Nejasnoća

Imam Ali, mir s njim: “Sumnja[1] se tako naziva jer samo (prividno) nalikuje istini. Što se tiče Allahovih prijatelja, uvjerenje im je svjetlo, a smjer Pravog puta im je vodič. A što se tiče Allahovih neprijatelja, zabluda je traženje njihovo, a sljepoća im je vodič. Smrt ne može izbjeći onaj koji je se boji, a vječnost ne može zadobiti onaj koji je voli.”[2]

Imam Ali, mir s njim: “Čuvajte se nejasnog jer je ono dato za smutnju.”[3]

Imam Bakir, mir s njim: “Zaustavljanje kod nejasnog bolje je od bacanja u vrtlog propasti.”[4]

Imam Sadik, mir s njim: “Najbogobojazniji od ljudi je onaj ko se zaustavi kod nejasnog.”[5]

Obaveznost napuštanja sumnjivog

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Napusti ono što izaziva sumnju, a prihvati se onoga što ti ne proizvodi sumnju, jer onaj ko napasa uz zabranjeno područje blizu je da u njega zagazi.”[6]

Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Dozvoljene stvari su jasne i nedozvoljene stvari su jasne, a ono što se nalazi između ovoga dvoga su nejasne stvari. Ko napusti nejasne stvari, spasio se zabranjenog, a ko prihvati nejasne stvari, počinio je nedozvoljene i nastradao je ne znajući.”[7]

Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mjera mudrosti 2, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2012., preveo sa arapskog: Amar Imamović

[1] Prva rečenica je jezičko objašnjenje. Naime, hazreti Ali objašnjava zašto je riječ šubha – koja u osnovi znači ličiti, sličnost – upotrijebljena sa značenjem nejasnoća, sumnja (Op. prev.).

[2] Nehdžu-l-belaga, govor 38.

[3] Nehdžu-s-se‘ade, 2/320.

[4] A‘lamu-d-din, 301.

[5] El-Hisal, 16/56.

[6] Tenbihu-l-havatir, 1/52.

[7] El-Kafi, 1/68/10.