Čovjekovo hvalisanje onim što nije učinio i tvrđenje da posjeduje ono što ne posjeduje

(يَحْمَدُونَ أَنْفُسَهُمْ بِمَا لَا يَفْعَلُونَ، وَ يَدَّعُونَ بِمَا لَيْسَ لَهُمْ)

“Sebe hvale za ono što nisu uradili i polažu pravo na ono što im ne pripada.”

Ajeti

أَلَمْ تَرَ إِلَى الَّذِينَ يُزَكُّونَ أَنفُسَهُم بَلِ اللَّهُ يُزَكِّي مَن يَشَاءُ وَ لَا يُظْلَمُونَ فَتِيلًا

Međutim, Allah oslobađa od grijeha onoga koga On hoće, i nikome se neće, ni koliko trun jedan, nepravda učiniti.^[1]

فَلَا تُزَكُّوا أَنفُسَكُمْ هُوَ أَعْلَمُ بِمَنِ اتَّقَىٰ

Zato se ne hvališite bezgrješnošću svojom – On dobro zna onoga koji se grijeha kloni.[2]

وَ تَقُولُونَ بِأَفْوَاهِكُم مَّا لَيْسَ لَكُم بِهِ عِلْمٌ وَ تَحْسَبُونَهُ هَيِّنًا وَ هُوَ عِندَ اللَّهِ عَظِيمٌ

I kad ste na sva usta govorili ono o čemu niste ništa znali, a vi ste to sitnicom smatrali, ali je ono Allahu krupno.[3]

وَ مِنَ النَّاسِ مَن يُجَادِلُ فِي اللَّهِ بِغَيْرِ عِلْمٍ وَ لَا هُدًى وَ لَا كِتَابٍ مُّنِيرٍ

A ima ljudi koji raspravljaju o Allahu bez ikakva znanja, bez ikakve upute i bez knjige svjetilje.^[4]

قُلْ هَلْ نُنَبِّئُكُم بِالْأَخْسَرِينَ أَعْمَالًا ۝ الَّذِينَ ضَلَّ سَعْيُهُمْ فِي الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَ هُمْ يَحْسَبُونَ أَنَّهُمْ يُحْسِنُونَ صُنْعًا ۝ أُولَـٰئِكَ الَّذِينَ كَفَرُوا بِآيَاتِ رَبِّهِمْ وَلِقَائِهِ فَحَبِطَتْ أَعْمَالُهُمْ فَلَا نُقِيمُ لَهُمْ يَوْمَ الْقِيَامَةِ وَزْنًا

Reci: “Hoćete li da vam kažemo čija djela neće nikako priznata biti, čiji će trud u životu na Ovome svijetu uzaludan biti, a koji će misliti da je dobro ono što rade? To su oni koji u dokaze Gospodara svoga ne budu vjerovali i koji budu poricali da će pred Njega izaći; zbog toga će trud njihov uzaludan biti i na Sudnjem danu im nikakva značaja nećemo dati.”[5]

Predaje

Imam Hadi, mir s njim, rekao je: “Ako je čovjek zadovoljan sobom, onda je mnogo onih koji su ljuti na njega.”[6]

U predaji Ebu Zerra stoji: “O Ebu Zerr, ko voli da mu ljudi iskazuju poštovanje ustajući mu na noge, neka pripremi sebi mjesto u Džehennemu.”[7]

Imam Kazim, mir s njim, upitan je o samozadivljenosti koja upropaštava djela, pa je odgovorio: “Umišljenost je stupnjevita; od nje je i to da se robu lijepim pričinjavaju njegova ružna djela, pa misli da je učinio dobro; a od nje je i to da rob vjeruje u svog Gospodara, pa Mu to prigovara kao dobro učinjeno Njemu, Slavljen je i Uzvišen On; On je taj koji čini dobro i ima pravo da to ističe.”[8]

Imam Sadik, mir s njim, je rekao: “Ko je zadivljen sobom propao je; onaj ko je zadivljen svojim mišljenjem, propao je. Doista je Isa sin Merjemin, kazao: ‘Liječio sam bolesnike i izliječio sam ih Allahovom dozvolom, iscjeljivao sam slijepce i gubavce sa Allahovom dozvolom, oživljavao sam mrtve, pa sam ih oživio Božijom dozvolom. Liječio sam i glupaka, ali ga nisam uspio popraviti.’ Potom je bio upitan: ‘O Ruhullah, ko je ustvari glupak?’ pa je rekao: ‘Onaj koji vidi svu dobrotu za sebe, ali ne i (za druge) protiv sebe, i sebe vidi potpuno upravu, a drugima ne priznaje nikakvo pravo. E to je glupak kojeg nije moguće iscijeliti.’”[9]

Božiji poslanik, blagoslovi i mir Božiji neka su s njim i njegovim, je rekao: “Tri stvari upropaštavaju: škrtost kojoj se pokorno, strast koja se slijedi i zadivljenost čovjeka samim sobom, a ovo uništava djelo i prizva mržnju i prezir Allaha Slavljenog.”[10]

