Nadnaravnost Kur'ana

Riječ i'džaz (إِعْجَاز) dolazi od korijena ‘a-dž-z (عجز) u značenju učiniti nemoćnim. To može biti učinjeno na dva načina:

1. Da nečija moć silom bude oduzeta, nakon čega će on postati nesposoban i nemoćan, npr. ako osoba ima finansijsku moć ili položaj pa joj se silom oduzmu novac i položaj te ona bude ponižena.

2. Da se učini neko djelo, za šta drugi nemaju moć i sposobnost, bez preduzimanja negativnih koraka prema njima.

Nadnaravna djela poslanika, a.s., pripadaju drugoj vrsti, znači da su djela koja bi oni vršili izvan mogućnosti čovječanstva, jer su van kruga uobičajenih djelotvornih uzroka koji su poznati, a za čovječanstvo ne postoji mogućnost da ih na osnovu prirodnih mjerila spoznaju. U skladu s ovim, mudžizu opisuju kao nadnaravno djelo. Dakle, ona se nalazi izvan okvira uobičajenih i poznatih djelotvornih prirodnih činilaca i priroda Ovoga svijeta, sa svojom trenutnom građom, onemogućava da se izvrši takvo nešto. 

Nužnost postojanja nadnaravnosti

Nebeski zakoni i poruke koje su prenosili vjerovjesnici, a.s., jasne su istine koje će svaka čista iskonska priroda prihvatiti. Vjerovjesnici, a.s., govore o nečemu što čovjekova iskonska priroda (fitret) i razum, bez oklijevanja i slobodno, prihvataju:

وَبِالْحَقِّ أَنزَلْنَاهُ وَبِالْحَقِّ نَزَلَ

I sa istinom smo ga spustili, i sa istinom je i spušten…[1]

U skladu s ovim, u Kur'anu izričito stoji da učeni ljudi koji razmišljaju bez oklijevanja prihvataju poziv istine i odazivaju se na njen zov:

وَلِيَعْلَمَ الَّذِينَ أُوتُوا الْعِلْمَ أَنَّهُ الْحَقُّ مِن رَّبِّكَ فَيُؤْمِنُوا بِهِ فَتُخْبِتَ لَهُ قُلُوبُهُمْ

…I da bi oni koji su znanjem obdareni spoznali da je Kur'an istina od Gospodara tvoga, pa u nj povjerovali i da mu srca njihova budu sklona...[2]

S druge strane, oni koji istinu ne smatraju usklađenom sa njihovim imaginarnim koristima, ne prihvataju je i opiru joj se, iako su u svojim srcima priznali da je ona istina:

وَجَحَدُوا بِهَا وَاسْتَيْقَنَتْهَا أَنفُسُهُمْ ظُلْمًا وَعُلُوًّا

I oni ih, nepravedni i oholi, porekoše, ali su u sebi vjerovali da su istinita...[3]

Stoga, na osnovu kur'anske logike, istina je stalno očevidna, a laž je predstava i za tragaoce za istinom ne postoji jasniji argument od same istine – a za njeno prihvatanje nije potreban  argument, jer je istina samoočita i čista iskonska priroda je prihvata.

Metoda poslanika, a.s., i izričiti kur'anski tekst također ukazuju na donošenje mudžiza kao odgovor na sumnje poricatelja i onih koji su se borili protiv istine. Nijedan poslanik, a.s, nije započeo svoje pozivanje mudžizom, jer je njihov poziv sama istina, a čovjekova iskonska priroda i razum prihvataju njihov poziv, ali kada su se susreli sa poricateljima i svojeglavim osobama koje su tražile izvođenje nadnaravnog djela, ili čak i ako nisu tražile, samo da bi se otklonile njihove sumnje, poslanici su izvodili nadnaravna djela.

