Liječenje ljudskih zastranjenja

Liječnici u liječenju bolesnika primjenjuju dva programa: jedan pozitivni i jedan negativni. U takozvanom pozitivnom programu oni bolesniku kažu: Primit ćeš ovu injekciju, popit ćeš ovu tabletu, pit ćeš po jednu kašiku ovog sirupa svakog sata. U negativnom programu pacijentu se kaže: Ne jedi grožđe, sirće, masno, iritirajuće začine i sl. Vjerski programi funkcionišu na sličnoj osnovi. S jedne strane, ljudima se kaže: Klanjaj namaz, daji zekat, stiči halal opskrbu, ženi se…, a s druge strane im se veli: Ne laži, ne vrijeđaj, ne ogovaraj… Pozitivni aspekti vjere nazivaju se farzovi, a negativni se zovu harami.

U medicini preventiva i uzdržavanje imaju toliku važnost da ukoliko ih se pacijent ne bi pridržavao, pozitivna djela ne bi imala učinka. Najbolji hirurški zahvat jednog vrsnog hirurga zbog nemara bolesnika, nepotrebnih kretnji, zatrovanja operisanog mjesta i inficiranja rane može se suočiti sa velikim problemima pa ponekad operacija ostaje bez učinaka. I kod drugih tjelesnih bolesti ako se bolesnik ne čuva onoga čega se treba kloniti to će uzrokovati da upute i recepti mudrog i iskusnog ljekara ostanu bez učinka. U pojedinim slučajevima kada bolesnik nema pristup lijekovima i nema takozvanih pozitivnih tretmana ukoliko se bude pridržavao zabrana i ne bude opterećivao svoj organizam sama priroda će ustabiliti njegovu tjelesnu konstituciju i vratiti organizam u uobičajeno stanje, a u nekim slučajevima i nema drugog načina liječenja osim posredstvom apstinencije.

Hazreti Musa Džafer veli: “Apstinencija je majka liječenja.”[1]

Kao zaključak može se kazati da osiguravanje zdravlja zavisi od toga da li se čovjek pridržava pozitivnih i negativnih zapovijedi, ali je, uopćeno kazano, uloga apstinencije u liječenju važnija od praktičnih i pozitivnih zapovijedi.

Ova navedena logika vrijedi i u vjerskim stvarima i kod osiguravanja duhovne sreće. Sretan je onaj čovjek koji primijeni sva pozitivna i negativna učenja, a to znači da izvrši sve zapovijedi (farzove) i da se kloni svih zabrana (harama), pri čemu klonjenje i čuvanje od harama ima veći značaj na putu ljudske sreće. U Kur'anu časnom i hadisima Poslanika, s.a.v.a., i Ehli-bejta, a.s., navodi se da je bogopokornost (takva, takvaluk) najveći kapital čovjekove sreće. I upravo je cilj Kur'ana odgoj ljudi sa takvalukom. Značenje takvaluka je apstinencija i klonjenje pa je bogopokoran (muttekija) apstinent, odnosno onaj koji se suzdržava i kloni griješenja.

Naš post, koji je obavezan u mjesecu Ramazanu, jedna je od islamskih dužnosti i nije ništa drugo do uzdržavanje i apstiniranje od svega što prekida post s ciljem približenja Bogu. Uzvišeni Bog je propisao post minulim narodima, ali je islamskom Ummetu to stavio u obavezu, ne bi li on kroz ovu jednomjesečnu vježbu i konstantno čuvanje priskrbio uzvišeni položaj bogopokornosti.

يَا أَيُّهَا الَّذِينَ آمَنُواْ كُتِبَ عَلَيْكُمُ الصِّيَامُ كَمَا كُتِبَ عَلَى الَّذِينَ مِن قَبْلِكُمْ لَعَلَّكُمْ تَتَّقُونَ

O vjernici! Propisuje vam se post kao što je propisan i onima prije vas, da biste bogobojazni bili.[2]

Prenosi se od hazreti Džafera da je Uzvišeni Bog kazao Musau, a.s., sljedeće:

يا موسى، ما تَقَرَّبَ إِلَيَّ المُتَقرِّبونَ بِمِثْلِ الوَرَعِ عَنْ مَحارِمي

“O Musa, ne mogu Mi se približiti pobožni ničim kao uzdržavanjem od grijeha.”[3]

Hazreti Ali je kazao: “Uzdržavanje od loših djela važnije je od činjenja dobrih djela.”[4]

A hazreti Sedžad je kazao: “Ko se kloni onoga što mu je Allah zabranio, taj je od najpobožnijih ljudi.”[5]

Časni Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Musliman koji se kloni jednog grijeha kod Uzvišenog Gospodara ima nagradu koliko sedamdeset primljenih hadževa.”[6]

Hazreti Ali je kazao: “Najbolji ibadet je biti slijep prema činjenju grijeha.”[7]

Božiji Poslanik, s.a.v.a., u odgovoru na pitanje hazreti Alija također je rekao da je najbolje djelo tokom Ramazana uzdržavanje od grijeha.

Izvor: Muhammed Taqi Falsafi, Dijete, naslijeđe i odgoj 1, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2011, preveo sa perzijskog: Ibrahim Avdić

[1] Sefinetul-behar (hama), str. 345.

[2] El-Bekare, 183.

[3] Kafi, sv. 2, str. 80.

[4] Gurerul-hikem, str. 57.

[5] Mustedrekul-vesail, sv. 2, str. 302.

[6] Ibid.

[7] Ibid.

Pitanja i odgovori