezavisnost svoje domovine 1919. godine. Njegov uzor bio je Mahatma Gandi, koji je bio prijatelj njegovoga oca, pa je tako učio od njega. Bio je na čelu Patriotskog kongresa četiri godine, nakon 1929. godine. U više navrata je bio zatvaran u razdoblju od 1930. do 1936. zbog pripreme i ispoljavanja građanske neposlušnosti te zbog suprotstavljanja kolonijalizmu i imperijalizmu.
Diplomirao je na Univerzitetu u Kembridž, u Engleskoj. Njegov politički glas bio je od posebnog značaja na Indijskom potkontinentu. Za vrijeme Drugog svjetskog rata dopao u zatvora zbog toga što je djelovao protiv indijske podrške Britaniji. Poslije razdoblja borbe i djelovanja na sticanju nezavisnost svoje domovine,, nakon osnivanja nove Indije, postao je 1947. godine premijerom.
Bio je jedan od utemeljivača Pokreta nesvrstanih, s genijalnim liderom Džemalom Abdu Nasirom (Naser). Nehru je više puta bio u posjeti Egiptu te se izbliza upoznao sa njenim spomenicima kulture i civilizacijom ove zemlje. Kada je ugledao El-Azhar, rekao je:
“Ovo je, znači, onaj Azhar bez čije čvrstine njegovih ljudi i bez snage njihova vjerovanja ne bi bilo ni islama!? Nama je Mahatma Gandi puno govorio o islamu pa smo ga zavoljeli!”
Kada su ga upitali o Gandijevoj smrti, vezano za njegovu ljubav prema islamu, izjavio je:
“Zaista smo se na upečatljiv način upoznali sa islamom preko Gandija – on je volio islam, jer je islam protiv svega onoga što unizuje čovjeka i ugrožava njegovo dostojanstvo. Gandi je gajio ljubav prema svima, bez obzira koje su vjere ili rase, a ona grješna ruka koja ga je ubila nije to učinilia zbog njegove ljubavi prema islamu. Mahatma je, naime, u svome srcu i umu uvažavao sve vjere u svekolikom njihovom mnoštvu u Indiji, tako da ono što je izjavio njegov atentator nema osnove u istini. Ustvari, kolonizator je htio potpiriti rat između muslimana i pripadnika drugih vjera pa je atentatora na Gandija nagovorio da izjavi ono što je izjavio; međutim, Indijci su prozreli tu kolonizatorovu zavjeru i umjesto da se sukobe jedni s drugima, okrenuli su se zajedno protiv njega. Muslimani su, zahvaljujući svojim prosvijetljenim umovima i snazi svoga vjerovanja, smogli snage da progutaju vatru te smutnje, tako da se ona ugasila odmah po atentarovom priznanju!
Ja sam islam upoznao od svoga oca i od njegova prijatelja Gandija. Shvatio sam da je islam ono što svijet može spasiti od ovih zala koja nas okružuju, ali rat protiv islama će se nastaviti voditi! Ja se ne plašim smrti, ali se plašim i strepim da ne umrem prije nego Indiji osiguram njen mir i izbavljenje – njenim hindusima i muslimanima.
Islam podstiče na slobodu i dostojanstvo i mi u Indiji se nismo ogriješili o islam – svi mogu da provode svoje vjerske obrede bez ikakvih pritisaka. Moral Vjerovjesnika islama nadilazio je sva ograničenja i mi ga smatramo uzorom za svakog reformatora koji bi želio da se svijet kreće prema istinskome miru.
Poslanik islama je bio, i to je još uvijek, svjetionik koji je posvuda muslimanima osvjetljavao pute i mi ćemo uvijek uvažavati taj svjetionik, koji svijetli za dobro čovjeka!”
“Islam i Poslanik u očima drugih”
Ahmed Hamid