Potreba nakon svijesti i traženja (svjesna ovisnost)

To je potreba koje je čovjek svjestan i koju iznosi pred Allaha.

Čovjek je nekad svjestan svoje ovisnosti o Allahu i iznese je i otkrije pred Njim te išće, zatraži i zamoli od Allaha Uzvišenog – što se naziva svjesnom ovisnošću. 

Ova potreba koja je vezana za svijest i traženje priziva Božiju milost, više nego što to čini prva polovina potrebe koja nije vezana sa sviješću i dovom. Božija milost spušta se svugdje, međutim, potreba povezana s traženjem i dovom biva snažnija u privlačenju Božije milosti, pa joj se Božija milost odaziva više nego drugim potrebama.

Na ovu vrstu potrebe ukazuje časni ajet u suri En-Neml:

Ko je Taj Koji se odaziva nevoljniku kad Ga pozove i otklanja nevolju?! (En-Neml, 62)

Časni ajet usredsređuje se na dvije tačke: “nevolju” i “dovu”, odnosno na nevoljniku kad Ga pozove. A oboje privlači Božiju milost: i nevolja i dova, te kad se sjedine, tad se neminovno spušta Božija milost.

U islamu se, tako, prenosi jasna potvrda značaja dove i iskanja od Allaha, iznošenja potrebe pred Boga i njenog otkrivanja te traženja Njegove milosti.

Odaziv Božiji povezuje se s dovom kao u Allahovim riječima:

Gospodar vaš rekao je: “Pozovite Me, Ja ću vam se odazvati! ” (El-Mu'min, 60)

Kur'an, također, potvrđuje činjenicu da je vrijednost čovjeka kod Allaha u skladu s njegovom dovom:

Reci: “Moj Gospodar ne bi vam nikakvu pažnju poklanjao da nije vaše dove!” (El-Furkan, 77), kao što potvrđuje i to da je okretanje od dove oholo odbijanje ibadeta Allahu Uzvišenom:

Gospodar vaš rekao je: “Pozovite Me, Ja ću vam se odazvati! Oni koji iz oholosti neće ibadet da Mi čine – ući će, sigurno, u Džehennem poniženi!” (El-Mu'min, 60)

A sasvim je jasno da oholo odbijanje ibadeta Allahu znači uzdizanje i oholost prema Njemu, a onaj koji se oholo okreće od Allahu biva protjeran iz Božije milosti i ulazi u Džehennem:

Ući će, sigurno, u Džehennem poniženi!

 

 

 

Izvor: Muhhamed Mehdi El-Asifi, Dova u baštini Poslanikove porodice, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2011., sa arapskog preveli: Adnan Mešanović, Samed Jelešković, Mustafa Prljača

Pitanja i odgovori