Selam Aleykum postovani ucenjace . Allah te InsAllah nagradijo za sav tvoj trud i sacuvao patnje kako na ovom tako i na buducem svijetu.
Imam jedno veoma konkretno pitanje na koje bi zamolijo da mi se malo podrobnije odgovori. Dosada sam bijo jako zadovoljan s vasim odgovorima pa nadam se da ni ovaj put nece biti izuzetak.
Moje pitanje glasi : Dali i kako je povezan nas progres odnosno uspeh na profesionalnom planu sa progresom ili uspehom na nasem dusevnem planu odnosno napredovanje na nivoima duhovnog savrsenstva. Ili neko bi takodzer mogao postaviti banalniju verziju ovoga pitanja kao na primer ; zasto da ja napredujem i trudim se toliko na profesionalnom planu , kada cu i onako jednog dana umrijeti a taj mi uspeh tamo nece biti od koristi ?
Hvala unaprijed , neka nas Allah sviju sacuva od svakog zla InsAllah – Selam Aleykum –
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Esselamu alejkum,
Prije svega, želim se zahvaliti što ste mi ukazali povjerenje dijeleći svoje pitanje sa mnom, pa se iskreno nadam da ćete biti zadovoljni odgovorom.
Na pozornici Ovog svijeta se pojavljuju božanske i šejtanske snage. Čovjek će se naći ili u sjeni Božijeg vilajeta ili će prihvatiti skrbništvo šejtana.
اللّهُ وَلِيُّ الَّذِينَ آمَنُواْ يُخْرِجُهُم مِّنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّوُرِ وَالَّذِينَ كَفَرُواْ أَوْلِيَآؤُهُمُ الطَّاغُوتُ يُخْرِجُونَهُم مِّنَ النُّورِ إِلَى الظُّلُمَاتِ أُوْلَئِكَ أَصْحَابُ النَّارِ هُمْ فِيهَا خَالِدُونَ
Allah je skrbnik onih koji vjeruju, On njih izvodi iz tmina na svjetlo. A oni koji ne vjeruju njihovi skrbnici su sotone, koje ih izvode iz svjetla u tmine, takvi su stanovnici Vatre u njoj će vječno ostati. (Bekare,257)
Neznanje i neprofesionalnost u društvu vjernika uzrokuje povećanje snage šejtana, pa onda znanje i naučni zakoni koji bi trebali biti u rukama iskrenih Božijih robova padaju u ruke pokvarenjaka, a to opet uzrokuje slabljenje i propadanje vjerskog društva. Upravo danas svjedoci smo takvih prilika. Društvo sklono vjeri je poniženo, a ohrabruje se društvo koje nije sklono vjeri, što Uzvišeni Bog nikako ne voli. Nauka te naučnim i profesionalnim tajnama trebaju raspolagati čestiti ljudi. Vjernici uvijek trebaju predvoditi u znanju, pa je iz tog razloga časni Poslanik, s.a.v.a., kazao: “Tražite znanje, pa makar i po cijenu prelaska okeana i prolijevanja vlastite krvi.”
S druge strane, čovjek je biće s potencijalom, mogućnostima i začudnostima koje je stvorio Uzvišeni Bog. I po riječima Kur’ana, Uzvišeni Bog je Nebesa i Zemlju podčinio Svome na takav način stvorenom stvorenju.
أَلَمْ تَرَوْا أَنَّ اللَّهَ سَخَّرَ لَكُم مَّا فِي السَّمَاوَاتِ وَمَا فِي الْأَرْضِ وَأَسْبَغَ عَلَيْكُمْ نِعَمَهُ ظَاهِرَةً وَبَاطِنَةً وَمِنَ النَّاسِ مَن يُجَادِلُ فِي اللَّهِ بِغَيْرِ عِلْمٍ وَلَا هُدًى وَلَا كِتَابٍ مُّنِيرٍ
Zar ne vidite da je Allah vama podčinio sve što je na Nebesima i sve što je na Zemlji i da vas izdašno dariva Svojim blagodatima i vidljivim i nevidljivim, a neki ljudi raspravljaju o Allahu bez ikakva znanja, bez upute i bez knjige svjetilje. (Lukman, 20)
Nema sumnje da stvaranje čovjeka sa ovim potencijalima i mogućnostima, kao i stvaranje Nebesa i Zemlje svoje korijene ima u Božijoj mudrosti. Čovjek je kao Božiji namjesnik postavljen na zemlji koju treba izgrađivati. Vjernik je zadužen da pronalazi zakone koje je Uzvišeni Bog utkao u Ovaj svijet svojom mudrošću i što je više moguće njima se okoristi. Uz to što treba obrađivati i izgrađivati zemlju da bi sebi olakšao život, iz dana u dan sve više se treba upoznavati sa Božijim znakovima.
