Odnosi čestitih ljudi prema njihovim uposlenicima – I dio

Mnoštvo fizičkih i duhovnih potreba čovjeku je učinio društveni život nužnim, na način da bez korištenja znanja i iskustva drugih nije u stanju ostvariti znatan razvoj i napredak, kao što ni bez pomoći i podrške drugih nije u stanju da zadovolji sve svoje potrebe. Uzvišeni Bog je uspostavio poredak Ovoga svijeta tako da ljudi posjeduju različite sposobnosti, da su im mogućnosti i sklonosti raznovrsne te da pojedini ljudi u pogledu oštroumnosti, hrabrosti i stremljenja prednjače u odnosu na druge, kako bi služeći jedni drugima međusobno zadovoljavali svoje potrebe. Ova vrsta Božijeg plana i mudrosti je svima očita, kao što stoji u Kur'anu:

نَحْنُ قَسَمْنَا بَيْنَهُم مَّعِيشَتَهُمْ فِى الْحَيَاةِ الدُّنْيَا وَرَفَعْنَا بَعْضَهُمْ فَوْقَ بَعْضٍ دَرَجَاتٍ لِيَتَّخِذَ بَعْضُهُم بَعْضًا سُخْرِيًّا

Mi među njima raspodjeljujemo sve što im je potrebno za život na Ovom svijetu i Mi jedne nad drugima uzdižemo za nekoliko položaja, da bi jedni druge služili.

Treba napomenuti da se prednost jednih ljudi u odnosu na druge u okvirima Božijeg mudrog poretka svijeta temelji na sposobnostima, nastojanjima i trudu pojedinaca, a to je temeljna razlika između ovog poretka i nasilja i nepravde u klasnim i kapitalističkim sistemima. Upravo zbog toga čestiti ljudi, uzimajući u službu i upošljavajući jedni druge, pomažu međusobnom razvoju, napretku i blagostanju i još više učvršćuju svoje društvene odnose te se uzdržavaju od gaženja prava podređenih i izrabljivanja nemoćnih ljudi.

Potpomaganje i udaljavanje od sukobljavanja

Plemeniti ljudi u okrilju islamskih učenja gledaju na ljudski život kao na nešto šire od ovozemaljskog života, a Dunjaluk posmatraju kao fazu povezanu sa Ahiretom. Dunjaluk nazivaju prolaznim, a Ahiret vječnim životom. Prema tome, u vrijeme međusobnog podređivanja i uzimanja u službu, prije nego što misle na vlastitu prolaznu korist, oni tragaju za čvrstim društvenim odnosima prožetim ljubaznošću, zadovoljstvom i dalekim od svađe i sukobljavanja.
U društvenim odnosima čestitih ljudi međusobna saradnja i pomaganje predstavljaju najvažniji činilac bratskog povezivanja unutar islamskog društva, a udaljavanje od grijeha i neprijateljstava predstavlja najznačajniji činilac jedinstva i postojanosti islamskog poretka, kao što kaže Uzvišeni:

 وَتَعَاوَنُواْ عَلَى الْبرِّ وَالتَّقْوَى وَلاَ تَعَاوَنُواْ عَلَى الإِثْمِ وَالْعُدْوَانِ وَاتَّقُواْ اللّهَ إِنَّ اللّهَ شَدِيدُ الْعِقَابِ

Jedni drugima pomažite u dobročinstvu i čestitosti, a ne sarađujte u grijehu i neprijateljstvu; i bojte se Allaha, jer Allah strašno kažnjava.

Riječ te‘avenu (تعاونوا) ima značenje “sarađujte”, što je Božija zapovijed. Iz ovoga je jasno da se svi čestiti ljudi moraju truditi kako bi postigli zajedničku sreću i moraju pored materijalnog dobročinstva prema ljudima koji ih okružuju pomagati i bodriti druge ljude i na polju vjerovanja i bogobojaznosti. Osim što se moraju držati podalje od nepodopština, moraju i druge sprječavati da čine grijeh i nasilje.
Treba znati da saradnja i ispomaganje olakšavaju teške poslove te da se podižu velika zdanja i da se grade ogromne “brane” kako bi se osiguralo blagostanje ljudi i kako bi se zaštitili od neprijatelja, posebno u slučajevima kada se pružanje pomoći odvija u skladu s planom i nacrtom jednog sposobnog i vještog vođe, kao što možemo vidjeti iz kur'anskog kazivanja o Zul-Karnejnu:

فَأَعِينُونِى بِقُوَّةٍ أَجْعَلْ بَيْنَكُمْ وَبَيْنَهُمْ رَدْمًا

Nego, samo vi pomozite meni snagom, i ja ću između vas i njih zid podići.

