Sedžda
Imam Ali, mir s njim: “Roba ništa ne približava Allahu Uzvišenom kao mnoštvo sedždi i rukua.”[1]
Imam Sadik, mir s njim: “Sedžde su vrhunac ibadeta Ademova potomstva.”[2]
Imam Sadik, mir s njim, na pitanje Seida ibn Jesara: “Da li da činim dovu na sedždi ili rukuu?” “Čini dovu na sedždi, jer je rob najbliži Allahu na sedždi. Moli Allaha, dž.š., za Ovaj i Budući svijet.”[3]
Božiji Poslanik, s.a.v.a.: “Ako želiš da te Gospodar proživi sa mnom, onda čini duge sedžde pred Allahom, Moćnim, Koji nema sudruga.”[4]
Imam Ali, mir s njim: “Produžite svoje sedžde! Nema teže stvari Iblisu od toga da vidi potomka Ademova kako čini sedždu, jer je njemu bilo naređeno da je učini, ali se nije pokorio.”[5]
Imam Sadik, mir s njim: “Skupina ljudi je došla kod Božijeg Poslanika, s.a.v.a., i rekla: ‘O Božiji Poslaniče, jamči za nas Džennet kod tvoga Gospodara.’ Poslanik reče: ‘Pod uvjetom da vi mene pomognete dugim sedždama.’”[6]
Imam Sadik, mir s njim: “Ali ibn Husejn, mir s njim, bio je takav da kada bi pao na sedždu, ne bi dizao glavu sve dok mu znoj ne bi potekao.”[7]
Na licima su im znaci, tragovi od padanja licem na tle.[8]
Imam Ali, mir s njim: “Ne volim da se čovjeku vidi čisto čelo, a da na njemu nema traga od sedžde.”[9]
Imam Bakir, mir s njim: “Kod moga oca, mir s njim, na čelu je bilo ispupčenje od sedždi. Godišnje bi ga dva puta rezao, a svakoga puta je bilo pet žuljeva. Zato su ga i zvali Onaj koji ima žuljeve.”[10]
Izvor: Muhammedi Rey Šehri, Mjera mudrosti 2, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2012., preveo sa arapskog: Amar Imamović
[1] Gureru-l-hikem, 10888.
[2] Ed-Da‘vat, 33/70.
[3] El-Bihar, 85/131/6.
[4] Isto, 85/164/12.
[5] El-Hisal, 616/10.
[6] Emali-t-Tusi, 664/1389.
[7] El-Bihar, 85/137/17.
[8] El-Feth, 29.
[9] El-Bihar, 71/344/4.
[10] ‘Ilelu-š-šerai‘, 233/1.