JAPAN

“Muslimanima je obaveza pružati pomoć na svakom mjestu i poraditi na otvaranju zatvorenih džamija u nekim zemljama!”
Širo Tanakaširo

Ime mu je Širo Tanakaširo (Shiro Tanakashiro). Rođen je 1919. godine. Bio je profesor za povijest dvaju istoka, bliskog i srednjeg, na japanskim univerzitetima Tokio, Kjoto i Osaka. Susreo sam se s njim u ljeto 1981. godine u džamiji Hazreti Husejna u Kairu. Slušao je sa skrušenošću isposnika i govorio tečno arapskim književnim jezikom, a egipatskim kolokvijalnim jezikom služio se kao Egipćanin. Sjedio sam pored njega u predvorju te velike džamije. Imao je enciklopedijsko pamćenje i poznavao svaku sitnicu o islamu i njegovome Poslaniku, te podatke iz povijesti islama. Islam je upoznao prije trideset i pet godina, susrevši se sa njim kroz čitanje povijesti.
Posjeduje stremljenja onih potpuno iskrenih muslimana. On kaže:
“Nalazimo se na početku petnaestog hidžretskog stoljeća, kada islamski poziv još uvijek proživljava svoje opadanje i pored savremenih sredstava komunikacije koja islamskom pozivu pružaju izvanrednu priliku za širenje vjere našeg poslanika Muhammeda, s.a.v.s., dok današnji svijet grca u moru materijalizma i neznaboštva, onako kako je bilo i prije Muhammedova poslanstva. Tada je naš Poslanik sam uspio osigurati postojanje islamskoga poziva i njegovo daljnje širenje. Njegova osnova za to pregnuće bile su Mekka i Medina. On se oslanjao na snagu svoje uvjerljivosti i snagu svoje Objave, ali i na snagu izaslanika koje je upućivao da druge pozovu u vjeru, a koje je odašiljao na sve strane svijeta, spremajući ih čak u Kinu i Egipat. Na taj način uspio je svojoj Objavi osigurati iščekivano uzvišeno mjesto u srcima i umovima ljudi. Islamski poziv u vjeru još uvijek živi na onome što je urađeno u prošlosti.
Prošlo je četrnaest stoljeća a u načinu pozivanja u vjeru nije se desio nikakav napredak, osim u pogledu nekih mogućnosti, koje opet koriste oni koji ne vole islam kako se on ne bi širio i stao na put njihovim okupacijama i prohtjevima.
Muslimani širom svijeta, a osobito oni u islamskim državama, moraju preuzeti odgovornost za promicanje islama, onu odgovornost koju je Božiji Poslanik, s.a.v.s., nosio sam!
Islam je postao usamljen.
Muslimanima je obaveza pružiti pomoć na svakom mjestu i poraditi na otvaranju zatvorenih džamija u nekim zemljama.
Dužnost je svih muslimana, i njihovih predstavnika, da islamskom pozivu pruže makar mali udio onoga što mu je pružao Poslanik islama pa će vidjeti da islam predstavlja čast i dostojanstvo za onog ko želi imati čast i dostojanstvo koje je Allah namijenio svome namjesniku na Zemlji, a radi kojih je i poslao našeg časnog Poslanika, kako bi ih potvrdio u svojoj Objavi, svojim postupcima i svojim učenjima koja, opstaju i traju evo sve do danas. Na nama je da vidimo kako da to osnažimo pa da ne budu slaba strana u svijetu u kojem sve postaje čudno i otuđeno.”

“Islam i Poslanik u očima drugih”

Ahmed Hamid