Meleki

Kosmologija u Kur’anu nije ograničena na bića koja je moguće percipirati osjetilnim organima, jer ova dragocjena knjiga spominje, također, među stvorenjima Božijim koja su sva dijelom univerzuma, neka bića koja mi ne možemo percipirati osjetilima. Neka od tih bića su meleki. Zato što ih mi ne možemo percipirati svojim osjetilima, mi ne možemo ni poznavati njihove egzistencijalne karakteristike i njihova štastva, osim onoliko koliko nam ih je opisao njihov Stvoritelj u Kur’anu.

Postoje dvije skupine ajeta koje govore o ovoj temi: jedna skupina su ajeti koji spominju njihov općenit opis, a druga skupina su ajeti koji govore o njihovim djelima i posebnim karakteristikama. Ono što se razumijeva iz plemenitih ajeta jeste to da su oni bića koja ne čine grijeh spram Boga, ne umaraju se i ne zasićuju se robovanjem Bogu i stalno Boga hvale i veličaju. Oni su također zaduženi određenim poslovima. Sve su to njihova opća svojstva.

Također, iz ajeta se razumijeva da svi oni nisu na istoj razini i da su neki na uzvišenijim stepenima. Zaduženja koja im Kur’an pripisuje nisu ista, što proizlazi iz postojanja različitih vrsta meleka (i ovo značenje je, čini se, više vanjskog karaktera) ili se odnose na različite razine njihove egzistencije.

Sad ćemo navesti primjere iz svake skupine ovih ajeta: Hvaljen neka je Allah, stvoritelj nebesa i Zemlje, Koji meleke sa po dva, tri i četiri krila čini izaslanicima; On onome što stvara dodaje što hoće, On, uistinu, sve može.[1]

U ovom ajetu Bog Sebe opisuje kao Onoga Koji je meleke učinio izaslanicima. Možda iz vanjskog značenja ovog ajeta proizlazi zaključak da su svi meleki izaslanici. Naravno, ovaj zaključak nije toliko čvrst, jer je moguće da je iskazan kao nekvantificiran sud,[2] to jest da među melekima postoje izaslanici, a ako se pronađe dokaz da neki od njih nisu izaslanici, onda to ovaj ajet ne može negirati.

On onome što stvara dodaje šta hoće…[3] Ova rečenica ukazuje na to da broj krila meleka nije ograničen na četiri i, ako Bog hoće, stvorit će im i više krila. Čak to može značiti da postoje meleki koji imaju više od četiri krila. Šta se hoće kazati glede ovih krila? Jesu li to krila kao kod ptica? Šta onda znače tri krila? Ili to znači nešto drugo? Naravno, ako neki dokaz izvana ne potpomogne, samo zbog nevjerovatnosti postojanja tri krila, mi ne možemo zanemariti vanjsko značenje ajeta, čak iako se na osnovu nekih značenja drugih ajeta dođe do zaključka da su ova značenja možda metaforička ili figurativna. O razlikama među stepenima koje zauzimaju meleki kaže se: Svakome od nas mjesto je određeno.[4]

Znači da svaki melek ima određeni položaj. Iz nekih drugih ajeta se manje-više može razumjeti da neki meleki u odnosu na druge meleke imaju zapovjednički položaj, kakav je položaj hazreti Džibrila, mir s njim: Onoga kome se drugi potčinjavaju, tamo pouzdanog.[5]

Zapovijed Džibrilovu prihvataju u nevidljivom svijetu. Dakle, postoje oni kojima je Džibril zapovjednik. Također, u jednom ajetu se o meleku smrti kaže: Reci: usmrtiti će vas melek smrti…[6] Naši izaslanici ga usmrćuju…[7] Oni koji objašnjavaju korištenje množine (melek smrti i naši izaslanici) kažu da je melek smrti zadužen za uzimanje duša, ali da on ima pomagače posredstvom kojih to čini, dok neke duše uzima sam ovaj veliki Božiji melek. Dakle, jasno je da između meleka smrti i izaslanika postoji razlika u stepenu koji zauzimaju.