Sva ljudska znanja uključujući matematiku, fiziku, hemiju, medicinu, algebru, geometriju, astronomiju, itd. su plod izučavanja i pronalaženja Božijih zakona. Stoga su i vjerovjesnici uvijek pozivali čovjeka na otkrivanje zakona i okorištavanje njima.
Časni Kur’an prenosi govor hazreti Saliha koji se obratio svom narodu Semudu:
وَإِلَى ثَمُودَ أَخَاهُمْ صَالِحًا قَالَ يَا قَوْمِ اعْبُدُواْ اللّهَ مَا لَكُم مِّنْ إِلَهٍ غَيْرُهُ هُوَ أَنشَأَكُم مِّنَ الأَرْضِ وَاسْتَعْمَرَكُمْ فِيهَا فَاسْتَغْفِرُوهُ ثُمَّ تُوبُواْ إِلَيْهِ إِنَّ رَبِّي قَرِيبٌ مُّجِيبٌ
A i Semudu smo poslali brata njihova Saliha, rekao je: “O moj narode, Allahu vi robujte, osim njega vi drugog boga nemate, On vas od zemlje stvara i na njoj vas nastanjuje, pa tražite od Njega oprosta i pokajte Mu se, jer, Gospodar je moj doista blizu i odaziva se! (Hud, 61)
Prema ovom plemenitom ajetu otkrivanje naučnih zakona i okorištavanje njima te profesionalno usavršavanje jeste dužnost kojom nas je obvezao Uzvišeni Bog i svako je dužan pristupiti ovom zadatku u skladu sa svojim mogućnostima. Druga važna stvar, taj trud na profesionalnom planu jeste slijeđenje Božije naredbe i uzrok približavanja Uzvišenom Bogu. Vjernik i pored toga što od svoje profesije ima materijalne koristi, istovremeno je i u razmjeni sa Uzvišenim Bogom i svoj posao gleda kao neku vrstu ibadeta Uzvišenom Bogu.
Vjernik je ponekad na namazu i razgovara sa Bogom, a ponekad je po Božijoj zapovijedi zaposlen i trudi se oko nečega. Dakle, i namaz i posao se računaju u ibadet Uzvišenom Bogu.
Prema dolje navedenom ajetu posao i profesija u biti jesu zahvala Uzvišenom Bogu na blagodatima, a lijen i besposlen čovjek je nezahvalan Bogu.
وَلَقَدْ مَكَّنَّاكُمْ فِي الأَرْضِ وَجَعَلْنَا لَكُمْ فِيهَا مَعَايِشَ قَلِيلًا مَّا تَشْكُرُونَ
A Mi smo vas na zemlji uspostavili i opskrbu životnu na njoj vam podarili. O kako ste vi samo malo zahvalni!
U kulturi islama između ovosvjetskih poslova i namaza nema proturječnosti, već jedno nadopunjuje drugo, budući da se oboje izvršavaju po naredbi Uzvišenog Boga. Razuman Božiji rob neće protraćiti kapital koji mu je Uzvišeni Bog darovao nego će se svim snagama truditi da ga na što bolji način iskoristi.
Stoga je u naredbama i islamskim hadisima prenešeno:
“Radi za Ovaj svijet kao da ćeš zauvijek na njemu ostati, a trudi se za Onaj svijet kao da ćeš sutra napustiti Ovaj svijet.”
Također se prenosi: “Uzvišeni Bog voli zaposlenog čovjeka koji ima sigurnu i uspješnu karijeru”, a na drugom mjestu se prenosi od časnog Poslanika, s.a.v.a, da je rekao: “Ibadet ima sedamdeset dijelova, a najvredniji među njima je traženje dozvoljene opskrbe.”
