Slabost promišljanja i shvatanja

“Malo toga znaju.”

Ajeti

أَيْنَمَا تَكُونُوا يُدْرِككُّمُ الْمَوْتُ وَ لَوْ كُنتُمْ فِي بُرُوجٍ مُّشَيَّدَةٍ وَ إِن تُصِبْهُمْ حَسَنَةٌ يَقُولُوا هَـٰذِهِ مِنْ عِندِ اللَّهِ وَ إِن تُصِبْهُمْ سَيِّئَةٌ يَقُولُوا هَـٰذِهِ مِنْ عِندِكَ قُلْ كُلٌّ مِّنْ عِندِ اللَّهِ فَمَالِ هَـٰؤُلَاءِ الْقَوْمِ لَا يَكَادُونَ يَفْقَهُونَ حَدِيثًا ۝ مَّا أَصَابَكَ مِنْ حَسَنَةٍ فَمِنَ اللَّهِ وَ مَا أَصَابَكَ مِن سَيِّئَةٍ فَمِن نَّفْسِكَ وَ أَرْسَلْنَاكَ لِلنَّاسِ رَسُولًا وَ كَفَىٰ بِاللَّهِ شَهِيدًا

Ma gdje bili, stići će vas smrt, pa kad bi bili i u visokim kulama. Ako ih stigne kakvo dobro, oni vele: “Ovo je od Allaha!”, a snađe li ih kakvo zlo, oni govore: “Ovo je zbog tebe!” Reci: “Sve je od Allaha!” Pa šta je tim ljudima?! – oni kao da ne razumiju ono što im se govori! Sreća koja ti se dogodi od Allaha je, a nesreću koja te zadesi sam si zaslužio. Mi smo te, kao poslanika, svim ljudima poslali, a Allah je dovoljan svjedok.[1]

وَ لَقَدْ ذَرَأْنَا لِجَهَنَّمَ كَثِيرًا مِّنَ الْجِنِّ وَ الْإِنسِ لَهُمْ قُلُوبٌ لَّا يَفْقَهُونَ بِهَا وَ لَهُمْ أَعْيُنٌ لَّا يُبْصِرُونَ بِهَا وَ لَهُمْ آذَانٌ لَّا يَسْمَعُونَ بِهَا أُولَـٰئِكَ كَالْأَنْعَامِ بَلْ هُمْ أَضَلُّ أُولَـٰئِكَ هُمُ الْغَافِلُونَ

Mi smo za Džehennem mnoge džinne i ljude stvorili; oni pameti imaju – a njima ne shvaćaju, oni oči imaju – a njima ne vide, oni uši imaju – a njima ne čuju; oni su kao stoka, čak i gori – oni su zaista nemarni.[2]

وَ إِذَا قَرَأْتَ الْقُرْآنَ جَعَلْنَا بَيْنَكَ وَ بَيْنَ الَّذِينَ لَا يُؤْمِنُونَ بِالْآخِرَةِ حِجَابًا مَّسْتُورًا ۝ وَ جَعَلْنَا عَلَىٰ قُلُوبِهِمْ أَكِنَّةً أَن يَفْقَهُوهُ وَ فِي آذَانِهِمْ وَقْرًا وَ إِذَا ذَكَرْتَ رَبَّكَ فِي الْقُرْآنِ وَحْدَهُ وَلَّوْا عَلَىٰ أَدْبَارِهِمْ نُفُورًا

Kad čitaš Kur'an, između tebe i onih koji u Onaj svijet ne vjeruju Mi zastor nevidljivi stavimo, a na srca njihova prekrivače da ga ne bi razumjeli, i gluhim ih učinimo. I kad ti spomeneš Gospodara svoga u Kur'anu, Njega jedinog, oni se preplašeni dadnu u bijeg.[3]

وَ مَن يَرْغَبُ عَن مِّلَّةِ إِبْرَاهِيمَ إِلَّا مَن سَفِهَ نَفْسَهُ

Vjeru Ibrahimovu izbjegava samo onaj koji ne drži do sebe.[4]

أَ تَأْمُرُونَ النَّاسَ بِالْبِرِّ وَ تَنسَوْنَ أَنفُسَكُمْ وَ أَنتُمْ تَتْلُونَ الْكِتَابَ أَفَلَا تَعْقِلُونَ

Zar da od drugih tražite da dobra djela čine, a da pri tome sebe zaboravljate, vi koji Knjigu učite? Zar se opametiti nećete?[5]

Predaje

Imam Sadik, mir s njim, rekao je: “Onaj koji radi bez znanja i dalekovidnosti je poput onoga što putuje pogrešnim putem, pa mu brzina puta samo uvećava udaljenost.”[6]

Imam Ali, mir s njim, kaže: “Čuvajte se pobožnih neznalica i učenjaka grješnika, jer oni su zaveli svakog zavedenog.”[7]

