Društveni uticaj stida
Društvena korist stidljivosti jeste sprečavanje činjenja grijeha i odvraćanje ljudi od nemorala, sklonosti ka griješenju i nepoželjnim djelima. Svaki čovjek prirodno teži da na putu ispoljavanja svojih prohtjeva ima potpunu slobodu te da svim svojim željama udovolji, ali ova bezuvjetna sloboda nije u skladu i u interesu njegove sreće. Upravo zato su u nebeskim naučavanjima Božijeg Poslanika, kao i u zakonima država, zabranjene sve one stvari koje su suprostavljene ličnim i društvenim interesima, te su ljudi obavezni da ih se klone.
Da bi se spriječilo ispoljavanje nezakonitih nagona među ljudima i da bi se u prvi plan stavile čovjekove materijalne i duhovne koristi, te da bi se zakoni koji doprinose ljudskoj sreći izvršavali i da bi ih ljudi u praksi slijedili, potrebno je da neka sila štiti zakon i da ljude, uprkos njihovim neispravnim željama, natjera na poslušnost zakonu. U najkraćem, zakon treba garanciju da će biti proveden, jer bez garancije njegovog provođenja, ljudske strasti i porivi će nadvladati ljude i podstaći ih na robovanje požudama i kršenje zakona. Garancija provođenja zakona razlikuju se kod različitih naroda u svijetu, u skladu s razlikama u njihovom naučnom i odgojnom stepenu i zbog razlike u razvoju i duhovnom usavršavanju.
Za primitivne ili poluprimitivne narode i nacije, koji nisu na zadovoljavajućem stepenu duhovnog i psihološkog razvoja i koja nisu prošli odgovarajući put odgoja, najbolja i najsnažnija garancija izvršenja zakona jeste zatvor, bič i smaknuće, ukratko – stroge kaznene mjere. U ovakvom društvu vlast se koristi silom i pritiskom, kažnjavanjem, sankcionisanjem i zastrašivanjem kako bi ljude natjerala na poslušnost i slijeđenje zakona.
U narodima koji su postigli stanoviti civilizacijski nivo, čiji su ljudi, manje ili više, ostvarili duhovne i psihičke kvalitete, garancija provođenja zakona nisu samo propisi sankcija i kazni. U takvom društvu i državi, odgojni činioci i psihološka zrelost naroda imaju snažnu ulogu u podršci provođenju zakona. Također, u procesu sprovođenja društvenih zakona u državi dubok i sjajan uticaj ima i duhovnost naroda.
Valjan odgoj od samog početka djetinjstva, visok standard nauke i znanja, korištenje snaga razuma i mišljenja, moralna savjest i njihova primjena jesu činioci koji uveliko pomažu primjeni zakona i svaki od njih u cilju valjane primjene zakonskih odredbi ima svoj poseban udio.
Osobe koje su od djetinjstva prošle ispravan i lijep roditeljski odgoj i koje su od tada naviknute na izvršavanje vlastitih dužnosti i na ispravna djela, odmah će, bez dodatne samoizgradnje i poteškoća, krenuti pravim putem i bit će promotori pravde i istine. Oni ne tragaju za putevima griješenja i ni u primisli nemaju kršenje zakona i činjenje zločina. Ispravan odgoj u djetinjstvu jedan je od jako bitnih činilaca za valjano provođenje zakona, koji može društvu isporučiti poštenu i moralno pročišćenu osobu.
Oni koji su uspjeli steći valjan nivo znanja i obrazovanja i koji su prešli stepene usavršavanja, bolje shvaćaju i razumijevaju dobro i zlo, kao što bolje od drugih razumijevaju individualne i društvene štete grijeha i poroka. Neke grijehe i poroke čine upravo ljudi lišeni znanja i obrazovanja, dok se učeni i obrazovani ljudi tome ne prikučuju. Znanje i obrazovanje mogu biti svojevrsni jamac izvršenja zakona. Upravo znanje i obrazovanje, u mnogo slučajeva, mogu ljude sačuvati od kršenja zakona, odvratiti ih od grijeha i ugrožavanja zakona.
Danas sve civilizovane i napredne zemlje posjeduju kaznene zakone za čije izvršenje u različitim slučajevima koriste odgovarajuće kaznene odredbe. Međutim, važan oslonac za primjenu zakona u tim zemljama jeste visok kulturni i moralni potencijal, kao i duhovno-odgojno podučavanje njihovih građana. Drugim riječima, u naprednoj i civilizovanoj naciji veliki uticaj na valjano izvršenje zakona ima odgoj i osjećaj dužnosti, čak više od uticaja kaznenih odredbi. U svetoj vjeri islamu uspostavljen je niz kaznenih zakona za očuvanje života, imetka i časti ljudi. Islamske sudije su obavezne da u okviru zakonskih propisa sprovedu postupak nad osobama koje su prekršile zakon te da ih u skladu sa zakonom kazne.
