Bogatstvo koje pripada svim muslimanima

Pitaju te o plijenu. Reci: ‘Plijen pripada Allahu i Poslaniku.’ Zato se bojte Allaha i izgladite međusobne razmirice i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku ako ste pravi vjernici. Pravi vjernici su samo oni čija se srca strahom ispune kad se Allah spomene, a kad im se riječi Njegove kazuju, vjerovanje im učvršćuju i samo se na Gospodara svoga oslanjaju, oni koji molitvu obavljaju i dio od onoga što im Mi dajemo udjeljuju. Oni su, zbilja, pravi vjernici – njih stepeni, i oprost, i obilje plemenito kod Gospodara njihova čekaju.[1]

Pitaju te o plijenu[2] – O Božiji Poslaniče, za koga je taj plijen i čije je on pravo. Enfal se sažeto može prevesti kao ‘bogatstvo koje pripada svim muslimanima’. Jedan od primjera enfala jesu i prihodi koji se steknu ratovanjem, i to ne svaki prihod, već posebni. Jedan od primjera enfala jesu i rude, odnosno podzemna bogatstva. Jedan od primjera enfala jesu i poljane i golemi pašnjaci koji su tu i tamo, pa i na vrhovima planina. Ukratko, enfal su bogatstva koja ne pripadaju pojedincu ili posebnoj skupini ljudi. On pripada svima i cijeloj zajednici.

Jedan od primjera enfala, kako se i kazalo, jeste i određeni plijen koji muslimanski ratnici islamske vojske dobivaju u ratovima. Među muslimanima se ovo pitanje prvi put pojavilo u bici na Bedru. Izgleda da su muslimani među sobom raspravljali o tome kome pripada taj ratni plijen. Došlo je do neslaganja među njima u vezi s ovim pitanjem pa su došli Plemenitom Poslaniku, s. a. v. a., postavivši to pitanje, a Uzvišeni Bog odgovorio je kur’anskim ajetom: Reci: ‘Plijen pripada Allahu i Poslaniku.’[3] Šta znači to da plijen pripada Bogu? Znači da ne pripada određenim Božijim robovima. Ono što je Božiji imetak, ono čemu treba dati ime Božiji imetak u zbilji je ono što se treba trošiti u ostvarivanju božanskih ciljeva. Jasno da se Božiji imetak ne može trošiti za Božiju dobrobit i Božije interese jer Uzvišeni Bog nema potrebu za takvim dobrobitima i On nema neku potrebu koju bi taj Njegov imetak otklonio.

Božiji imetak zapravo je imetak koji pripada svim Božijim robovima. Taj imetak treba trošiti na putu interesa i dobrobiti koje je Uzvišeni Bog odredio. Dakle, ovo je značenje izraza “Božiji imetak”, odnosno značenje dijela ajeta plijen pripada Allahu.

A šta znači i Poslaniku? Šta znači da plijen pripada i Poslaniku, s. a. v. a? Zar je Božiji Poslanik, s. a. v. a., postavljen nasuprot Bogu? Ne. Moguće je da svako sebi dadne za pravo da raspolaže Božijim imetkom. Svako može reći – ovo je Božiji imetak a ja sam Božiji rob. Ovo je primamljiva i lijepa parola i na temelju ove parole, privlačne običnim ljudima, moguće je da svi počnu trošiti taj imetak na svoje lične stvari. Ovako je nešto moguće. Međutim, iako se Božiji imetak treba trošiti za dobrobit svih muslimana i istinskih Božijih robova, ipak, trošiti za dobrobit svih ne znači da ga svi troše kako im je volja i da se stvara nered. Potrebno je da postoji jedan centar, jedna snažna ruka koja je namjesnik Božiji i koja će u ime ljudi rješavati pitanja koja se tiču svih ljudi. Pa ko je ta osoba? To je Poslanik, s. a. v. a. Na Poslanika, s. a. v. a., ovdje se ne gleda kao na osobu koja je zadužena za poslanicu i vjerovjesništvo, ovdje se na njega gleda kao na božansku vlast. Znači, kada Božiji Poslanik, s. a. v. a., preseli s ovog svijeta, Imam upravlja javnim bogatstvima (enfalom), a Imam znači božanski vladar.