Božiji poslanik, blagoslovi i mir Božiji neka su s njim i njegovim, je rekao: “Ko stekne neko znanje da bi raspravljao sa neznalicama ili da bi se njime uzdizao pred učenim ili da bi okrenuo ljude sebi i rekao: “Ja sam vaš poglavar”, neka pripremi sebi mjesto u Džehennemu. Poglavarstvo je ispravno samo ako je u rukama onih koji su ga dostojni. Na onog ko poziva ljude k sebi, dok među njima ima neko učeniji od njega, Allah neće pogledati na dan Ustajanja.”[11]

Zapovjednik pravovjernih, mir s njim, je rekao: “Najteže iskušan od ljudi i u najvećoj patnji je onaj iskušan dugim jezikom i skučenim srcem. Ako šuti, ne hvali (Boga), a ako govori, ne govori dobro.”[12]

Božiji poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, je rekao: “Ko kaže da je znalac, ustvari je neznalica.”[13]

Od Zapovjednika pravovjernih, mir s njim, prenosi se:

“Onaj koji je zadovoljan sobom zakinut je, a onaj koji ima povjerenje u sebe zaveden je.”[14]

“Mahane su skrivene od onoga koji je zadovoljan sobom, a kada vidi vrline drugih prekriva ih nedostacima svojim.”

“Smatraj pokuđenim kod sebe sve ono što smatraš pokuđenim kod drugih, a budi zadovoljan za druge svim onim čime si zadovoljan za sebe.”[15]

“Samo potpun čovjek sebe smatra manjkavim.”

“Čuvaj se zadovoljstva sobom, jer to povećava broj onih koji su srditi na tebe.”

“Ko sebe zanemari, bit će gubitnik.”

“Ko se prepusti uživanjima, bit će nesretan i udaljen od Boga.”

“Ko se osloni na sebe, doživjet će pad.”

“Dovoljno je čovjeku neznanja to da bude zadovoljan sobom.”

“Dovoljan je čovjeku nedostatak to da sebe smatra velikim.”

“Ko se pokorava prohtjevima svoje duše, ubio ju je.”

“Doista ova duša naređuje zlo, pa ko je prepusti samoj sebi, odvest će ga u griješenje.”

“Ko je sumnjičav prema sebi, nadvladava šejtana.”

“Vjernik ne omrkne i ne osvane, a da nije sumnjičav prema sebi.”

“Slavoljublje proizlazi iz niskosti položaja.”[16]

“Slavoljubivost je nesreća vlasti.”

“Šta će sinu Ademovom slavoljubivost? Početak mu je sperma smrdljiva, kraj mu je lešina, nije u stanju sebe opskrbiti.”

“Nema veće gluposti od slavoljubivosti.”

“Zadovoljstvo sobom čini očitim sramote i mahane.”[17]

“Tvoje zadovoljstvo sobom dolazi od pokvarenosti tvoga razuma.”

“Najgora stvar je zadovoljstvo sobom.”

“Gospodareva srdžba je povezana sa zadovoljstvom roba sobom.”

“Kada je neko zadovoljan sobom, povećava se broj srditih na njega.”

“Propao je onaj ko je zadovoljan sobom i onaj ko je zadovoljan onim što mu je duša uljepšala.”

Objašnjenje

Poročno svojstvo spomenuto u hadisu, a o kojem se govori, naime čovjekovo hvalisanje onim što nije uradio i tvrđenje da posjeduje svojstvo koje ne posjeduje, također su posljedice samoljublja i samozadivljenosti. Koliko samo nevolja, grijeha i loših posljedica pogađa čovjeka zbog ovog poročnog svojstva.

Odgajatelji djece, kao i duhovni putnici, treba da vode brigu i da motre na ovu tešku bolest prije nego nastane i pojavi se, a ako se pojavi, da se potrude kako bi je otklonili prije nego ojača i proširi se. Zapravo, obaveza velikana duhovnih putnika na putu svetosti i čistote je da svoja stanja izlože ljekarima, duhovnoj eliti, znalcima poštovaoca Boga i neporočnim odgajateljima, kako bi se očistili od ovog poročnog svojstva.

Onaj ko se očistio od ovog poročnog svojstva ili razmišlja da se ga se oslobodi, možda shvati tajnu postajanja oholih ljudi onima koji su posvećeni Ovome svijetu, sinovima i ljubiteljima njegovim.

Izvor: Ali Se’adet Perver, Tajne s Miradža, sv. 2., Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo,2019., sa arapskog preveli: Ensar Karaman i Elmedin Karaman

[1] En-Nisā’, 49.

[2] En-Nedžm, 32.

[3] En-Nūr, 15.

[4] Lukmān, 20.

[5] El-Kehf, 103-105.

[6] Bihāru-l-envār, sv. 69, str. 316, predaja 24.

[7] Isto, sv.79, str. 90.

[8] Isto, sv. 69, str. 317, predaja 26.

[9] Bihāru-l-envār, sv. 69, str. 320, predaja 35.

[10] Isto, str. 321, predaja 37.

[11] Isto, sv. 2, str.110, predaja 16.

[12] Bihāru-l-envār, sv. 2, str.110, predaja 18.

[13] Isto, predaja 23.

[14] El-Gurer ve-d-durer, poglavlje o zadovoljstvu sobom, također i naredne predaje.

[15] Isto, poglavlje o duši, kao i sljedeće predaje.

[16] El-Gurer ve-d-durer, poglavlje o slavoljubivosti, te predaje koje slijede.

[17] Isto, poglavlje o zadovoljstvu sobom.