Imam Sedžad, mir s njim, je rekao: “Nema ugleda ni u bivanju Kurejšijom ni Arapom, nego je ugled u skromnosti, nema plemenitosti osim uz pobožnost, nema djela osim s namjerom, i nema ibadeta osim s razmišljanjem, dakako; najgori ljudi kod Allaha Uzvišenog su oni koji se pozivaju na praksu Imama, a ne slijedi njegova djela.”[8]

Zapovjednik pravovjernih, mir s njim, rekao je: “Pobožnjak koji nije upućen u vjeru jeste poput magarca koji okreće mlin, neprestano se vrti u krug, a dva rekata znalca su bolja od sedamdeset rekata neznalice. To je stoga što kad znalcu dođe kušnja on iz nje izađe pomoću svog znanja, a kada dođe neznalici ona ga posve uništi. Malo djela sa puno znanja je bolje od mnoštva djela sa malim znanjem, sumnjom i kolebanjem.”[9]

Imam Sadik, mir s njim, rekao je: “Dobro pazite na ono o čemu vam ne priliči neznanje i budite dobrohotni prema sebi, i borite se protiv sebe kako bi ste stekli spoznaju za čije nepoznavanje nema isprike. Allahova vjera doista ima stubove, pa ako ih čovjek ne poznaje nije mu od koristi veliki napor u činjenju vanjskih oblika ibadeta, a ko ih spozna neće mu naškoditi ništa, sve dok ih se pridržava i postupa umjereno. Niko to ne može postići, osim sa Allahovom potporom.”[10]

Objašnjenje

Doista je Uzvišeni Allah stvorio čovjeka po fitretu, što je ustvari jednoboštvo, i upravo na to ukazuju Božije riječi: Stvaranje Allahovo po kojem je stvorio ljude.[11] To je jedna dimenzija kojoj se pridružuje druga, koja je utemeljena na činjenici da čovjekova tjelesna dimenzija počiva na neznanju, a na to ukazuju riječi Imama Sedžada, mir s njim: “Stvorio ih je kao neznalice.”[12]

Ljudi – osim vjerovjesnika i evlija, mir s njima – zbog činjenice da su potpuno okrenuti materijalnom svijetu, postaju zastrti od vlastitog fitreta zastorima nemara. Što se tiče vjerovjesnika i evlija, mir s njima, oni nisu zastrti ovim zastorima, jer su stvoreni od ilovače iz uzvišenog svijeta (illijjun) i zbog činjenice da je volja Božija da oni ne budu zastrti od fitreta pri njihovom stvaranju u tvarnom svijetu, kako bi baš oni bili ti koji će upućivati ljude ka fitretu.

Izlaz iz ovih zastora nemara se odvija posredstvom znakova na obzorjima univerzuma ili pak u samim ljudskim dušama, kako to ukazuje Slavljeni i Uzvišeni: Mi ćemo im pružati dokaze naše u prostranstvima svemirskim, a i u njima samim, dok im ne bude sasvim jasno da je On istina. A zar nije dovoljno to što je Gospodar tvoj o svemu obaviješten.[13] Osim ovog načina postoji, također, uputa vjerovjesnika i evlija, mir s njima.

Što se tiče prve mogućnosti, nju može priskrbiti samo onaj čiji fitret nije zastrt. Nužno je tragaocu za savršenstvom, i tragaocu za istinskim putem, da se čvrsto drži upute vjerovjesnika i evlija, mir s njima, ili pak upute onih koji su posredstvom njih upućeni, kako bi bili dostojni Božije pomoći s kojom bi se vratili izvornom fitretu, nakon što je on bio zastrt zastorima nemara. Ova uputa se naziva vjersko promišljanje.

Zaključujemo da će onaj koji nema vjerskog promišljanja ili mu je pak ono površno, onaj koji je izabrao ovaj prezreni svijet, uroniti u zastore nemara i neminovno biti jedan od ljudi okrenutih Ovom svijetu, ili drugačije kazano, od ljudi ovog svijeta.

 

Izvor: Ali Se’adet Perver, Tajne s Miradža, sv. 2., Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo,2019., sa arapskog preveli: Ensar Karaman i Elmedin Karaman

[1] En-Nisā’, 78-79.

[2] El-A‘rāf, 179.

[3] El-Isrā’, 45-46.

[4] El-Bekare, 130.

[5] Isto, 44.

[6] Bihāru-l-envār, sv. 1, str. 206, predaja 1.

[7] Isto, str. 207, predaja 3.

[8] Isto, predaja 4.

[9] Bihāru-l-envār, sv. 1, str. 208, predaja 10.

[10] Isto, str. 209, predaja 12.

[11] Er-Rūm, 30.

[12] Bihāru-l-envār, sv. 3, str. 15, predaja 2.

[13] Fussilet, 53.

Pitanja i odgovori