O izlječenju loših moralnih svojstava

Pazi se, dragi moj! Trgni se iz sna! Trgni se iz nemara! Budi odlučan! Dok je vremena, iskoristi priliku. Dok imaš života, dok i dalje upravljaš svojim moćima i mlad si te kvaran moral i ustaljena poročna moralna svojstva nisu ovladali tobom, traži rješenje i lijeka za izlječenje od kvarnih i ružnih moralnih svojstava. Traži načina da smiriš vatru strasti i srdžbe.

Najbolji lijek, koji su preporučili učenjaci morala i ljudi duhovnog puta, za otklanjanje moralne kvarnosti jest da svako ružno ustaljeno svojstvo, koje vidiš u sebi, razmotriš i određeni period mu se odlučno i hrabro usprotiviš i radiš suprotno njemu. Uloži napor i neko vrijeme radi suprotno svojoj duši i suprotno tom poročnom svojstvu. Od Uzvišenog Boga u svim stanjima traži uspjeha i pomoći u ovoj borbi. Nema sumnje da će se, nakon kratkog perioda, otkloniti ta ružna ćud, a šejtan i njegova vojska pobjeći će iz ovih borbenih rovova, dok će vojska Milostivog zaposjesti njihovo mjesto.

Naprimjer, jedno od pokuđenih moralnih svojstava koje čovjeka dovodi u propast, uzrokuje stisak kabura i izlaže ga kazni na oba svijeta jest loše ponašanje prema porodici ili komšijama, poslovnim saradnicima ili ljudima na bazaru i u svojoj mahali. Ova loša osobina posljedica je strasti i srdžbe. Ako čovjek borac, kada mu se dogodi nešto neugodno i u njemu se rasplamsa vatra srdžbe prijeteći mu spaljivanjem nutrine i potičući ga da ružno i loše govori, odluči da se usprotivi duši i prisjeti loše posljedice ove loše osobine te se blago ponaša i u sebi prokune šejtana i zatraži utočište kod Allaha od njega, ja vam jamčim, ako se ovako postupi, da će se ova ćud nakon nekoliko puta ponavljanja u potpunosti promijeniti i njeno mjesto zauzet će lijepa ćud. Međutim, ako postupiš prema željama duše, kao prvo, moguće je da te to još na Ovom svijetu uništi i da stradaš.

Utječem se Uzvišenom Allahu od srdžbe koja čovjeka u jednom trenutku uništi na oba svijeta. Da ta srdžba, ne daj Bože, uzrokuje da čovjek ubije drugog čovjeka. Moguće je da čovjek, u stanju srdžbe, nepristojno govori o Božijoj vjeri, kao što smo vidjeli da su ljudi u stanju srdžbe izgovarali riječi kojima su izašli iz vjere. Mudraci su rekli da je brod bez kapetana na uzburkanom moru bliži spasu od čovjeka u stanju srdžbe.[1] Ili ako, ne daj Bože, voliš da se svađaš i prepireš u znanstvenim raspravama – a ovo loše svojstvo imaju i neki od nas vjerskih učenika – ustani neko vrijeme protiv takve osobine duše! Na zvaničnim okupljanjima na kojima su prisutni ulema i narod i gdje se raspravlja a vidiš da suprotna strana govori ispravno, ti priznaj svoju grešku i potvrdi ispravnost druge strane.

Treba se nadati se da će ovo poročno svojstvo ubrzo biti uklonjeno. Ne daj Bože da su istinite riječi učenjaka koji tvrdi da je imao istinito otkrovenje i kaže: „Ja sam vidio u otkrovenju da je svađa ljudi Džehennema, o čemu nas je Allah, dž.š., izvijestio, svađa i rasprava ljudi znanja (ehli ilm) i ljudi hadisa (ehli hadis).“  Ako čovjek daje mogućnost ispravnosti ovog otkrovenja, treba se mnogo potruditi radi otklanjanja ovog svojstva.

„ Nekolicina ashaba prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.a., jednom prilikom došao među nas dok smo se međusobno prepirali u vezi s jednim vjerskim pitanjem. Allahov Poslanik se naljutio kao nikada do tada. Potom je rekao: ‘Uistinu, one koji su bili prije vas uništilo je prepiranje. Ostavite se prepiranja, jer vjernik se ne prepire. Ostavite se prepiranja, jer je propast onog koji se prepire upotpunjena. Ostavite se prepiranja, jer se ja neću zauzimati na Sudnjem danu za onoga ko se prepire. Ostavite se prepiranja, a ja lično jamčim onome ko se ostavi prepiranja, a istina je s njime, tri kuće u Džennetu: u njegovim baščama, u njegovoj sredini i na najvišem stepenu njegovom. Ostavite se prepiranja, jer prvo što mi je Gospodar zabranio nakon obožavanja kipova jest prepiranje.’ „ [2]

Prenosi se od Allahova Poslanika, s.a.v.a.: „Rob neće ostvariti istinski iman sve dok ne napusti prepiranje, čak i ako je upravu.“[3]

Postoje brojne predaje na ovu temu. Koliko je samo ružno da čovjek zbog jedne pobjede u nekoj raspravi ostane uskraćen zagovorništva Allahova Poslanika, s.a.v.a., i znanstvenu raspravu – koja je najbolji oblik ibadeta i pokornosti ako joj se pristupa s ispravnom namjerom – pretvori u najveći grijeh koji je u rangu s obožavanjem kipova.

U svakom slučaju, čovjek treba jedno po jedno promatrati sve ružne i kvarne ćudi i posredstvom suprotstavljanja duši istjerati ih iz carstva svoje duše. Kada uzurpator izađe vani, vlasnik kuće sâm će ući u nju bez potrebe za nekim drugim trudom i obećanjem.

Kada se borba s dušom u ovom položaju završi i čovjek uspije istjerati Iblisove vojske iz ovog carstva, a carstvo nastani Božijim melecima i učini ga bogomoljom dobrih Božijih robova, posao duhovnog putnika ka Allahu biva olakšan, pravi put čovječnosti postaje osvijetljen i jasan, kapije berićeta i Džennetâ pred njim se otvaraju, a kapije Džehennema i njegovih dubina se zatvaraju. Gospodar se sa Svojom milošću odnosi prema njemu i uvodi ga u red blaženih i u „družinu desne strane (ashabul-jemin)“.  Kapija Božijih učenja, što i jeste krajnji cilj stvaranja ljudi i džina, otvara se pred njime.[4] A Uzvišeni Allah će ga čuvati od brojnih opasnosti koje vrebaju na ovom putu.

Izvor: Ruhullah Musavi Homeini, Tumačenje 40 hadisa, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2018., s perzijskog preveli: Amar Imamović i Lutfi Akbaš.

[1] Ibn Miskevej u djelu Tahzîbul-ahlâk (bâb tahawwun we džubn, str. 162.) ove riječi prenosi od Hipokrata.

[2] Bihâr, sv. 2., str. 138.

[3] Isto.

[4] Aluzija na 56. ajet sure Ez-Zârijât: „A ljude i džine stvorio sam samo da Meni robuju.“ Robovanje u ovom ajetu protumačeno je kao spoznaja. U predaji od Imama Husejna se kaže: „O ljudi, zaista je Allah, azze ve dželle zikruhu, stvorio ljude samo da bi Njega spoznali…“  Ileluš-šerâje’, sv. 1., str. 9., bâb 9., hadis 1.