Druga stvar na koju treba obratiti pažnju jeste da je prema mudrom islamskom nauku svaka osoba jedan dio velikog društva, te mora uz to što prima usluge drugih ljudi, u istoj mjeri pa i više služiti društvu. Nauke i mogućnosti koje se danas nude, a kojim se i mi koristimo zapravo su proizvod truda i napora velikih ljudi koji su sav svoj život posvetili nauci i kulturi ljudskog društva. Mi zapravo sjedimo za njihovom sofrom i ne trebamo biti samo potrošači, već i sami trebamo nešto toj sofri doprinijeti.
S druge strane, služenje Božijim robovima je vjersko načelo pa časni Poslanik, s.a.v.a., kaže: “Ko osvane ne mareći za poslove i pitanja muslimana zapravo nije musliman.”
Časni Kur'an u suri Bekare u 177. ajetu kaže:
لَّيْسَ الْبِرَّ أَن تُوَلُّواْ وُجُوهَكُمْ قِبَلَ الْمَشْرِقِ وَالْمَغْرِبِ وَلَكِنَّ الْبِرَّ مَنْ آمَنَ بِاللّهِ وَالْيَوْمِ الآخِرِ وَالْمَلآئِكَةِ وَالْكِتَابِ وَالنَّبِيِّينَ وَآتَى الْمَالَ عَلَى حُبِّهِ ذَوِي الْقُرْبَى وَالْيَتَامَى وَالْمَسَاكِينَ وَابْنَ السَّبِيلِ وَالسَّآئِلِينَ وَفِي الرِّقَابِ وَأَقَامَ الصَّلاةَ وَآتَى الزَّكَاةَ وَالْمُوفُونَ بِعَهْدِهِمْ إِذَا عَاهَدُواْ وَالصَّابِرِينَ فِي الْبَأْسَاء والضَّرَّاء وَحِينَ الْبَأْسِ أُولَئِكَ الَّذِينَ صَدَقُوا وَأُولَئِكَ هُمُ الْمُتَّقُونَ:
Nije dobročinstvo u tome da Istoku ili Zapadu okrećete lica svoja, nego su dobročinitelji oni koji vjeruju u Allaha, i u Onaj svijet, i u meleke,i u knjige, i u vjerovjesnike, i koji od imetka, iako im je drag, daju rođacima, i siročadi, i siromasima, i putnicima, i prosjacima, i za otkup iz ropstva, i koji molitvu obavljaju i zekat daju, i koji obavezu svoju, kada je preuzmu, ispunjavaju, naročito oni koji su izdržljivi u neimaštini, i u bolesti, i u boju ljutom. Oni su iskreni vjernici, i oni se Allaha boje i ružnih postupaka klone.
Ako pažljivo razmotrio ovaj kur'anski ajet, vidimo da je Uzvišeni Bog dobročinstvo društvu i pažnju prema drugima definirao kao najbolju vrstu dobročinstva i ibadeta. Jednako kao što i gore navedeni hadis govori: Dobročinstvo bratu u vjeri te napor i trud u cilju otklanjanja njihovih teškoća na svim poljima i u svim uvjetima poteko je od čistog imana.
U jednoj drugoj islamskoj predaji časni Poslanik s.a.v.a., kaže: “Vjera u Boga i dobročinstvo Njegovim robovima su dvije najbolje osobine.”
Prema tome, možemo zaključiti da trud koji se ulaže u vlastitu profesiju osim što donosi osobnu korist i opskrbu, čini da ste stalno na usluzi društvu i Božijim stvorenjima, a samim tim i u ibadetu. Ukoliko usmjerite trud u svoje profesionalno usavršavanje, zasigurno da će kod Uzvišenog Boga vaši poslovi poprimiti duhovnu dimenziju.
Nadam se da ćemo svi uz vašu dovu, dragi prijatelju, biti uspješni u služenju jedni drugima, jer Božija milost nam stiže kroz druge Božije robove, stoga ako smo čak i u traganju za vlastitim dobrom, moramo drugima služiti i činiti dobro.
Prof. Šahrijar Sujelmani