Privrženost dogovoru i sporazumu

Privrženost dogovoru i sporazumu predstavlja temeljni uvjet društvenog života i bez toga nije moguća nikakva društvena saradnja, a ono što čini trajnim međusobno služenje ljudi jednih drugima jeste pridržavanje društvenih sporazuma.
Privrženost dogovoru prihvataju svi razumni ljudi, kršenje dogovora je pokuđeno i ružno za sve čestite ljude, a kod vjernika je to veliki grijeh, kao što stoji u časnom Kur'anu:

وَأَوْفُواْ بِالْعَهْدِ إِنَّ الْعَهْدَ كَانَ مَسْؤُولاً

I ispunjavajte obavezu, jer će se za obavezu zaista odgovarati!

Muslimani su u sklopu učenja islama privrženi svojim dogovorima i sporazumima i sa mušricima, kao što možemo pročitati u Kur'anu, nakon obznane odricanja od nevjernika:

وَبَشِّرِ الَّذِينَ كَفَرُواْ بِعَذَابٍ أَلِيمٍ ۝ إِلاَّ الَّذِينَ عَاهَدتُّم مِّنَ الْمُشْرِكِينَ ثُمَّ لَمْ يَنقُصُوكُمْ شَيْئًا وَلَمْ يُظَاهِرُواْ عَلَيْكُمْ أَحَدًا فَأَتِمُّواْ إِلَيْهِمْ عَهْدَهُمْ إِلَى مُدَّتِهِمْ إِنَّ اللّهَ يُحِبُّ الْمُتَّقِينَ

A nevjernike obraduj kaznom bolnom! Mnogobošcima s kojima imate zaključene ugovore koje oni nisu ni u čemu povrijedili, niti su ikoga protiv vas pomagali, ispunite ugovore do ugovorenog roka. Allah zaista voli pobožne.

Privrženost dogovoru i sporazumu predstavlja jednu od najvažnijih odlika čestitih ljudi, tako da prilikom kupoprodaje i poslovanja naveliko i namalo kod drugih izazivaju spokoj, a kada je riječ o političkim odnosima i međunarodnim ugovorima, svima pokazuju svoju privrženost njima:

وَالْمُوفُونَ بِعَهْدِهِمْ إِذَا عَاهَدُواْ

I koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju.

Za razliku od njih, nevaljali ljudi nisu ni najmanje privrženi svojim dogovorima i sporazumima, već samo tragaju za vlastitom koristi i ostvarivanjem nadmoći, tako da kad god im se ukaže prilika krše svoje dogovore i sporazume. O njima je Bog rekao sljedeće:

الَّذِينَ عَاهَدتَّ مِنْهُمْ ثُمَّ يَنقُضُونَ عَهْدَهُمْ فِى كُلِّ مَرَّةٍ وَهُمْ لاَ يَتَّقُونَ

Oni s kojima ti ugovore sklapaš, pa oni svaki put, ne bojeći se posljedica, krše ugovor svoj.

Čestiti ljudi, pored toga što su privrženi dogovorima sa svojim supružnicima, djecom, prijateljima i partnerima, privrženi su i svojim ugovorima sa Bogom – izvršavanju zapovijedi i slijeđenju ajeta i pojašnjenja, kao što o njima kaže Bog:

الَّذِينَ يُوفُونَ بِعَهْدِ اللّهِ وَلاَ يِنقُضُونَ الْمِيثَاقَ

Oni koji obavezu prema Allahu ispunjavaju i ne krše obećanje.

Treba znati da kao što privrženost dogovoru i sporazumu uzrokuje moć, jedinstvo i napredak u društvu, tako kršenje sporazuma uzrokuje slabost, nemoć i nepovjerenje među ljudima, posebno ako su ti sporazumi i dogovori popraćeni zakletvom Bogom. U tom slučaju kršenje dogovora predstavlja rušenje jednog od najvažnijih uporišta vjerovanja kod ljudi, a za posljedicu ima nazadovanje društva i srozavanje ličnosti pojedinaca u društvu. Upravo zbog toga Uzvišeni Bog jako naglašava i upozorava:

وَأَوْفُواْ بِعَهْدِ اللّهِ إِذَا عَاهَدتُّمْ وَلاَ تَنقُضُواْ الأَيْمَانَ بَعْدَ تَوْكِيدِهَا وَقَدْ جَعَلْتُمُ اللّهَ عَلَيْكُمْ كَفِيلاً إِنَّ اللّهَ يَعْلَمُ مَا تَفْعَلُونَ

I ispunjavajte zavjet Allahu kada se njime obavežete i ne kršite zakletve kad ste ih tvrdo dali, a Allaha kao jamca sebi uzeli, jer Allah zna ono što radite.

Pod zavjetom Bogu (عَهْدِ اللّهِ) misli se na zavjete koje ljudi na putu vjere, džihada i dobrih djela sklapaju sa Bogom, a koji obuhvataju vjerske obaveze, zakone razuma i običajno pravo.
Riječ zakletva (اَیمان) u navedenom ajetu odnosi se na zakletve Bogom, koje se odnose na obaveze koje neko preuzima sa zakletvom pred Bogom i obaveze koje preuzima sa zakletvom pred ljudima.

