DEROGIRANI I DEROGIRAJUĆI AJETI

U sklopu ajeta o propisima koji su navedeni u Kur'anu Časnom jesu i oni ajeti čiji su propisi došli na mjesto propisa koji su bili predmetom ajeta koji su prije objavljeni. Tako su ajeti koji su kasnije prispjeli zabranili ono po čemu se postupalo u ajetima koji su ranije objavljeni i ti propisi više nisu bili vraćeni da se po njima postupa. Takvi prethodno objavljeni ajeti nazivaju se “derogiranim”, a ajeti koji su iza njih prispjeli nazivaju se “derogirajućim”.

Tako, naprimjer, na samom početku Poslanikove misije naređeno je muslimanima da prijateljuju i sarađuju sa sljedbenicima ranijih objava (ehlu-l-kitab). To se nalazi u Allahovim riječima: Ali, vi sljedbenicima ranijih objava oprostite i predite preko toga dok Allah svoju odluku ne donese! (El-Bekare, 109)

Nakon izvjesnog vremena Allah, dž.š., je okončao ovaj gornji propis i muslimanima je naređeno da ratuju protiv sljedbenika ranijih objava. To su nalagale Allahove riječi: Borite se protiv onih kojima je ranije data Knjiga, a koji ne vjeruju ni u Allaha ni u onaj svijet, ne smatraju zabranjenim ono što Allah Njegov Poslanik zabranjuju i ne ispovijedaju istinsku vjeru! (Et- Tevba, 29)

Bit derogacije, koja se često može čuti iz naših usta, jeste: Uspostavljanje propisa radi nekog interesa i razloga, te postupanje po tom propisu sve dok se on ne pokaže pogrešnim, zatim se taj propis ukida i uspostavlja se novi propis namjesto njega.

Ali, takva derogacija, koja upućuje na neznanje i pogrešivost, ne može se dovesti u vezu sa Allahom, dž.š., kojem nisu primjereni ni neznanje ni pogrešivost. Prema tome, takve derogacija ne postoji u ajetima časnim koji su daleko od toga da bi među njima moglo biti bilo kakvoga nesuglasja.

Naprotiv, derogacija u Kur'anu znači: okončanje aktuelnosti dokinutog propisa. Pod tim mislimo da je prvi propis je imao neki povod koji je bio privremen, ograničen posebnim vremenom čije okončanje je obznanio derogirajući ajet, otkrivajući da je minuo razlog prijašnjeg propisa. S obzirom na to da su ajeti objavljivani u vezi s različitim prilikama tokom dvadeset tri godine, lahko je pojmiti zašto su te propise obuhvatali na ovaj način.

Uspostavljan je privremen propis u vremenu u kojem se još nisu bili stekli uvjeti za donošenje trajnog propisa, pa je tek nakon stjecanja tih uvjeta uspostavljan trajni propis, koji je dolazio kao zamjena za onaj privremeni. To je nešto što je utvrđeno i u što nema nikakve sumnje. To se, također, razumije i onoga što nalazimo u Kur'anu u vezi sa filozofijom derogacije. Naime, Allah, dž.š., kaže: Kada mi jedan ajet dokinemo drugim – a Allah najbolje zna šta objavljuje – oni govore: “Ti samo izmišljaš!” A nije tako, nego većina njih ne zna. Reci: “Od Gospodara tvoga objavljuje ga melek Džibril kao istinu, da još više učvrsti vjernike u vjerovanju, i da bude putokaz i radosna vijest svim muslimanima.” (En-Nahl, 101-102)

Izvor: Allame Tabatabai, Kur'an u islamu, El-Kalem i Fondacija „Mulla Sadra“, 2008., Sarajevo, preveli s arapskog Enes Karić i Nusret Čančar