Borba protiv briga

Duševne brige i unutarnji kompleksi, koji su izvor mnogih raznolikih tjelesnih i duševnih bolesti, i sa naučnog i sa vjerskog aspekta su izlječivog karaktera. Oni koji boluju od mentalnih bolesti, naoružani čvrstom voljom i odlučnošću, mogu sebe izliječiti i izvojevati pobjedu nad svojim duševnim patnjama i tjelesnim bolestima.

Prije svega, treba imati na umu da kompleks niže vrijednosti nije nešto neizlječivo. Određen broj ljudi se uspio iščupati iz kandži ove bolesti. Isto tako je značajan broj svjetski poznatih ljudi patio od neke vrste tjelesne deformisanosti i manjkavosti – što je i jedan od osnovnih razloga nastanka kompleksa niže vrijednosti, i oni su uspjeli nadvladati svoju iskompleksiranost. Upravo ova borba za nadomještavanje tjelesnih slabosti učinila ih je pobjednicima na raznim životnim poljima.“[1]

Treba imati u vidu da je liječenje ovakvih bolesti na bazi liječničkog tretmana i posredstvom medikamenata teško i skoro nemoguće. Liječenje svih onih koji pate od zlobe i zavisti, od straha i iskompleksiranosti, od tuge i uznemirenosti, osoba čija potištenost izvire iz njihovih unutarnjih zabrinutosti i čije tijelo i duša sagorijevaju u vatri rasplamsanoj u njihovoj nutrini – jedino je moguće posredstvom iskorjenjivanja uzroka ovih bolesti. Oni nužno moraju svoja srca pročistiti od nečistoća, očistiti svoje ružne misli i ukloniti mrak pesimizma i zlovolje iz svoje svijesti, a zauzvrat se naoružati moralnim vrlinama, što i jeste odgojni cilj svete vjere islama.

Imam Ali, a.s., je rekao: “Slavljeni Allah doista želi da budete dobrohotni i dobronamjerni prema ljudima.”[2]

Isto tako je kazao: “Najbolje sredstvo za privlačenje Božije milosti čovjeku jeste da u svojoj nutrini želi dobro svim ljudima svijeta.”[3]

Također,Imam Aki, a.s., je rekao: “Lahko će ugasiti vatru svoje srdžbe onaj ko istinski umrtvi zlobu i zlovolju u svom unutarnjem biću.”[4]

Imam Ali, a.s., kaže i sljedeće u Poslanici svom namjesniku Maliku Aštaru: “Dokini i očisti u sebi svu zlobu, zlovolju i neprijateljstvo prema ljudima.”[5]

Napuštanje briga

Programi liječenja današnjih svjetskih stručnjaka za oslobađanje unutarnjih kompleksa i spas ljudi od stresa i briga – temelje se isključivo na samospoznaji i proučavanju duševnog stanja pacijenta. Jasnije rečeno, prema tumačenju koje vam danas dajem, psiholog se u cilju umirivanja unutarnjih uzbuđenja jednog zabrinutog pacijenta, može osloniti samo na naučne temelje i koristiti se psihološkim i psihijatrijskim programima. On je analizom i raščlanjivanjem činioca brige i buđenjem unutarnjih potencijala, jačanjem duha i podsticanjem samopouzdanja i karaktera pacijenta i drugih bitnih činioca – kadar izliječiti duševne brige pacijenta i spasiti ga od skrivenih pritisaka i nepodnošljivih osjećaja nezadovoljstva i kompleksa niže vrijednosti.

Na temelju vjerskih predaja koje su stigle do nas, naši islamski prvaci, prije više od 14 stoljeća, za liječenje duševnih bolesti i rješavanje mentalnih kompleksa ljudi oslanjali su se na dva bitna potencijala: jedno je snaga nauke i drugo je snaga vjerovanja. Drugim riječima, s jedne strane vjerski prvaci su koristili sve naučne činjenice i psihološke parametre za borbu protiv zabrinutosti i rješavali duhovne komplekse. A s druge strane, oslanjali su se na veliku i nevjerovatnu snagu vjere i zabrinuta i nemirna srca, oslanjanjem na Boga, umirivali i uspokojili.

أ لا بذكرالله تطمئن القلوب

A srca se, doista, kad se Allah pomene smiruju! (Er-R'ad, 28)

Nesumnjivo, uticaj vjere na smirenost duše i sigurnost svijesti neuporedivo je snažniji i jači u odnosu na snagu nauke. U opasnim situacijama, u trenutku kada briga i strepnja duha dosežu svoj vrhunac i kada unutarnja uzbuđenja pokreću tornado, i kada se psihološko-naučne metode pokažu nemoćne i neučinkovite da ih umire –snaga vjere okončava nemir i uspokojava i umiruje izgubljeni i olujni duh. Upravo zbog ovoga islamski program ima prednost nad svim psihološkim programima današnjice i po ovom se škola islama ističe nad svim drugim pravcima i školama u svijetu.

Izvor: Muhammed Teqi Felsefi, Dijete, naslijeđe i odgoj 2, Fondacija „Mulla Sadra“, Sarajevo, 2011., preveo sa perzijskog: Ibrahim Avdić

[1] ‘Oqdeye haqarat, str. 39

[2] Gureru-l-hikem, str. 271.

[3] Gureru-l-hikem, str. 212.

[4] Gureru-l-hikem, str. 212.

[5] Nehdžu-l-belaga, str. 988.