Poslovi meleka

Neki kur’anski ajeti određene poslove pripisuju izričito melekima, dok neki samo spominju o kojim se poslovima radi a koji se vjerovatno mogu pripisati melekima.[8]

1.Ajeti koji meleke predstavljaju kao nosioce i dostavljače objave vjerovjesnicima:

Reci: spušta ga Sveti Duh… Čini se da je Sveti Duh, uzimajući u obzir drugi kur’anski ajet, Džibril, mir s njim: Reci: “Ko je neprijatelj Džibrilu? A on, Allahovom voljom, tebi spušta na srce…”[9] Iz nekih drugih kur’anskih ajeta proizlazi da u istom poslu spuštanja objave učestvuju također drugi meleki. Tu se radi o istoj obavi ili treba kazati da objava također ima razine od koji se neke obznanjuju posredstvom Džibrila, a neke posredstvom ostalih meleka.

U rukama pisara, časnih, čestitih.[10]

U ovim ajetima se izričito ne kaže da su to meleki, ali iz intonacije ajeta postaje jasno da ovakvi izaslanici mogu biti samo meleki. Postoje također ajeti koji imaju opću intonaciju: On šalje meleke s Duhom, po volji Svojoj, onim robovima Svojim kojima hoće...[11] Intonacija ovog ajeta je općenita, ali je jasno da su oni kojima se objavljuje vjerovjesnici, a da su nosioci tih objava meleki.

2.Spuštanje Božije zapovijedi (s obzirom na kontekst u ajetu, čini se da se pod tim podrazumijeva stvaralačka zapovijed) posredstvom meleka. Ovo znači da su meleki u upravljanju svijetom koje se dešava po zapovijedi Božijoj izvršni činioci i da je provode. Ova tvrdnja postaje jasna posebno nakon njezinog usaglašavanja sa sljedeća dva ajeta: On upravlja svima, od neba do Zemlje, a onda se sve to Njemu vraća u danu…[12] U drugom ajetu se ovo uspinjanje pripisuje melekima: K Njemu se penju meleki i Duh u danu koji pedeset hiljada godina traje.[13]

Znači da će se na Sudnjem danu meleki uspeti Bogu. Uzimajući u obzir ova dva ajeta zajedno, možda se može potpuno jasno i pouzdano razumjeti da se spuštanje zapovijedi dešavalo posredstvom meleka i da su je zatim meleki odnosili gore. Naravno, ne misli se na gore u fizičkom smislu, kao što spuštanje također nije fizičko da bi nešto s drugih planeta dolazilo dolje. Ranije smo spomenuli da je Bog spustio osam vrsta stoke, a to ne znači da su krave i druge životinje na nekim nebeskim tijelima pasle, te da ih je Bog prenio i spustio na Zemlju. Ovdje se radi o spuštanju iz Božijih duhovnih riznica: I ne postoji ništa čije riznice nisu kod Nas…[14]

Kad nešto nastaje na ovom svijetu, ono zadobija značenje spuštanja, to jest prije toga je na uzvišenom položaju imalo mjesto, a zatim se desilo duhovno spuštanje. Meleki spuštaju Božiju zapovijed upravljanja iz svijeta koji je u blizini Božijoj i gdje su riznice svega. Prema tome, meleki imaju dvije vrste zadaće. Jedno su stvaralačke zadaće kojima se provodi božanska stvaralačka zapovijed i Njegovo upravljanje ovim svijetom. Drugo su zakonodavne zadaće kojima se dostavljaju zakoni koje Bog objavljuje vjerovjesnicima. Moguće je da se u sljedeća dva ajeta radi o objema vrstama zadaća (postavljanje meleka kao izaslanika): Allah odabire poslanike među melekima…[15]On čini meleke izaslanicima…[16] Ukoliko smo zaključili iz ovih ajeta da je upravljanje djelo koje se vrši iz gornjeg svijeta i spušta se na Zemlju, utoliko se može kazati da se to čini posredstvom meleka. Dakle, izraz upravljaju/uređuju u ajetu: I uređuju posao[17] odnosi se na meleke, a također u sljedećem ajetu: I raspoređuju odredbu[18] jer upravljanje također iziskuje raspoređivanje (razdjeljivanje). Znači da meleki raspoređuju onu opskrbu koju Bog dodjeljuje robovima Svojim i oni su posrednici dostavljanja svačijeg udjela ili svega drugog što se razdjeljuje. To su poslovi koji se izričito ne pripisuju melekima, ali se možda iz konteksta može razumjeti da se misli na njih.