Prema tome, korištenje mudžize nije u svrhu pozivanja i dokazivanja istinitosti njihovog poziva; ona je upotrijebljena na drugom stepenu i prilikom susreta sa preprekama te se smatra jednim sredstvom odbrane, a ne sredstvom za poziv u istinitu vjeru.[4] 

Vječno čudo (mudžiza)

Poslanici, a.s., su u različitim vremenima izvodili različite mudžize, u skladu sa stepenom razmišljanja i egzistencijalnim savršenstvima ljudi svoga vremena. Kako su se uvećavali znanje i obaviještenost ljudi i kako se razina njihove civiliziranosti uzdizala, mudžiza poslanika, a.s., bi također napredovala i bila preciznija i suptilnija. Kur'an je posljednja, preciznija, suptilnija mudžiza Poslanika, s.a.v.a., od mudžiza drugih poslanika, a.s.

Kur'an je najizražajnijom metodom, najpotpunijim pojašnjenjem i najpostojanijim sadržajem predstavljen Arapima onog vremena – čija je jedina umjetnost bila jezik i izražavanje – i zato su jasno spoznali da govor koji ih je učinio nemoćnim da mu načine sličan ne može biti djelo čovjekovih ruku.[5]

Velid ibn Mugire Mahzumi – koji je bio dobar govornik i ubrajao se u istaknute, poznate, vodeće ličnosti Arapa – o Kur'anu kaže: “Ono što Ibn Ebi Kebše[6] recitira, tako mi Boga, niti je pjesma, niti magija, a ni isprazan govor bezumnih. Bez sumnje, njegov govor je govor Božiji…”

Kada je prolazio pored Poslanika, s.a.v.a., i kada je čuo nekoliko ajeta iz sure Mu'min, koje je Poslanik, s.a.v.a., učio u namazu, rekao je: “Tako mi Boga, nedavno sam od Muhammeda, s.a.v.a., čuo govor koji nije ličio na ljudski govor, a ni na govor džina. Tako mi Boga, njegov govor ima posebnu slatkoću i ljepotu; poput je plodnog stabla sa uzvisitim krošnjama, čije su visine prepuneplodova, njegovo stablo postojano i čvrsto, a korijenje čvrsto i rašireno. Zasigurno će on nadjačati druge govore, a drugi govori neće njega nadjačati.”[7]

Ova uzvišenost kur'anske metode – što sa gledišta poretka, što sa gledišta sadržaja – još uvijek je čvrsta i zauvijek će ostati, jer se Kur'an u govorništvu, elokventnosti (فَصَاحَة), postojanosti govora, potpunosti samog izražavanja, mnogobrojnim novitetima u učenjima, propisima i u drugim osobinama toliko uzvisio da čovječanstvo, koliko god da uznapreduje i koliko god se trudilo da ga dostigne, neće moći doprijeti do svih kur'anskih istina. Iz ovog razloga Kur'an nazivaju vječnom mudžizom, a ovo stanje je za Kur'an trajno i postojano, i islam će opstati kao dokaz vječitog vjerozakona.

Kur'anski izazov

Izazov (تَحَدِّي) podrazumijeva pozivanje na donošenje sličnog. Kur'an je u više navrata objelodanio svoj nadnaravni i nadljudski aspekt, a nevjernike je pozvao u borbu i donošenje sličnog: Ako ne vjerujete da je ovaj Kur'an Božiji govor i mislite da je ljudska rukotvorina, sigurno je lahko provjeriti ovu tvrdnju. Podstaknite svoje stručnjake za književnost i govornike da upregnu svoju snagu, da naprave i ponude govor poput Kurana – lijep i izražajan, čvrst, postojan i mudar – ali nikada nećete moći nešto tako postići, jer dobro znate da Kur'an nije poput ljudskoga govora…

Obrazloženja radi, stručnjaci za stilistiku su, na osnovu određenih kriterija, odredili stepene kvalitete svakog govora, a nadmoć jednog govora nad drugim se određuje prema tim kriterijima. Upravo na ovaj način se međusobnim upoređivanjem dvije kaside ili dva književna spisa određuje nadmoć jednog nad drugim. Takvo poređenje počiva na temeljima snage izražavanja, potpunosti govora i primjenjivanja suptilnosti i preciznosti, rječitosti, kao i umjetnosti govorništva. Ova mjerila govor jednog pjesnika ili govornika približavaju ili udaljavaju govoru druge osobe, a književna okupljanja i umjetnička takmičenja se održavaju na osnovu ovih mjerila. Mi nikada ne tvrdimo da je svačiji govor plod njegove prirode i unutrašnje strukture i niko ne može biti jednak drugome u onome čime ga struktura njegovog uma nadahnjuje, nego ono što se izazovom traži jeste da se donosi drugi govor koji će u pogledu vrijednosti biti na istom stepenu.

