Mnogo govorenja

Ajeti

مَّا يَلْفِظُ مِن قَوْلٍ إِلَّا لَدَيْهِ رَقِيبٌ عَتِيدٌ

On ne izusti nijednu riječ, a da pored njega nije prisutan Onaj koji bdije.[1]

Predaje

Imam Sadik, mir s njim, rekao je svojim drugovima: “Poslušajte od mene govor koji je bolji za vas od ovosvjetskog imetka. Neka niko od vas ne govori o onome što ga se ne tiče, i neka se prođe mnogo govora i u onome što ga se tiče sve dok ne nađe pravo mjesto za to. Često govornik na pogrešnom mjestu govori te sebi nanese zlo svojim govorom.”[2]

Imam Sadik, mir s njim, prenosi da je Isa, mir s njim, govorio: “Ne govorite mnogo, osim kada je u pitanju spominjanje Allaha. Doista, oni koji mnogo govore – osim kada je u pitanju spominjanja Allaha – tvrdog su srca, ali toga nisu svjesni.”[3]

Imam Sadik, mir s njim, prenosi da je Božiji poslanik, blagoslov i mir Božiji neka su s njim i njegovim, rekao: “Ko ne ubraja svoj govor u djela, uvećavaju mu se grijesi i kazna mu je spremna.”[4]

U hadisu Ebu Zerra se kaže: “O Ebu Zerr, nema djela onaj koji ne čuva svoj jezik.”[5]

“O Ebu Zerr, Allah je kod govora svakog govornika, pa neka se čovjek boji Allaha i neka zna šta govori.”[6]

Objašnjenje

Već je, pri objašnjenju Božijih riječi “Da sputa svoj jezik i ne govori, osim kada mu je to od pomoći”[7] i Božijih riječi: “To su zatvorenici. Oni su sputali jezike svoje od suvišnog govora.”[8] dato pojašnjenje o onome što ukazuje na vrlinu šutnje i njene pozitivne učinke, a i naredne rečenice predaje ukazuju na istu zbilju.

Prekomjernost govora se ubraja u osobine ljudi okrenutih Ovom svijetu, zbog toga što čovjek pazi na svoj jezik ili zarad onosvjetskih ili ovosvjetskih poslova. Nije uopće moguće čuvati Onaj svijet s prekomjernim govorom, osim ako je to na putu dosezanja onosvjetskog dobra. Sve preko toga je isprazan govor o onome što se čovjeka ne tiče, a pisari meleci sve bilježe. To također, dovodi do tvrdoće srca. Osim toga, to uzrokuje uvećanje grijeha govorniku. Neminovno, prekomjernost govora je osobina koja pripada osobama okrenutim Ovom svijetu.

Izvor: Ali Se’adet Perver, Tajne s Miradža, sv. 2., Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo,2019., sa arapskog preveli: Ensar Karaman i Elmedin Karaman

[1] Kāf, 18.

[2] Vesāilu-š-šī‘a, sv. 12, str. 194, predaja 16065.

[3] Isto, str. 195, predaja 16070.

[4] Vesāilu-š-šī‘a, sv. 12, str. 196, predaja 16071.

[5] Bihāru-l-envār, sv. 74, str. 87.

[6] Isto.

[7] Predaja s Miradža, poglavlje 5.

[8] Isto, poglavlje 9.