Nemar i bezbrižnost

Izbjegavanje bezbrižnosti

Imam Ali, mir s njim: “Bezbrižnost je zalutalost.”[1]

Imam Ali, mir s njim: “O kakve li tuge za sve nemarne da im život bude dokaz protiv njih i da ih dani njihovi odvedu u propast!”[2]

Imam Ali, mir s njim: “Otrijezni se, o slušatelju, od opijenosti svoje, i probudi se iz sna nemarnosti i uspori svoju užurbanost!”[3]

Imam Ali, mir s njim: “O ljudi što zanemareni nećete biti, o vi, koji izostavljate zavjet koji je uzet od vas! Što vas vidim kako od Boga odlazite, a drugom žudite?!”[4]

Imam Ali, mir s njim: “Koliko je samo nemarnih ljudi koji tkaju tkaninu da bi im odjeća bila, ali im ćefin postane, i koji grade kuću da bi se u njoj nastanili, a ona postane njihov mezar.”[5]

Imam Sadik, mir s njim: “Ukoliko je šejtan neprijatelj, pa čemu ne­mar?!”[6]

Šta sprječava da se bude nemarnim

Poslanik, s.a.v.a.: “O Ebu Zerre! Namjeravaj činiti dobra djela, pa i ako ih ne izvršiš, kako ne bi bio upisan među nemarne.”[7]

Imam Ali, mir s njim: “Trajnim spominjanjem Allaha, dž.š., skida se nemar.”[8]

Imam Ali, mir s njim: “Ko spozna vrijeme, ne zaboravlja priprav­nost.”[9]

Imam Bakir, mir s njim: “Svaki vjernik koji čuva propisane na­maze i obavlja ih u svoje vrijeme, on kao takav nije od nemarnih.”[10]

Znak nemarnog

Lukman, mir s njim, savjetujući svoga sina: “Sinak, za svaku stvar ima znak ko­jim se prepoznaje i po kojem je poznata. Nemaran čovjek ima tri znaka: nepažnja, zabava i zaborav.”[11]

Imam Hasan, mir s njim: “Nemar, to je da napustiš džamiju i da se pokoravaš pokvarenjaku.”[12]

Tragovi nemarnosti

Imam Ali, mir s njim: “Kome se oduži nemar, hitro će mu doći propast.”[13]

Imam Ali, mir s njim: “Onome nad kojim prevlada nemar umire srce.”[14]

Imam Ali, mir s njim: “Trajanje nemarnosti osljepljuje oštroum­nost.”[15]

Imam Ali, mir s njim: “Čuvaj se nemara i samoobmane davanja prilike, zaista ne­mar uništava djela.”[16]

Pohvalnost zanemarivanja (gledanja kroz prste)

Imam Ali, mir s njim: “Zaista je polovina razumnog čovjeka toleran­cija, a druga polovina je praviti se da ne vidiš.”[17]

Imam Ali, mir s njim: “Od najčasnijih postupaka plemenitog jest da se pravi da ne primjećuje ono što zna (tuđe pogreške).”[18]

Imam Sadik, mir s njim: “Valjan društveni i zajednički život jeste postizanje pune mjere čije su dvije trećine pronicljivost i razboritost a jedna zane­marivanje (tuđih pogrešaka).”[19]

Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mjera mudrosti 3, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2012., preveo sa arapskog: Ertan Basarik

[1] Gureru-l-hikem, 196

[2] Nehdžu-l-belaga, go­vor 63.

[3] Isto, govor 153.

[4] Isto, govor 174.

[5] El-Bihar, 77/401/26

[6] Isto, 78/190/1

[7] Mekarimu-l-ahlak, 2/378/2661

[8] Gureru-l-hikem, 4269

[9] Et-Tevhid, 74/27

[10] El-Kafi, 3/270/14

[11] El-Hisal, 121/113

[12] El-Bihar, 78/115/10

[13] Gureru-l-hikem, 8318

[14] Isto, 8430

[15] Isto, 5146

[16] Isto, 2717

[17] Gureru-l-hikem, 2378

[18] Nehdžu-l-belaga, izreka 222.

[19] Tuhafu-l-‘ukul, 359