Brak s kur'anskog gledišta

Kur'an je knjiga upute ljudima ka sreći i neiscrpan izvor razumijevanja pojmova u vezi s brakom. Islam naglašava važnost braka kao zajednice u kojoj se čovjek usavršava, držeći se  srednjeg puta, za razliku od nekih drugih učenja koja zagovaraju celibat ili tjelesne odnose koji nisu uređeni vjerskim zakonom.

Mnogobrojni su kur'anski ajeti  u vezi s brakom, a mi ćemo za ovu priliku odabrati samo neke od njih.

U časnom Kur'anu nailazimo na ajet:

وَابْتَغِ فِيمَا آتَاكَ اللَّـهُ الدَّارَ الْآخِرَةَ ۖ وَلَا تَنسَ نَصِيبَكَ مِنَ الدُّنْيَا ۖ وَأَحْسِن كَمَا أَحْسَنَ اللَّـهُ إِلَيْكَ ۖ وَلَا تَبْغِ الْفَسَادَ فِي الْأَرْضِ ۖ إِنَّ اللَّـهَ لَا يُحِبُّ الْمُفْسِدِينَ

“I nastoj da time što ti je Allah dao stekneš onaj svijet, a ne zaboravi ni svoj udio na ovome svijetu i čini drugima dobro, kao što je Allah tebi dobro učinio, i ne čini nered po Zemlji, jer Allah ne voli one koji nered čine.” (Kasas, 77)

Na osnovu univerzalnog načela da odnos prema braku ovisi o odnosu  prema ženi, svaki put kada žena u društvu ostvari položaj koji zaslužuje, i institucija braka imat će  iznimnu vrijednost, i obratno, svaki put kada u društvu žena nije cijenjena osim kao kupoprodajno sredstvo, možemo pretpostaviti da je  institucija braka u istom položaju.

S obzirom na rečeno,  ovu raspravu započet ćemo sagledavanjem položaja žene kako je to opisano u časnom Kur’anu.

1. Časni Ku’ran u svome obraćanju ne pravi razliku između muškarca i žene, što možemo vidjeti i u ajetima kojima se obraća i jednima i drugima: “O, ljudi” ili “vjernici” – što uključuje i muškarce i žene.  Neki povijesni izvori  upućuju na to da su žene nekada čak i prije muškaraca prihvaćale božanski poziv,  a kao primjer možemo navesti hazreti Hatidžu, prvu ženu muslimanku.

2. Žena i muškarac stvoreni su iz jednog izvora, što nam potvrđuje Uzvišeni Bog riječima:

يَا أَيُّهَا النَّاسُ اتَّقُوا رَبَّكُمُ الَّذِي خَلَقَكُم مِّن نَّفْسٍ وَاحِدَةٍ وَخَلَقَ مِنْهَا زَوْجَهَا وَبَثَّ مِنْهُمَا رِجَالًا كَثِيرًا وَنِسَاءً ۚ وَاتَّقُوا اللَّـهَ الَّذِي تَسَاءَلُونَ بِهِ وَالْأَرْحَامَ ۚ إِنَّ اللَّـهَ كَانَ عَلَيْكُمْ رَقِيبًا 

“O, ljudi, bojte se Gospodara svoga, Koji vas od jednog čovjeka stvara, a od njega je i drúgu njegovu stvorio, i od njih dvoje mnoge muškarce i žene rasijao. I Allaha se bojte – s imenom Čijim jedni druge molite – i rodbinske veze ne kidajte, jer Allah, zaista, stalno nad vama bdi.” (Nisa, 1)

Iz ovog govora možemo zaključiti da su svi ljudi stvoreni iz jednog izvora pa samim time muškarac nema prednost nad ženom, a ujedno se pobija mišljenje da žena nema vlastiti temelj i  da potječe od muškarca.

Naravno, jedna od zanimljivijih rasprava može biti i pitanje šta je uzrok međusobnog privlačenja? Zbog čega žena i muškarac teže braku?

Prema nekim mišljenjima, glavni uzrok međusobnog privlačenja muškarca i žene koji vodi braku jeste tjelesna požuda, dok časni Kur’an,  odbijajući ovakvo mišljenje, kaže da je čovjek najuzvišenije stvorenje i da ono što je glavni uzrok privlačenja ženke i mužjaka kod životinja, ne može vrijediti i kod čovjeka. Časni Kur’an glavni uzrok međusobnog privlačenja muškarca i žene zbog kojeg oni teže braku vidi u smiraju koji se ostvaruje u braku,  o čemu govori ajet:

هُوَ الَّذِي خَلَقَكُم مِّن نَّفْسٍ وَاحِدَةٍ وَجَعَلَ مِنْهَا زَوْجَهَا لِيَسْكُنَ إِلَيْهَا

“On je Taj Koji vas je stvorio od jedne duše, načinivši joj i paricu od nje same zato da u njoj smiraj nađe.” (Al-A'raf, 189)

Ovaj ajet, oslanjajući se na zajednički izvor i žene i muškarca, glavni uzrok međusobne privlačnosti vidi u smiraju, a Uzvišeni Bog na drugom mjestu u časnom Kur’anu kaže:

 وَمِنْ آيَاتِهِ أَنْ خَلَقَ لَكُم مِّنْ أَنفُسِكُمْ أَزْوَاجًا لِّتَسْكُنُوا إِلَيْهَا وَجَعَلَ بَيْنَكُم مَّوَدَّةً وَرَحْمَةًإِنَّ فِي ذَٰلِكَ لَآيَاتٍ لِّقَوْمٍ يَتَفَكَّرُونَ 

“Jedan od dokaza Njegovih je to što za vas, od vrste vaše, stvara žene da se uz njih smirite, i što između vas uspostavlja ljubav i samilost; to su, zaista, pouke za ljude koji razmišljaju;”  (Ar-Rum, 21)

Ovaj ajet jasno nam govori da je Uzvišeni Bog stvorio taj smiraj i usadio ga u bit žene i bit muškarca, te, prema tome, možemo kazati da je božanska ljubav ono što ih međusobno privlači.

Allame Tabatabai u svom tefsiru “El-Mizan” o navedenom ajetu piše: “I žena i muškarac, zasebno posmatrani, imaju neki nedostatak, pa samim time imaju potrebu ka suprotnoj strani da bi kao cjelina bili upotpunjeni. Upravo  taj nedostatak tjera ih da prilaze jedni drugima, i kada se spoje, pronalaze smiraj jer svaki nedostatak teži savršenstvu, kao što svaka potreba teži ispunjenju. [1]

Možemo zaključiti da je glavni uzrok međusobne privlačnosti žene i muškarca, što ujedno predstavlja i uvjet za brak, srčani smiraj,  a što ima veliku ulogu i u čovjekovom približavanju Bogu.

U nastavku ćemo se baviti ajetima koji nam govore o pravima i nekim uvjetima  u vezi s brakom.

Časni Kur’an kaže:

فَانكِحُوا مَا طَابَ لَكُم مِّنَ النِّسَاءِ مَثْنَىٰ وَثُلَاثَ وَرُبَاعَ  فَإِنْ خِفْتُمْ أَلَّا تَعْدِلُوا فَوَاحِدَةً أَوْ مَا مَلَكَتْ أَيْمَانُكُمْ

“Onda se ženite onim ženama koje su vam dopuštene, sa po dvije, sa po tri i sa po četiri. A ako strahujete da nećete pravedni biti, onda samo sa jednom; ili – eto vam onih koje posjedujete.” (An-Nisa, 3)

Iz ovog ajeta vidimo da je brak s više od četiri žene zabranjen, ali ženidba s više žena ima posebne uvjete, a jedan od glavnih jeste poštivanje pravde među njima. Neki višeženstvo smatraju slabom tačkom islama, međutim, višeženstvo u islamu nije bezuvjetno. Da bi muškarac bio spriječen da zloupotrebljava ženu, propisano je pravedno postupanje prema svakoj ženi. Mnogi su razlozi dozvoljenosti višeženstva, i o njima je mnogo raspravljano.  

Prenosi se da se skupina žena, njih četrdesetak, okupila i stala pred hazreti Alija te mu postavila ovo pitanje: “Zašto je islam dopustio muškarcu da ima više od jedne žene, a zašto ženi nije dopustio da ima više od jednog muža? I nije li to diskriminacija?” Hazreti Ali je naredio da donesu male čaše napunjene vodom i svakoj od tih žena bila je data po jedna čaša. Zatim je zatražio od njih da izliju svu tu vodu u veliki bokal  koji je bio postavljen u sredini skupa. Žene su izlile vodu u bokal a zatim je hazreti Ali zatražio da svaka od njih opet napuni čašu vodom, ali je postavio uvjet da svaka od njih  zahvati  onu istu vodu koju je prije imala u svojoj čaši i koju je izlila u bokal. Sve su se pitale kako je to moguće. Voda se izmiješala i nemoguće ju je odvojiti. Hazreti Ali je onda kazao da kada bi žena imala nekoliko muževa, nužno bi imala seksualne odnose sa svakim od njih, i  u slučaju da zatrudni,  kako bi onda, zapitao je on, bilo moguće razlikovati čije je to dijete.[2]

Vjera treba biti jedan od glavnih uvjeta pri odabiru supružnika.

وَلَا تَنكِحُوا الْمُشْرِكَاتِ حَتَّىٰ يُؤْمِنَّ ۚ وَلَأَمَةٌ مُّؤْمِنَةٌ خَيْرٌ مِّن مُّشْرِكَةٍ وَلَوْ أَعْجَبَتْكُمْ

“Ne ženite se mnogoboškinjama dok ne postanu vjernice; uistinu je robinja-vjernica bolja od mnogoboškinje, makar vam se i sviđala.” (Bekare, 221)

Iz ajeta se jasno vidi da mnogoboškinje nisu prikladne žene za vjernike i obratno, a glavno mjerilo prilikom izbora supružnika treba biti vjera.

