Lijek i liječenje
Podnošenje bola u granicama mogućnosti
Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže:“Četiri stvari su od blaga Dženneta: …skrivanje bolesti.” [1]
“Četiri stvari su od blaga Dženneta: …skrivanje bola.”[2]
Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, kaže:“Idi sa bolom dok te prati (ne liječi se dok je bol podnošljiv).”[3]
Također je rekao: “Neka se musliman ne liječi dok mu zdravlje nadvladava bolest njegovu.”[4] Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Ne smatrajte izrasline na tijelu neprijatnim, jer sprječavaju lepru.”[5]
Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, je rekao: “Božiji Poslanik, s.a.v.a., nije liječio svoju prehladu i govorio je: ‘Svako u sebi ima klicu lepre, pa kad dobije prehladu, uništi je’”.[6]
Imam Sadik, mir neka je s njim, kaže: “Ne koristi lijekove sve dok ti tijelo ima snagu da podnosi bol.”[7]
Također je rekao: “Kome zdravlje nadvladava bolest, a i pored toga se liječi nečim, pa zbog toga umre, ja ću ga se kod Allaha odreći.”[8]
Imam Kazim, mir neka je s njim, kaže: “Nema lijeka, a da ne podstiče novu bolest, i nema korisnije stvari za tijelo od ustezanja od svega osim neophodnog.”[9]
Imam Sadik, mir neka je s njim, je rekao: “Od dijete koja traje više od sedam dana nema koristi za bolesnika.” [10]
Nužnost liječenja
Božiji Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Liječite se, jer Uzvišeni Bog nije poslao bolest, a da nije poslao lijek za nju.”[11]
Zapovjednik pravovjernih, mir neka je s njim, je rekao: “Ko god svoju bolest skrije od liječnika, izdao je vlastito tijelo.”[12]
Naravno, kao što je rečeno, skrivanje bolesti i bola od drugih, i ne pričanje o tome, džennetsko je blago. Božiji Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Četiri stvari su od blaga Dženneta: prikrivanje neimaštine, prikrivanje davanja milostinje, prikrivanje nesreće i prikrivanje bolesti.”[13]
Imam Sadik, mir neka je s njim, kaže: “Jedan poslanik se razbolio te je rekao: ‘Neću se liječiti sve dok me ne izliječi Onaj koji me razbolio’, a potom mu je Uzvišeni Allah objavio: ‘Neću te izliječiti dok se sam ne budeš liječio, a doista je ozdravljenje u Mojim rukama.’”[14]
Junuz ibn Jakub govori: “Pitao sam Imama Sadika, mir neka je s njim, o ljudima koji piju lijekove, pa nekada umru, a nekada ozdrave, ali većina ih ne ozdravi. Imam Sadik, mir neka je s njim, je odgovorio: ‘Bog je stvorio lijek i u njemu ozdravljenje. Bog nije stvorio bolest, a da za nju nije stvorio lijek, pa koristi lijek i izgovaraj ime Boga Uzvišenog.”[15]
Naravno, ukoliko se lijek bude koristio ondje gdje treba i onoliko koliko je potrebno, i da bude onaj koji je dokazan iskustvom.”
Kada je Imam Sedžad, mir neka je s njim, vidio bolesnika koji je ozdravio, rekao je: “Neka ti je sretno čišćenje od grijeha.”[16]
Izvor: Dževadi Amoli, Ključevi života sv.1, Fondacija “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2017, prijevod: Mohsen Zarean i Mirsad Hadžajlić
[1] Mustedreku-l-vesāil, vol. 2, str. 68.
[2] Ed-Da‘vāt, str. 164.
[3] Nehdžu-l-belāga, mudrost 27.
[4] El-Hisāl, vol. 2, str. 620; Tuhafu-l-‘ukūl, str. 110.
[5] Isto, vol. 1, str. 210.
[6] El-Kāfī, vol. 8, str. 328.
[7] El-Kāfī, vol. 6, str. 372.
[8] El-Hisāl, vol. 1, str. 26.
[9] El-Kāfī, vol. 8, str. 273.
[10] Isto, str. 291.
[11] Mekārimu-l-ahlāk, str. 362.
[12] Tensīfu Gureri-l-hikem, str. 484.
[13] Ed-Da‘vāt, str. 164; Mustedreku-l-vesāil, vol. 2, str. 68.
[14] Mekārimu-l-ahlāk, str. 362; Vesāilu-š-šī‘a, vol. 2, str. 409.
[15] Vesāilu-š-šī‘a, vol. 25, str. 223.
[16] ‘Ujūnu ahbāri-i-Ridā, vol. 2, str. 45