Slični ajetima koji su spomenuti su i ajeti kur’anskih sura Es-Saffat i El-Mureselat. Naravno, u tumačenju ovih ajeta postoje mnogobrojne razlike, ali jedno od tih tumačenja je da se odnose na meleke.

3. i 4. Jedna skupina meleka su nosioci Božijeg Arša i isti oni ili neka druga skupina su zagovornici za vjernike.

Oni koji drže prijesto i oni koji su oko njega veličaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Nj i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima…[19] Ovdje također nije izričito spomenuto ko su nosioci Arša, ali iz značenja i konteksta drugih ajeta može se razumjeti ili nazrijeti da su to meleki čija je zadaća hvaljenje Boga i traženje oprosta za vjernike ili se, uz to značenje, može razumjeti da je barem jedna od dužnosti ovih meleka hvaljenje Boga i traženje oprosta za vjernike, što podrazumijeva šefa’at (zagovor).

A koliko na nebesima ima meleka čije posredovanje nikome neće biti od koristi, sve dok Allah to ne dozvoli onome kome On hoće i u korist onoga kojim je zadovoljan.[20] I oni će se samo za onoga kojim On bude zadovoljan zauzimati…[21] U jednoj predaji se kaže: “Onaj čijom vjerom Bog bude zadovoljan.”

5. Proklinjanje nevjernika također je jedno od zaduženja meleka.

Njima pripada Allahovo prokletstvo i meleka i svih ljudi.[22]Kazna im je ‒ prokletstvo od Allaha i meleka...[23]

6. Donošenje radosnih vijesti vjernicima je također jedno od zaduženja meleka i, prema značenjima nekih kur’anskih ajeta, ove radosne vijesti saopćavaju se u trenutku smrti: Onima koji govore: “Gospodar naš je Allah” pa poslije ostanu pri tome ‒ dolaze meleki: “Ne bojte se i ne žalostite se, i radujte se Džennetu koji vam je obećan.”[24] Ako se dođe do nekog dokaza čak se može reći da će se meleki spuštati nekim osobama i prije smrti i donositi im radosne vijesti. Znači da ovaj ajet nije negiranje ove tvrdnje. Ali, sasvim je sigurno to da će ova radosna vijest biti data u trenutku smrti.

7. Pisanje djela robova Božijih je jedan od poslova meleka:

A nad vama bdiju čuvari, kod Nas cijenjeni pisari.[25] Izaslanici Naši ono što vi ispletkarite doista zapisuju.[26]Čujemo Mi, a izaslanici Naši, koji su uz njih, zapisuju.[27] On ne izusti ni jednu riječ, a da pored njega nije prisutan onaj koji bdije.[28]

8. Jedan od ajeta koji su općeniti i ne pojašnjavaju da se odnose na meleke, ali se iz konteksta može razumjeti da se misli na njih jeste sljedeći: Uz svakog od vas su čuvari, ispred njega i iza njega, po Allahovu naređenju nad njim bdiju...[29] U vezi s tumačenjem ovog ajeta postoje neke rasprave. Mnogo je izvjesnija mogućnost da svako ima meleke koji ga čuvaju po zapovijedi Božijoj dok ne dođe Božije neopozivo određenje. Ali riječ meleki nije izričito korištena.

9. Još jedan od zadataka meleka je pomaganje vjernicima. Kad si ti rekao vjernicima: “Zar vam neće biti dovoljno da vam Gospodar vaš tri hiljade meleka u pomoć pošalje?” Hoće! Ako budete izdržljivi i poslušni, i ako vas oni napadnu odmah, Gospodar vaš će vam poslati u pomoć pet hiljada meleka, sve obilježenih.[30]

Na drugom mjestu u Kur’anu se o Vjerovjesniku, s.a.v.a., kaže: A ako se protiv njega udružite, pa Allah je zaštitnik njegov, i Džibril, i čestiti vjernici; najposlije, i svi meleki će mu na pomoći biti.[31]

Ostali poslovi meleka

Postoje također zadaci koje neki meleki izvršavaju s obzirom na svoj poseban rang, u posebnim slučajevima i spram posebnih osoba:

1. Meleki koji su kao gosti došli hazreti Ibrahimu, mir s njim, a potom otišli i uništili Lutov narod

I Ibrahimu smo izaslanike Naše poslali da mu donesu radosnu vijest. “Mir!” ‒ rekoše; ‒ “Mir!” ‒ odgovori on, i ubrzo im donese pečeno tele. A kad vidje da ga ruke njihove ne dotiču, on osjeti da nisu gosti i obuze ga neka zebnja od njih. “Ti se ne boj!” ‒ rekoše oni ‒ “mi smo Lutovu narodu poslani.” A žena njegova stajaše tu, i Mi je obradovasmo Ishakom, a poslije Ishaka Jakubom, i ona se nasmija. “Jadna ja!” ‒ reče – “zar da rodim ovako stara, a i ovaj moj muž je star. Ovo je zaista nešto neobično!” “Zar se čudiš Allahovoj moći?” ‒ rekoše oni ‒ “Allahova milost i Njegovi blagoslovi su na vama, obitelji vjerovjesničkoj. On je dostojan hvale i On je plemenit!”[32]

Zatim kažu: Rekoše:“O Lute, mi smo izaslanici Gospodara tvoga…”[33] Ova pripovijest je prenesena još u suri El-Hidžr, od 51. do 64. ajeta, te u suri Ankebut, od 31. do 34. ajeta. Iz ove pripovijesti možemo razumjeti da meleki mogu nagovijestiti događaje koji će se desiti, to jest jedna vrsta skrivenog znanja se posredstvom meleka dostavlja vjerovjesnicima i nekim drugim osobama. Oni su također imali zadatak da spuste kaznu na Lutov narod, tako da su u provođenju te kazne bili posrednici. Kako smo pročitali u ranije navedenim ajetima, meleki su općenito posrednici u izvršenju Božijih zapovijedi i upravljanja. Ovdje su navedeni posebni primjeri upravljanja svijetom, što se dešavalo u slučajevima kad nije bilo materijalnog sredstva i to su bili neuobičajeni načini upravljanja i izvršavanja odredbi Božijih. Meleki su bili posebno obavezani za izvršenje te dužnosti.

2.Drugi posebni slučajevi

Izraelićani su imali kovčeg koji su nosili pred sobom u ratovima i u kojem su bili znakovi Božiji te, vjerovatno, i Musaov štap. Nositelji ovog tabuta su bili meleki.

“Znak njegove vlasti” ‒ reče im vjerovjesnik njihov – “bit će kovčeg koji će vam stići i koji će meleki nositi, u kome će biti smirenje za vas od Gospodara vašeg i ostatak onoga što su Musa i Harun ostavili. To vam je, zaista, dokaz, ako ste vjernici!”[34]

Ovo im je rekao njihov vjerovjesnik kad ljudi nisu prihvatili Talutovu vlast nakon što im je on predstavljen kao vladar. Dakle, može se razumjeti da se neki događaji zbivaju bez prirodnih činilaca, posredstvom meleka. Znači da ti događaji nisu bez uzroka te da su njihov uzrok meleki.

3.i 4. U pripovijesti o Zekerijji i Merjemi meleki također djeluju:

I dok se on u hramu stojeći molio, meleki ga zovnuše…[35] O Zekerijja, javljamo ti radosnu vijest da će ti se dječak roditi, ime će mu Jahja…[36]

U pripovijesti o hazreti Merjemi: I spomeni u Knjizi Merjemu: kad se od ukućana svojih na istočnu stranu povukla i jedan zastor da se od njih zakloni uzela, Mi smo k njoj našeg Duha poslali i on joj se prikazao u liku savršeno stvorena muškarca. “Utječem se Milostivom od tebe, ako se Njega bojiš!” ‒ uzviknu ona. “A ja sam upravo izaslanik Gospodara tvoga” ‒ reče on – “da ti poklonim dječaka čista!”[37]

Prvo ćemo iznijeti činjenicu koju razumijevamo iz ovih ajeta, a to je da razgovor s melekima nije nešto karakteristično samo za vjerovjesnike, jer hazreti Merjema nije bila vjerovjesnik. Oni koji su začuđeni razgovorom Čistih imama, mir s njima, s melekima, treba da se obrate ovim kur’anskim ajetima. Duh je, čini se, jedan od meleka ili jedan od velikana među njima, ili pak neko stvorenje slično njima. U predajama o ovome postoje različita stanovišta. Ako to bude Ruhu-l-Emin, onda se radi o Džibrilu, iako se ova tema može bolje razumjeti iz kur’anskih ajeta.