Izazovom da se donose slično ne misli se da se donese isti govor kao što je Božiji, tako da po metodi pojašnjavanja i razlaganja bude potpuno isti kao Kur'an (jer ovakva istovjetnost je moguća samo oponašanjem)[8], nego je cilj izazova donošenje govora koji će sa stanovišta duhovnosti i uzvisitosti biti na najvećem stepenu govorništva i rječitosti poput Kur'ana. 

Razine kur'anskoga izazova

Kur'an je pitanje izazova da se donese njemu slično spomenuo u nekoliko razina:

1. Na prvoj razini se, bez postavljanja ikakvog uvjeta, traži da se donose neki govor koji bi bio poput Kur'ana:

فَلْيَأْتُوا بِحَدِيثٍ مِّثْلِهِ إِن كَانُوا صَادِقِينَ

Zato neka oni sastave govor sličan Kur'anu, ako istinu govore! [9]

2. Na sljedećoj razini je zatraženo da donesu 10 sura – pa makar i kratkih – koje bi bile poput Kur'ana:

أَمْ يَقُولُونَ افْتَرَاهُ قُلْ فَأْتُواْ بِعَشْرِ سُوَرٍ مِّثْلِهِ مُفْتَرَيَاتٍ وَادْعُواْ مَنِ اسْتَطَعْتُم مِّن دُونِ اللهِ إِن كُنتُمْ صَادِقِينَ

Zar oni da govore: “On ga izmišlja!” Reci: “Pa sačinite vi deset Kur'anu sličnih, izmišljenih sura, i koga god hoćete, od onih u koje pored Allaha vjerujete, u pomoć pozovite, ako je istina što tvrdite!”[10]

3. Zatim im, da bi umanjio vrijednost onih koji tvrde da Kur'an nije nebeskog porijekla, predlaže da donesu jednu suru koja bi bila slična Kur'anu:

أَمْ يَقُولُونَ افْتَرَاهُ قُلْ فَأْتُواْ بِسُورَةٍ مِّثْلِهِ وَادْعُواْ مَنِ اسْتَطَعْتُم مِّن دُونِ اللهِ إِن كُنتُمْ صَادِقِينَ

A oni govore: “On ga izmišlja!” Reci: “Pa, dajte vi jednu suru kao što je njemu objavljena, i koga god hoćete, od onih u koje mimo Allaha vjerujete, u pomoć pozovite, ako istinu govorite.”[11]

4. I na kraju, posljednji put, sa potpunom sigurnošću objelodanjuje njihovu nemoć i nesposobnost:

وَإِن كُنتُمْ فِى رَيْبٍ مِّمَّا نَزَّلْنَا عَلَى عَبْدِنَا فَأْتُواْ بِسُورَةٍ مِّن مِّثْلِهِ وَادْعُواْ شُهَدَاءَكُم مِّن دُونِ اللهِ إِنْ كُنْتُمْ صَادِقِينَ ۝ فَإِن لَّمْ تَفْعَلُواْ وَلَن تَفْعَلُواْ فَاتَّقُواْ النَّارَ الَّتِى وَقُودُهَا النَّاسُ وَالْحِجَارَةُ أُعِدَّتْ لِلْكَافِرِينَ

Ako sumnjate u ono što smo dostavili robu Svome, onda vi dajte jednu suru, koja tome nalikuje, prizivajući pri tome, mimo Allaha, svjedoke svoje, ako istinu govorite. Ukoliko to ne učinite – a nećete učiniti, onda se pričuvajte vatre čije gorivo će biti ljudi i kamenje; ona je pripremljena za nevjernike![12]

U ovom ajetu spominjanje ljudi zajedno sa kamenjem ukazuje na to da su ljudi koji nemaju svijesti i razuma i ne razmišljaju poput kamenja, mjesto im je pored njih i gorjet će u teškoj vatri.

