Fitna kao iskušenje koje razotkriva srž čovjeka

U jednoj od izreka Imama Alija, mir s njim, se kaže da u vremenima fitne, bilo da se radi o ličnim, porodičnim ili društvenim iskušenjima, čovjek treba zauzeti stav mladunčeta deve koje nema ni mlijeka ni jaka leđa. Ova metafora simbolizira stanje neutralnosti i opreznosti u vremenu kada se ne zna gdje je istina, a gdje zabluda. U nastavku pojašnjava da se od fitne može spasiti samo onaj ko se ukrca na „lađu spasa“. Kao što brod na moru omogućava čovjeku da preživi velike talase, tako i u životnim olujama vjernik treba pronaći sigurno sredstvo poput vjere i razuma te Božansko uputstvo koje ga vodi kroz iskušenja.

Fitna, prema riječima Imama Alija, mir s njim, nije samo društveni nered, već i stanje u kojem čovjek gubi orijentir između istine i laži a opisuje ju kao „usmrdjelu vodu“ koja je nepitka i bez koristi. Fitna je, kaže Imam, „zalogaj koji se ne može progutati“ i „sjetva na tuđoj zemlji“ ono što naizgled pripada čovjeku, ali mu u stvarnosti ne donosi plodove.

Kada se čovjek hvali svojim porijeklom, imovinom, znanjem ili položajem, on zapravo postavlja temelje fitne. Imam upozorava: „O ljudi, izbavite se puta samohvale! Razbijte krunu oholosti o zemlju!“ Ova samohvala, koja proizlazi iz „ja sam, ja sam…“, stvara mržnju među ljudima, skupinama i religijama.

Imam Ali (a.s.) navodi dva načina kako se čovjek može spasiti fitne:

1. Snagom i moći – Onaj ko posjeduje istinsku snagu, znanje i podršku iskrenih prijatelja može se suprotstaviti fitni. Takav čovjek ima sposobnost da prepozna i ukloni uzroke nereda.

2. Povučenost i smirenost – Onaj ko nema snagu da djeluje pravedno, treba se povući i ne doprinositi širenju smutnje. Jer, ako ne možeš ugasiti vatru, barem ne dodaj gorivo. Nije obaveza svakog vjernika da se upusti u rasprave i sukobe koje ne razumije. Nekada je najveća mudrost ostati po strani i time umanjiti razbuktali plamen fitne.

Kur’an razlikuje tri vrste fitni:

1. Fitna između dvije istine – Kada se sukobe dvije skupine koje obje smatraju da su u pravu, obaveza muslimana je da ih pomiri. Kur’an kaže:
„Ako se dvije skupine vjernika sukobe, izmirite ih…“
(El-Hudžurat, 9)

Dakle, u fitni među vjernicima naš zadatak nije osuda, već pomirenje i smirivanje.

2. Fitna između istine i laži – Kada je jasno ko je na strani istine, vjernik mora stati uz pravednost i Božije zadovoljstvo.

3. Fitna između dvije neistine – Kada su obje strane u zabludi i vođene pretjeranošću, tada se vjernik ne priklanja nijednoj, jer pravi put je između dvije krajnosti.

Jedan od arifa i učitelja iz Koma rekao je, povodom vlastitog životnog iskušenja: „Oboje smo bili ‘hanovi’. I ja i ona smo imali svoje ‘ja’, a dvoje ‘ja’ ne mogu zajedno.“ Ovaj primjer oslikava suštinu mnogih ljudskih nesporazuma a  fitna nastaje iz sukoba ega a izostaje pokornost istini.

Fitna je poput ogledala u kojem se, kad se u njega čovjek zagleda, jasno pokazuje njegovo pravo lice i razotkriva dubinu njegove vjere, iskrenost njegove namjere i snagu njegovog razuma. Ona je kušnja kroz koju se mjeri postojanost duše i čistoća srca, jer upravo u vremenima smutnje postaje očito ko uistinu vjeruje, a ko posrće pod teretom vlastitog ega. Put spasa, stoga, ne leži u naglim reakcijama, osudama i uplitanjima u ono što ne razumijemo, već u mudrosti, znanju i stalnom bdijenju nad srcem kako bi ostalo čisto od oholosti i samoljublja. Kada već nisi kadar ugasiti požar onda ne dolijevaj ulje na vatru; kada ne znaš gdje je istina  ne širi sumnju; a kada se pred tobom pojave dvije strane koje obje polažu pravo na istinu, tada tvoja dužnost nije da presuđuješ, nego da gradiš most pomirenja. Jer upravo je to put smirenih i pravednih, put vjernika koji slijede svjetlo Imama Alija, mir s njim,istinskog nasljednika istine i oličenja Božanske pravednosti.

Prof. Akbar Eydi