Savjetovanje i uzdržavanje od nametanja vlastitog stava

وَأَمْرُهُمْ شُورَى بَيْنَهُمْ

I koji se o poslovima svojim dogovaraju.

Savjetnik je osoba koja svoja stručna iskustva daje na raspolaganje drugima i svoje naučne riznice prenosi na druge.
Čestiti ljudi pripremanjem preduvjeta za savjetovanje u društvu koriste najzdravije metode “podređivanja” i “upošljavanja” drugih i svoje društvo vode prema civiliziranosti. Na taj način pokazuju kulturni razvoj svog društva cijelom svijetu.
Savjetovanje ljudima donosi korist od sposobnosti promišljanja drugih i čuva ih od šteta koje su pretrpjeli drugi ljudi. Ljudi koji svoje važne poslove završavaju savjetovanjem sa drugima i koji primaju pomoć od stručnjaka rijetko zapadaju u greške i propuste, a osobe koje nameću vlastiti stav i koje se smatraju nezavisnim od mišljenja i iskustava drugih čine bolne i opasne pogreške.
Upravo zbog toga se u Kur'anu međusobno savjetovanje navodi kao jedna od najvažnijih odlika čestitih vjernika, kao što možemo pročitati u ajetu:

وَالَّذِينَ اسْتَجَابُوا لِرَبِّهِمْ وَأَقَامُوا الصَّلَاةَ وَأَمْرُهُمْ شُورَى بَيْنَهُمْ وَمِمَّا رَزَقْنَاهُمْ يُنفِقُونَ

Za one koji se Gospodaru svome odazivaju, i koji molitvu obavljaju, i koji se o poslovima svojim dogovaraju, a dio od onoga čime smo ih opskrbili udjeljuju.
Iz rečenice: I koji se o poslovima svojim dogovaraju (أَمْرُهُمْ شُورَى بَيْنَهُم) veoma dobro se razumije da je savjetovanje jedan neprekidan način postupanja među vjernicima.
Sljedeća korist od savjetovanja sa drugima jeste osiguravanje njihove saradnje i podrške, što za sobom povlači uklanjanje protivljenja i smanjivanje neprijateljstava, a također uzrokuje i razvoj ličnosti i njenih potencijala. Upravo zbog toga se Božiji poslanik, iako je bio univerzalni um i imao vezu sa izvorom objave, savjetovao sa svojim ashabima u vezi s različitim društvenim i administrativnim pitanjima u ratu, miru i u vezi s mnogim drugim pitanjima. Davao je prednost glasu većine, bez obzira na teškoće koje su iz toga proizlazile, jer su blagodati savjetovanja mnogo veće od eventualnih šteta.
Uzvišeni Bog kaže:

وَشَاوِرْهُمْ فِى الأَمْرِ فَإِذَا عَزَمْتَ فَتَوَكَّلْ عَلَى اللّهِ إِنَّ اللّهَ يُحِبُّ الْمُتَوَكِّلِينَ

I dogovaraj se s njima. A kada se odlučiš, onda se pouzdaj u Allaha, jer Allah zaista voli one koji se uzdaju u Njega.

Ovaj časni ajet ukazuje na Bitku na Uhudu, kada se Božiji poslanik savjetovao sa svojim ashabima o položaju vojnog logora, ali to nije imalo dobar ishod i neki njegovi prijatelji su bili nezadovoljni. U to vrijeme je objavljen ovaj ajet, koji je potvrdio Poslanikov običaj i praksu savjetovanja.
Treba znati da rečenica: I dogovaraj se s njima (وَشَاوِرْهُمْ فِى الأَمْرِ), obuhvata poslove koji se odnose na društvene probleme i vođenje aktualnih poslova u zemlji, za šta je životopis Božijeg poslanika najbolja potvrda. Međutim, kada je riječ o vjerskim propisima i granicama Šerijata, savjetovanju sa drugima nema mjesta, već svi trebaju slijediti Božiju objavu i uskladiti se sa kur'anskim ajetima.

Sažetak
– Razlika u mogućnostima, sposobnostima i prohtjevima omogućila je raspodjelu društvenih poslova unutar ljudske zajednice.
– Vjernici u poslovnim odnosima obraćaju pažnju na načela i kriterije kao što su međusobno pomaganje, savjetovanje i pridržavanje dogovora i sporazuma.
– U Kur'anu se preporučuje međusobno pomaganje u dobru, a uzdržavanje od saradnje u ružnim poslovima i grijesima.
– Jedna od odlika čestitih ljudi jeste privrženost dogovoru.
– Savjetovanje u svim poslovima predstavlja kriterij poslovnih odnosa vjernika.

Izvor: Grupa autora, Vrline čestitih u Kur'anu, Fondacija “Mulla Sadra”,Sarajevo, 2012, preveo sa perzijskog: Sedad Dizdarević