Carl Brockelmann

Rođen je 1868, a umro 1956. godine. Jedan je od onih velikih orijentalista koji su gajili veliku ljubav prema arapskom jeziku, na kojemu su čitali i pisali. Živio je 88 godina, od kojih je 65 godina govorio arapskim jezikom i na tom jeziku ispisivao arapsku književnu povijest i povijest islama, čime je postao značajan izvor za arapski jezik i njegovu islamsku povijest i književnost.  
Imenovan je članom Akademije za arapski jezik u Damasku, Sirija.
Brokelman je arapsko-islamsku baštinu, i svjetsku baštinu, obogatio literaturom najviše razine i izvorima za veći broj arapskih jezičkih i drugih znanosti, pored onih islamkih knjiga koje je napisao, a od kojih su najvažnije: Povijest islamskih naroda i Islamska encikopedija.  
Tu su i desetine drugih naslova i izvora koje je on stručno obradio, a koje mi, pa i čitav svijet, naročito arapsko-islamski svijet, preko svojih autora i istraživača još uvijek uzimamo u obzir i koristimo, smatrajući ih vjerodostojnim, jer je Brokelman bio pouzdan stručnjak, koji nije imao zadrške prema Arapima. On je živio među njima i s naklonošću se upoznavao sa onim što im je blisko da bi javnosti ponudio ono u čemu je proveo sav svoj život.
Brokelmanov doprinos primjeren je doprinosu onih istaknutih orijentalista koji su bili iskreno dobronamjerni prema Arapima, čime je stekao njihovu naklonost, tako da ga oni smatraju svojim, i pored određenih zamjerki koje su bile upućene njegovoj Povijesti islama, a na koje je uslijedio njegov odgovor.
Karl Brokelman umro je 1956. godine. Kažu da je umro kao musliman, onako kako je i živio – kao musliman. O islamu i njegovom Poslaniku je rekao:
“Ništa nije narušilo njegovu čistotu, ni izbliza, ni izdaleka. Kad je bio dijete i mladić živio je iznad svih sumnji, koje su obavijale njegove vršnjake i iz roda, i iz naroda. Potvrđuje to i činjenica da ga je mekanska plemkinja Hatidža pozvala da se brine o njenoj trgovini, imajući u njega puno povjerenje, znajući da će on čuvati njenu imovinu, te da ga je, zbog njegova velikog samopouzdanja, ponudila da joj bude muž. Hatidžino osjećanje da u njega može imati puno povjerenje bilo je sasvim na mjestu. Plemkinja se tako saživjela sa njim, on se svio uz nju, a ona uz njega. S njim je rodila četiri djevojčice i dva sina, koji su umrli kao još sasvim mali. Njegov život s Hatidžom bio je ispunjen ljubavlju, poštovanjem i međusobnim povjerenjem.
Ona mu nije postavljala pitanje zašto se osamljivao u pećinu Hira da bi u njoj obavljao molitvu, a kada mu je stigla objava: “Uči!”, Hatidža je bila prva koja mu je povjerovala, koja je primila islam i povjerovala u Objavu koja mu je došla, po Allahovoj zapovijedi. Očekivala je da će on izvršiti veliku promjenu u odnosu na obožavanje kipova koje je prezirala.
Poslanik islama je Arabijski poluotok učinio podsticajnom osnovom za svoju veliku Objavu, koja je bila mnogo napadana i koju se još uvijek napada, ali istina uvijek izlazi kao pobjednik, a Muhammed nije došao ni s čim drugim, doli sa istinom i vjerodostojnošću.
Kur'an, koji je Stvoritelj usmjerio Muhammedu, odnosno odabrao Muhammeda za njega, pa Muhammedu dao poseban odgoj, pažnju i njegu, zaista će biti Objava cijeloga svijeta, ukoliko se ljudima omogući da je upoznaju, posredstvom kur'anskih pozivača!”

Izvor: Ahmed Hamid, Islam i Poslanik u očima drugih, Fondacija “Mulla Sadra”, 2011., s arpaskog preveo Mustafa Prljača