U danima i u vrijeme u kojem Bezgrešni Imam ne vrši funkciju vladanja među ljudima, osoba koja od Boga (prema Božijim propisima) može i treba da vlada ljudima bit će odgovorna za sve poslove u vezi s javnim bogatstvom (enfal), odnosno bogatstvom koje pripada svim muslimanima. Bilo kako bilo, iako su ova bogatstva javna, znači, iako rudnici i rude pripadaju svima, šume i livade pripadaju svima, pašnjaci pripadaju svima, ratni plijen koji se stekne od neprijatelja, sve to pripada svima, i lična imovina kraljeva pripada svima, i slični slučajevi koji potpadaju pod javna bogatstva (enfal), iako, dakle, pripadaju svima, na kraju sva ta javna bogatstva moraju da budu u rukama nekog moćnog Božijeg čovjeka, a to je božanski vladar.

Ko je taj vladar? U vrijeme Božijeg Poslanika, s. a. v. a., to je bio sam Poslanik, a nakon njega Bezgrešni Imam iz njegovog Ehli-bejta, a. s., a ako nema tog Imama, onda pravedni Božiji imam, onaj ko treba da bude na čelu islamske vlasti vladat će i pitanjem javnih dobara (enfala). Ovo se tiče prvog ajeta, iako ovaj dio nije bio predmet naše rasprave. Nakon što je odredio pitanje trošenje javnog dobra (enfala), Uzvišeni Bog kaže: Zato se bojte Allaha i izgladite međusobne razmirice, i pokoravajte se Allahu i Njegovu Poslaniku ako ste pravi vjernici![4]

Dakle, ako ste pravi vjernici, morate da uradite ova tri djela ili posla, prvo, zato se bojte Allaha, onda, izgladite međusobne razmirice. Riješite sve što za vas predstavlja međusobne razmirice i razilaženja. Onaj ko nije u pravu treba da se kloni neistinita govora i da se time riješe vaše nesuglasice. I izgladite međusobne razmirice, znači, ne budite takvi da se svađate u vezi sa sitnicama i ne tražite povod i opravdanja za međusobne sukobe. Odlika nekih ljudi koji bi zaratili i svađali se i s prijateljima i s neprijateljima jeste da tragaju za sitnim povodima za rat i svađu i izazivanje neslaganja. Savjet Boga i Njegovog Poslanika, s. a. v. a., ovoj vrsti ljudi jeste da ne skrivaju moguće uzroke zbog kojih bi zaratili s neprijateljem umjesto što traže opravdanja za rat s prijateljem. Ako si ratnik, onda ratuj protiv neprijatelja, zašto da ratuješ protiv brata? Zašto da ratuješ protiv prijatelja? I izgladite međusobne razmirice! Ovo su bile dvije velike preporuke, treća je sveobuhvatna i obuhvata sva dobra djela i klonjenje od činjenja svih loših i ružnih djela.

Izvor: Sejjid Ali Hamenei, Islamska misao u Kur'anu, sv.1, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2024., sa prezijskog preveo Ermin Klepo

[1] El-Enfal, 1–4.

[2] U Korkutovom prijevodu Kur’ana riječ enfal prevedena je kao ‘plijen’, međutim, autor ovog djela smatra da je značenje ove riječi obuhvatnije i šire od plijena, odnosno da to označava ‘javna bogatstva ili bogatstva koja pripadaju svim muslimanima, gdje je plijen samo jedno od značenja ove riječi. Na ovoj stranici autor obrazlaže ovaj svoj stav. (Op. prev.)

[3] El-Enfal, 1.

[4] El-Enfal, 1.