U svakom slučaju, ovaj Duh, mir s njim, pokazao se hazreti Merjemi u liku čovjeka. Znači da je sredstvo nastanka embrija Isaa, mir i blagoslov Božiji s njim, u materici hazreti Merjeme bio upravo melek koji se pokazao u liku čovjeka. I on utječe na nastanak Isaov tako da kaže: “Da ti poklonim.” Ovaj stepen djelovanja meleka je jedna vrsta stvaranja vršenjem posrednitva u stvaranju, kao što je sam hazreti Isa, mir s njim, također stvarao, a to je jedan veoma uzvišen stepen. Na koncu, postoji neko ko “poklanja Isaa”, mir s njim, a ko je u ovoj odredbi imao određeno djelovanje i utjecaj. Dakle, postaje jasno da meleki ili Duh koji je od njihove vrste čini ovakva djela i ovo je primjer nadnaravnog djela čiji su izvršioci meleki.

Dakle, značenje prihvatanja mudžiza nije negiranje postojanja subjekta djelovanja mimo Boga, nego je moguće da postoje posrednici izvršenja takvog djela kakvi su meleki. Sljedeća činjenica koja se može razumjeti iz ovih ajeta jeste da se meleki, ili barem neki od njih, mogu pojaviti u ljudskom liku. Osim toga, može se također razumjeti da se izraz poslanstvo koristi i u vezi sa stvaralačkim zapovijestima, jer u ajetu Duh kaže: “Ja sam izaslanik Gospodara tvoga.”

A posredništvo u izvršenju djela je također vrsta poslanstva. Drugim riječima, poslanstvo je nekad obznanjivanje poruke, a nekad izvršenje djela. U pripovijesti o hazreti Lutu se u suri Hud kaže: “Mi smo izaslanici tvoga Gospodara”, što je također bila vrsta poslanstva. Ukupnost ovih ajeta koji se odnose na meleke ukazuju na to da su među melekima neki nositelji Arša ili se nalaze oko njega, neki prenose objavu vjerovjesnicima, jedna skupina je zadužena za izvršavanje poslova ovoga svijeta, poput uzimanja duša ljudima, neki bilježe ljudska djela, donose radosne vijesti vjernicima itd. Sve ovo odnosi se na ovaj svijet, a šta je nakon njega? Potrebno je kazati da su meleki u svijetu Berzaha također, jer postoje meleki koji donose radosne vijesti vjernicima u trenutku smrti, a znamo da se u trenutku smrti čovjekove oči otvaraju prema Berzahu.

Postoje također meleki na Sudnjem danu. Mjesto jedne skupine meleka je Džennetu i oni upućuju pozdrav vjernicima: Čuvari njegovi će im reći: “Mir vama, od grijeha ste čisti…”[38]

I meleki će ih dočekivati: “Evo ovo je vaš dan…”[39]

Određena skupina meleka je zadužena za Džehennem. Jedna od neobičnih činjenica čije prihvatanje je znak vjerovanja a odbijanje znak licemjerstva jeste ta da je broj onih koji su zaduženi za Džehennem i kojima je povjerena ta dužnost devetnaest. Nad njima su devetnaesterica.[40]

Čini se da je ovaj opis prije Kur’ana Časnog stajao u nebeskim knjigama i Sljedbenici Knjige (Ehlu-l-kitab) su to znali, jer su bili došli kod Vjerovjesnika, s.a.v.a., i pitali ga za njihov broj da bi provjerili da li on to zna ili ne. U svakom slučaju, ovi meleki se opisuju kao: Meleki strogi i snažni…[41]

Naravno, moguće je da su ova devetnaesterica zapovjednici Džehennema i da su pod zapovjedništvom svakog od njih hiljade drugih meleka. Osim toga, iz ajeta koji se odnose na ovu temu razumijeva se da postoji melek pod čijim je nadzorom cijeli Džehennem, a čije je ime Malik.