5. Na posljednjoj razini Uzvišeni zauvijek objavljuje nadnaravnost i izazov Kur'ana:

قُل لَّئِنِ اجْتَمَعَتِ الْإِنسُ وَالْجِنُّ عَلَى أَن يَأْتُواْ بِمِثْلِ هَذَا الْقُرْآنِ لاَ يَأْتُونَ بِمِثْلِهِ وَلَوْ كَانَ بَعْضُهُمْ لِبَعْضٍ ظَهِيرًا

Reci: “Kada bi se udružili ljudi i džini da slično Kur'anu ovome donesu, ne bi donijeli što slično mu je, makar pomagali jedni druge!”[13]

U navedenim ajetima, a naročito u dva posljednja, postoji zanimljiva tačka koja tajnu nadnaravnosti čini jasnom i argumentiranijom od bilo čega drugog. Dvadeset četvrtim ajetom sure Bekare u apsolutnom obliku obavještava o budućnosti – a nikada nećete moći to uraditi – tj. nikada nećete moći donijeti nešto što bi bilo poput Kur'ana. U suri Isra’, u 88. ajetu, sve stanovnike svjetova smatra nemoćnim i nesposobnim da donesu nešto slično Kur'anu. Ovo je vijest iz Skrivenog svijeta koju ne može izreći niko osim Znalca Skrivenoga svijeta i Svijeta osvjedočenog, jer svaki moćnik i umjetnik, koji pokuša da odgovori na neki izazov, može tek donekle poznavati djela onih koji su mu savremenici i onih koji su bili prije njega. Spoznajom njihovih mogućnosti te poređenjem njihovih mogućnosti sa svojim može sebe smatrati nadmoćnijim. Međutim, niko nema smjelosti da sebe smatra boljim od onih koji će u budućnosti doći i od svih stanovnika svjetova zato što nema nikakvu spoznaju o njima.

Ipak, Kur'an je pokazao ovu hrabrost i s potpunom smjelošću je objelodanio trajnu nemoć čovječanstva da se sučeli sa Kur'anom, a upravo ova hrabrost i smjelost je najveći argument nadnaravnosti Kur'ana.

Izvor: Mohammed Hadi Ma'refet, Uvođenje u kur'anske znanosti, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2013., preveo sa perzijskog: Arman Berberac

[1] El-Isra’, 105.

[2] El-Hadždž, 54.

[3] En-Neml, 14.

[4] ‘Ulumu Kur'ani, str. 345-350.

[5] Poslanici su pokazivali nadnaravna djela pred kojim su bili nemoćni i najstručniji i najučeniji ljudi tog vremena. Oni su na taj način dokazivali da je ono što pokazuju izvan granica moći čovjeka i da se ne radi ni o kakvoj varci.

[6] Mnogobošci su Poslanika oslovljavali ovim imenom i dovodili su ga u vezu s Ebu Kebšeom. Ebu Kebše je bio iz plemena Huzaa i u pogledu vjere se suprotstavljao Kurejšijama. Kažu da je on bio Poslanikov predak s majčine strane pa su zbog toga Poslanika dovodili u vezu s njim.

[7] Tefsir Taberi, sv. 29, str. 98. Postoje brojna ovome slična svjedočenja arapskih velikana i retoričara o Kur'anu. Za više podataka, vidi: ‘Ulumu Kur'ani, str. 352-356; Et-Temhid, sv. 4.

[8] Musejlema Kezzab i neki drugi su oponašali Kur'an i osramotili su se. Et-Temhid, sv. 4, str. 227-257.

[9] Et-Tur, 34.

[10] Hud, 13.

[11] Junus, 38.

[12] El-Bekare, 23-24.

[13] El-Isra’, 88.