Zašto Džehennem ima sedam vrata, a Džennet osam?
وَإِنَّ جَهَنَّمَ لَمَوْعِدُهُمْ أَجْمَعِينَ لَهَا سَبْعَةُ أَبْوَابٍ لِّكُلِّ بَابٍ مِّنْهُمْ جُزْءٌ مَّقْسُوم
Za sve njih mjesto sastanka Džehennem će biti, On će sedam kapija imati i kroz svaku će određen broj njih proći. ( Hidžr, 43-44)
Poslanik s.a.v.a. kaže: “Ovaj svijet je njiva na kojoj se sije za Ahiret.”
Ko god polazi na Onaj svijet, mora krenuti s ovog i mora proći kroz ova vrata, bilo džehennemska ili džennetska. Mi smo ti koji sebi otvaramo neka od navedenih vrata.
Svaki čovjek ima osam čula za shvatanje: pet čula su vanjska čula (čulo vida, sluha, okusa, mirisa i dodira), a preostala tri su unutar čovjeka, u batinu, a to su: akl (razum), hijal (mašta) i vahima (savjest ili podsvijest)
Vahima (savjest) je čulo kojim osjećamo radost ili razočarenje u prvi mah kada neko, npr., uđe na vrata. Hijal (mašta) je stanje kada formiramo sebi slike minulih događaja. Svako od ovih osam čula ima po dva usmjerenja: jedan prema Džehennemu, jedan prema Džennetu. Naprimjer, pomoću čula vida možemo sebe odvesti u Džennet ili Džehennem, isto tako i pomoću čula sluha.
Osmo čulo koje nas vodi samo u Džennet jeste akl (razum). Odgovor zašto je to tako imamo u 30. ajetu sure El-Bekara:
وَمَن يَرْغَبُ عَن مِّلَّةِ إِبْرَاهِيمَ إِلاَّ مَن سَفِهَ نَفْسَهُ
Vjeru Ibrahimovu izbjegava sano onaj koji je zaluđen.
Pitali su Božijeg Poslanika s.a.v.a. šta je to akl. Odgovorio je da je to ono čime se robuje Bogu i zarađuju dženneti. Onaj koji svojim aklom bude upravljao na pravi način, pod kontrolu će staviti i ostalih sedam čula, tako da će dobiti na raspolaganje osam dženetskih vrata. Kada su u pitanju džehennemske kapije, zloupotreba svih sedam čula vodi do kapija džehennemskih.
U suri En-Nur, 21. ajet, kaže se:
يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُوا لَا تَتَّبِعُوا خُطُوَاتِ الشَّيْطَانِ وَمَن يَتَّبِعْ خُطُوَاتِ الشَّيْطَانِ فَإِنَّهُ يَأْمُرُ بِالْفَحْشَاء وَالْمُنكَرِ وَلَوْلَا فَضْلُ اللَّهِ عَلَيْكُمْ وَرَحْمَتُهُ مَا زَكَا مِنكُم مِّنْ أَحَدٍ أَبَدًا وَلَكِنَّ اللَّهَ يُزَكِّي مَن يَشَاء وَاللَّهُ سَمِيعٌ عَلِيمٌ
O vjernici, ne idite šejtanovim stopama! Onoga ko bude išao šejtanovim stopama on će na razvrat i odvratna djela navoditi. A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, nijedan od vas ne bi se nikad od grijeha očistio; ali Allah čisti onoga koga On hoće. Allah sve čuje i sve zna.
Razlikuje se filozofski i praktični smisao akla. Svi nevjernici Ovoga svijeta koliko god da su moćni u promišljanju, snalažljivosti i nauci, posjeduju samo akl ‘ameli (praktični razum) i oni tim svojim razumom dobro rezonuju šta je za njih dobro a šta loše i po tim “vagama” dobro se snalaze u životu. Ta je vrsta akla poput jednog od čula i ne razlikuje se ni kod kafira niti kod mu'mina.
إِنَّهُ فَكَّرَ وَقَدَّرَ فَقُتِلَ كَيْفَ قَدَّرَ ثُمَّ قُتِلَ كَيْفَ قَدَّرَ ثُمَّ نَظَرَ ثُمَّ عَبَسَ وَبَسَرَ ثُمَّ أَدْبَرَ وَاسْتَكْبَرَ فَقَالَ إِنْ هَذَا إِلَّا سِحْرٌ يُؤْثَرُ
Jer je smišljao i računao, i proklet bio kako je proračunao! i još jednom, proklet bio kako je proračunao! Zatim je pogledao pa se onda smrknuo i namrštio i potom se okrenuo i uzoholio i rekao:”Ovo nije ništa drugo do vradžbina koja se nasljeđuje. (El-Muddessir, 18-24)
Jedna skupina htjela je ukloniti Muhammeda s.a.v.a. i nakon dugog razmišljanja otišli su kod Ebu-Taliba i ponudili mu Velida ibn Mikire, lijepog i inteligentnog mladića, u zamjenu za Muhammeda s.a.v.a. kojeg će oni ubiti.
Naravno, Ebu-Talib je odgovorio: “Zar ste poludjeli?! Ja vašeg sina da hranim, a vi mog da ubijete. A ako već hoćete takav plan, onda mi dovedite vašeg sina da ga ja ubijem i onda ću razmisliti šta ću sa ovim.”
Znači, funkcija praktičnog akla raspoznavanje je dobra od zla ili interesa. Postoji i akl nezari (spekulativni, filozofski razum) koji razmatra hakk i batil kao nešto što se ne može mjeriti dunjalučkim mjerilima. Tim razumom vladaju oni koji imaju zdravu vjeru i koji imaju zdrav fitret. Oni koji imaju barem jedno od ovoga dvoga, ili zdravu vjeru ili zdrav fitret, neće praviti moralne prekršaje.
Možemo staviti ove dvije vrste akla na vagu, a to je najbolje porediti sa anegdotom iz rata između imama Alija i Muavije. Muavijevci su zauzeli jedini izvor vode (što je značilo poraz za ove druge), a ubrzo poslije Alijevi sljedbenici osvajaju taj izvor. I šta se događa? Alijevi borci žele uzvratiti istom mjerom i muavijevcima uskratiti vodu. Imam Ali tada donosi odluku da se otvori koridor do izvora i da im se dopusti voda.
Sa stanovišta političke pragmatike, imamova odluka je pogrešna (akl ameli), ali sa stanovišta akla nezari, ta odluka je dobra i valjanja. Pitali su Poslanika s.a.v.a. da li može biti vjernik onaj koji hoće makar malo slagati. Odgovor je bio da može, ali uslijedilo je i pitanje da li može izdati. Poslanik je odgovorio da to ne može. Vjernik se ne služi prevarom i obmanom jer je to suprotno aklu. Akl ameli će reći da cilj opravdava sredstvo, ali će akl nezari reći – ne!
prof. Akbar Eydi