U vezi s lijepim ophođenjem među supružnicima, časni Kur’an kaže:

وَعَاشِرُوهُنَّ بِالْمَعْرُوفِ فَإِن كَرِهْتُمُوهُنَّ فَعَسَىٰ أَن تَكْرَهُوا شَيْئًا وَيَجْعَلَ اللَّـهُ فِيهِ خَيْرًا كَثِيرًا 

“S njima lijepo živite! A ako prema njima odvratnost osjetite, moguće je da je baš u onome prema čemu odvratnost osjećate Allah veliko dobro dao.” (Nisa, 19)

Po riječima Allame Tabatabaija, ovaj ajet predstavlja jedno uzvišeno načelo časnog Kur’ana za društveni život žene.[3]

Spomenuli smo da je status žene kod nekih prijašnjih naroda i plemena bio veoma loš, muškarci su bez ikakvog ustručavanja znali ubiti ženu ili bi se prema njoj ophodili kao prema životinji. Ovdje vidimo kako Kur’an na lijep način naglašava kako žena nadopunjava muškarca i naređuje mu se da prema njoj postupa pravedno i na najljepši način, te ako bi osjetio neku odbojnost prema ženi, da istrpi, jer će mu, možda, tada biti objelodanjene neke  njegove greške. Brak je, dakle, ozbiljna stvar i prema supružniku se treba odnositi milostivo i s ljubavlju, a ne kao prema nekom predmetu.

Uzvišeni u časnom Kur’anu kaže:

وَلَا تَنكِحُوا مَا نَكَحَ آبَاؤُكُم مِّنَ النِّسَاءِ..

“I ne ženite se ženama kojima su se ženili očevi vaši – a što je bilo, biće oprošteno; to bi, uistinu, bio razvrat, gnusoba i ružan put. (22) Zabranjuju vam se: matere vaše, i kćeri vaše, i sestre vaše, i sestre očeva vaših, i sestre matera vaših, i bratične vaše, i sestrične vaše, i pomajke vaše koje su vas dojile, i sestre vaše po mlijeku, i majke žena vaših, i pastorke vaše koje se nalaze pod vašim okriljem od žena vaših s kojima ste imali bračne odnose – ali ako vi s njima niste imali bračne odnose, onda vam nije grijeh – i žene vaših rođenih sinova, i da sastavite dvije sestre –  što je bilo, bilo je, Allah zaista prašta i samilostan je – (23)i udate žene, osim onih koje zarobite; to su vam Allahovi propisi – a ostale su vam dozvoljene, ako želite da im vjenčane darove date i da se njima oženite, a ne da blud činite. A ženama vašim s kojima ste imali bračne odnose podajte vjenčane darove njihove kao što je propisano. I nije vam grehota ako se, poslije određenog vjenčanog dara, s njima nagodite. Allah zaista sve zna i mudar je.” 

(Nisa, 22, 23, 24)

Ovai časni ajeti jasno preciziraju s kime je dozvoljeno a s kime zabranjeno stupiti u brak.

Strah od neimaštine ne smije biti prepreka za sklapanje braka.

Uzvišeni kaže:

وَأَنكِحُوا الْأَيَامَىٰ مِنكُمْ وَالصَّالِحِينَ مِنْ عِبَادِكُمْ وَإِمَائِكُمْ ۚإِن يَكُونُوا فُقَرَاءَ يُغْنِهِمُ اللَّـهُ مِن فَضْلِهِ ۗ وَاللَّـهُ وَاسِعٌ عَلِيمٌ وَلْيَسْتَعْفِفِ الَّذِينَ لَا يَجِدُونَ نِكَاحًا حَتَّىٰ يُغْنِيَهُمُ اللَّـهُ مِن فَضْلِهِ

“Udavajte neudate i ženite neoženjene, i čestite robove i robinje svoje; ako su siromašni, Allah će im iz obilja Svoga dati. Allah je neizmjerno dobar i sve zna. (32) I neka se suzdrže oni koji se nemaju mogućnosti oženiti, dok im Allah iz obilja Svoga ne pomogne!” (Nur, 32, 33)

Na početku ajeta  muslimani se podstiču na osnivanje porodice, neovisno o ekonomskom statusu, koji ne bi trebalo da bude prepreka za stupanje u brak. Uzvišeni Bog siromašnom muškarcu ili ženi daje radosnu vijest da će ih On, ako se odluče na brak, iz Svog izobilja opskrbiti.

U narednom ajetu  ukazuje se na to da ako muslimani iz nekog razloga nisu u mogućnosti stupiti u brak, treba da ostanu čedni i kontroliraju svoje nagone jer će im u tom slučaju Uzvišeni Bog iz Svoje milosti pripremiti teren za osnivanje porodice. Islam je, dakle, protiv celibata i u svakoj situaciji podstiče na brak. Ako, iz nekog razloga, ne postoji mogućnost stupanja u brak, predlaže se suzdržavanje, za razliku od zapadnih stavova, koji podržavaju slobodne seksualne odnose.

Pripremio: Mohammad Reza Soleimani

S perzijskog prevela: Amina Čorak