Oni će dozivati: “O Malik! Neka Gospodar tvoj učini da umremo!” ‒ a On će reći: “Vi ćete tu vječno ostati!”[42] Ali ni iz jednog od ovih ajeta ništa se ne saznaje o načinu stvaranja meleka. Govori se o tome od čega je stvoren čovjek i džin, ali se o stvaranju meleka ne govori. Možda se može pretpostaviti da u pogledu meleka nema prethodne materije od koje su stvoreni, dok su džini i ljudi materijalna bića. Također, možda se iz sljedećeg ajeta može nazrijeti da Duh, pri čemu se ne misli na čovjekov duh, ima posebnu zbilju koja nosi atribut Božanskog: Duh je od zapovijedi moga Gospodara…[43]

Na osnovu ovoga se možda može razumjeti da meleki nisu materijalna bića i da je njihova priroda u skladu s onim što u filozofiji nazivamo nematerijalnim. Moguće je da se radi o nepotpunoj (berzahskoj) nematerijalnosti ili o potpunoj nematerijalnosti (akli), ili da se čak međusobno razlikuju prema razini položaja: berzahski meleki imaju nepotpunu nematerijalnost, to jest imaju oblik i izgled, kao što se u predajama govori o tome da će se Nekir i Munkir umrlima pojavljivati u različitim oblicima, a da su neki možda potpuno nematerijalni.

U svakom slučaju, o tome se u kur’anskim ajetima izričito ne govori. Ako bismo ove pretpostavke mogli zbrojiti, onda bi se moglo kazati da je sintagma posjednici krila[44]  glede meleka metaforična, kakav je i dio drugog ajeta u kojem se kaže: “I kad dođe Gospodar tvoj”.[45]

Ovaj ajet razumijevamo u metaforičkom značenju. Isto tako za sintagmu posjednici krila koja se odnosi na meleke možemo kazati da znači razine spuštanja i uspinjanja, jer se spuštanje dešava iz gornjeg svijeta, a uzdizanje se dešava prema gornjem svijetu. Dakle, sredstvo tog spuštanja i uzdizanja mora također biti prikladno, ali ne tako da se uistinu misli na materijalno krilo. Ako je spuštanje i uspinjanje duhovno (a takva pretpostavka nije nevjerovatna), onda se može reći da su ova krila također sredstvo spuštanja i uspinjanja, to jest da su pokazatelj moći meleka da se spuštaju i uspinju. Tad se može razumjeti da se meleki međusobno razlikuju prema takvoj moći i snazi: neki su slabiji i imaju dva krila, dok oni moćniji imaju tri ili četiri krila. Još se kaže: On onome što stvara dodaje šta hoće…[46]

Izvor: Muhammed Taqi Misbah Yazdi, Kur’anska naučavanja –Kosmologija i Antropologija, Fondacija “Mulla Sadra”, 2018., s perzijskog preveo Refik Razić

[1] Fatir, 1.

[2] Neodređeni sud, čiji subjekt nije određena osoba i u njemu se ne objašnjavaju univerzalnost i partikularnost. Ovo su logički termini i za više informacija treba se osvrnuti na djelo Asasu-l-iktibas i druge knjige iz područja logike.

[3] Fatir, 1.

[4] Fatir, 1.

[5] Et-Tekvir, 21.

[6] Es-Sedžde, 11.

[7] El-En’am, 61.

[8] Naravno, o ovim ajetima postoje predaje, ali pošto je naša rasprava kur’anska, mi ćemo se zadovoljiti samo navođenjem kur’anskih ajeta.

[9] El-Bekare, 97.

[10] Abese, 16.

[11] En-Nahl, 2.

[12] Es-Sedžde, 5.

[13] El-Me’aridž, 4.

[14] El-Hidžr, 21.

[15] El-Hadž, 75.

[16] Fatir, 1.

[17] En-Naziat, 5.

[18] Ez-Zarijjat, 4.

[19] El-Mu’min, 7.

[20] En-Nedžm, 26.

[21] El-Enbija, 28.

[22] El-Bekare, 161.

[23] Ali Imran, 87.

[24] Fussilet, 30.

[25] El-Infitar, 10. i 11.

[26] Junus, 21.

[27] Ez-Zuhruf, 80.

[28] Kaf, 18.

[29] Er-Ra’d, 11.

[30] Ali Imran, 124. i 125.

[31] Et-Tahrim, 4.

[32] Hud, 69-73.

[33] Hud, 81.

[34] El-Bekare, 248.

[35] Ali Imran, 39.

[36] Merjem, 7.

[37] Merjem, 16-19.

[38] Ez-Zumer, 73.

[39] El-Enbija, 103.

[40] El-Muddessir, 30.

[41] Et-Tahrim, 6.

[42] Ez-Zuhruf, 77.

[43] El-Isra, 85.

[44] Fatir, 1.

[45] El-Fedžr, 22.

[46] Fatir, 1.