Nema sumnje da su kazneni propisi u islamu važan i uticajan činilac za dobro provođenje zakona i sprečavanje ljudi u kršenju zakonskih odredbi i nasilničkom ponašanju. Međutim, sami kazneni propisi ne mogu biti jamac izvršenja islamskih zakona. Sve načine i sredstva koji se u današnjim civiliziranim zemljama koriste s ciljem dobrog provođenja zakona zakonodavac islama je koristio za provođenje zakona. Sa stanovišta današnjih učenjaka valjan odgoj djece, razvoj njihovog osjećaja odgovornosti i izvršenja obaveza, oživljenje moralne savjesti te korištenje snage razuma i znanja, jesu uticajni činioci od kojih svaki pomaže u izvršenju zakona i oživljenju istine i ljudskih vrlina.
Islamski prvaci su također imali u vidu sva ova duhovna sredstva, te je osnovni cilj islamskog valjanog podučavanja, jeste duhovno i psihičko upotpunjenje. Ukratko, cilj je dostizanje visokog položaja čovječnosti. Ubijanje bezgrješne osobe tretira se kao veliki zločin i protuzakonit čin. Kažnjavanjem recipročnim smaknućem ubice dobija se garant izvršenja zakona. Međutim, osoba koja od početka bude valjano i moralno odgojena, osoba koja od djetinjstva bude odgojena moralno i sa vrlinama, koja nauči lekciju osjećanja odgovornosti, nikada neće posegnuti za zločinom niti će kada nasrnuti na nečiji život. Ovakva osoba, i bez straha od zakonske kazne za ubice, poštuje živote ljudi i nikoga ne napada. Poštivanje zakona i ustezanje od grijeha u svim slučajevima odvija se na ovakav način. Ponekad strah od primjene kaznenog zakona odvraća ljude od grijeha, a u drugom slučaju moralne i psihološke vrijednosti, kao i osjećaj za izvršenje vlastite dužnosti, podstiču čovjeka na poštivanje zakona.
Ako pridržavanje pravednih zakonskih normi i poštivanje istine i vrline bude proizlazilo iz straha od kazne, to onda nije činilac ponosa čovjeka. Zato što su, zbog straha od biča i kazne, i pojedine životinje poslušne i pokorne svome treneru ili vlasniku. Poslušnost koja proističe iz čistog unutarnjeg bića i osjećaja vlastite dužnosti, poslušnost koja potekne iz dubine ljudskog bića zbog duhovne uzvišenosti poštovana je, plemenita i znak je ljudskosti. Odgoj ovako valjanih osoba, koji predstavljaju istinske ljude, cilj je uzvišenog podučavanja islama.
Iako su u islamu kao jamac provođenja zakona uspostavljene kaznene odredbe i prekršioci zakona bivaju kažnjeni, ipak, veliki oslonac zakonodavca islama u provođenju zakona čine duhovni temelji učenja. Drugim riječima, uloga kaznenih zakona u islamu u izvršenju općih propisa ima neznatnu ulogu. Obrnuto, moćne snage imana i duhovnosti, koje počivaju u nutrinama vjernika, veliki su i uticajan garant izvršenja zakona i društvenih odredbi.
Svi islamski dokumenti i predaje o kaznenom pravu sveukupno ne prelaze nekoliko stotina ajeta i hadisa, ali o pitanjima poput vjere u Boga, Sudnji dan, dobrih i loših moralnih osobina, svjesnosti vlastitih obaveza i odgoja, bogobojaznosti, uzvišenih stanja duše, ukratko, o pitanjima koja se tiču odgoja ljudske duhovnosti, postoji na hiljade ajeta i hadisa. A ovo samo ukazuje da se cijenjeni predvodnik islama na putu provođenja islamskih odredbi i izvršenja ljudskih dužnosti prevashodno rukovodio nutarnjim imanskim i duhovnim snagama. Kazneni zakoni su samo za upokoravanje manjeg i ograničenog broja osoba koje nisu valjano i u odgovarajućoj mjeri snabdjevene imanom i moralnim kapacitetom.
Izvor: Muhammed Teqi Felsefi, Dijete, naslijeđe i odgoj 2, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2011., preveo sa perzijskog: Ibrahim Avdić