Glavni cilj vakufa

Težnja vječnom životu oduvijek je čovjeka poticala da uz svakodnevni posao radi i proizvodi  nešto što će podsjećati na njega i nakon smrti i ujedno  biti izvor dobra i korisno za društvo. Humani duh i društvena saradnja navode čovjeka da, uz sve  društvene teškoće, uradi nešto što će ljudima biti korisno.

Čovjek je po biti svojoj društveno biće, ali onog trenutka kada osjeti potrebu za saradnjom radi  vlastite sigurnosti  te uklanjanja ekonomskih i društvenih poteškoća, njegov društveni duh još više jača. Božije vjere kroz objavu, čiji je smisao uputa ljudi i bodrenje na činjenje dobra, oduvijek su poticale ljude na pomoć drugima.

Jedan od načina trajnog dobročinstva i pomoći  ljudima jeste tradicija vakufa ili, drugim riječima, kada osoba uvakufi svoju imovinu za neko opće dobro. Ako ono što je osoba uvakufila ostane i nakon nje, ostalī su dužni  ispoštovati njezinu dobru namjeru.

Temeljni i glavni cilj svih sistema u islamu, pa tako i ekonomskog, jeste trajno savršenstvo i približavanje Bogu.

S kur'anskog gledišta, udjeljivanje radi Boga, bilo obavezno ili dobrovoljno, ima značajnu ulogu a u prilog tome navest ćemo nekoliko ajeta:

1. a) Časni Kur'an više puta udjeljivanje navodi kao borbu imovinom na Božijem putu:

لَّا يَسْتَوِي الْقَاعِدُونَ مِنَ الْمُؤْمِنِينَ غَيْرُ أُولِي الضَّرَرِ وَالْمُجَاهِدُونَ فِي سَبِيلِ اللَّـهِ بِأَمْوَالِهِمْ وَأَنفُسِهِمْ ۚ فَضَّلَ اللَّـهُ الْمُجَاهِدِينَ بِأَمْوَالِهِمْ وَأَنفُسِهِمْ عَلَى الْقَاعِدِينَ دَرَجَةً 

Vjernici koji se ne bore – osim onih koji su za borbu nesposobni – nisu jednaki onima koji se na Allahovu putu bore imecima svojim i životima svojim. One koji se budu borili ulažući imetke svoje i živote svoje Allah će odlikovati čitavim stepenom nad onima koji se ne budu borili, (…)

(En-Nisā, 95)

1. b) Bez obzira na razne ciljeve davanja imovine u islamu kao što su zekat i vakuf, mnogi fakihi se slažu da su oni povezani s približavanjem Bogu. Ova davanja, osim ekonomskog aspekta, spadaju u idabet, poput namaza i posta, a glavni cilj posta jeste približavanje Bogu.

واعبد ربّک حقی یأتیک الیقین

Robuj svome Gospodaru sve dok te smrt ne pohodi! (El-Hidžr, 99)

1. c) U mnogim ajetima umjesto riječi infak upotrijebljen je termin fi sebilillah i njemu slični a kao primjer navodimo ajet:

الَّذِينَ يُنفِقُونَ أَمْوَالَهُمْ فِي سَبِيلِ اللَّـهِ ثُمَّ لَا يُتْبِعُونَ مَا أَنفَقُوا مَنًّا وَلَا أَذًى ۙ لَّهُمْ أَجْرُهُمْ عِندَ رَبِّهِمْ وَلَا خَوْفٌ عَلَيْهِمْ وَلَا هُمْ يَحْزَنُونَ

Onima koji dijele imetke svoje na Allahovom putu, a potom to što podijele ne poprate prigovorom, niti uvredom, pripada nagrada njihova kod Gospodara Njihova! Njima nema straha, niti će oni tugovati. (El-Bekare, 262)

Na drugom mjestu Uzvišeni Bog vrlo jasno ukazuje da je cilj udjeljivanja susret s Bogom:

وَمَا تُنفِقُوا مِنْ خَيْرٍ فَلِأَنفُسِكُمْ ۚ وَمَا تُنفِقُونَ إِلَّا ابْتِغَاءَ وَجْهِ اللَّـهِ ۚ وَمَا تُنفِقُوا مِنْ خَيْرٍ يُوَفَّ إِلَيْكُمْ 

(…) Što od dobra podijelite – za sebe podijelili ste, i što god podijelite neka u ime sticanja Allahove naklonosti bude! I sve što od dobra podijelite vratit će vam se, (El-Bekare, 272)

U kur’anskim ajetima jasan cilj davanja i uzimanja sadake jeste čišćenje duše i stjecanje dobra:

لَن تَنَالُوا الْبِرَّ حَتَّىٰ تُنفِقُوا مِمَّا تُحِبُّونَ ۚ وَمَا تُنفِقُوا مِن شَيْءٍ فَإِنَّ اللَّـهَ بِهِ عَلِيمٌ

Nećete postići dobročinstvo sve dok ne budete dijelili ono što vam je drago. ( Ali Imran, 92)

Povod objave ovih ajeta jesu vakuf i sadaka.

Objavljivanjem ovih ajeta ljudi, poput Ebu Talhe Ensarija,  počeli su razmišljati o davanju najboljeg što su imali. Prema ovom ajetu, put do dobročinstva jeste u davanju onoga što ljudi vole, a glavni cilj dobročinstva,  bilo da je radi Božije nagrade ili činjenja nečega što će nam donijeti Božiju nagradu, jeste približavanje Bogu i vječna čovjekova sreća.

Pripremila: Amina Čorak

Izvor: http://rasekhoon.net/