Eselamu alejkum
Bila bi vam zahvalna ako bi ste mi mogli objasniti sljedeci hadis, jer ostajem zbunjena pred cinjenicom da je naredeno da se ubija jedna vrsta zivotinje…?
Ibn Ebu-Hatim prenosi od štićenice El-Fakiha ibn El-Mugire El-Mahzumije, koja je rekla: “Ušla sam kod h. Aiše i u njenoj sobi vidjela štap, pa sam je upitala: ‘Majko pravovjernih, šta radiš sa ovim kopljem?’ Odgovorila je: ‘Ubijamo guštere, jer je Poslanik, s.a.v.s., rekao: /184/ ‘Kada je Ibrahim bačen u vatru, sve zemaljske životinje nastojale su da ugase vatru, a samo je gušter nastojao da je raspaljuje prema Ibrahimu, pa je Poslanik, s.a.v.s., naredio njegovo ubijanje”.
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Esselamu alejkum,
Da bi rasvijetlili ovo pitanje, raspravu moramo podijeli na dva dijela:
1. Hadis i njegovo značenje
2. Uznemirenost ljudske duše i vaših osjećanja
Hadis i njegovo značenje
Vezano za hadis, potrebno je razmotriti nekoliko stvari da bi mogli razumjeti njegovo pravo značenje, kao i u slučaju svih hadisa koje čitamo ili čujemo.
a) Ispravnost hadisa
Mnoge predaje u hadiskim zbirkama imaju nepouzdan lanac prenosilaca ili su izmišljene i u to nema nikave sumnje. Sami sakupljači hadisa ukazali su na ovo i prihvatili činjenicu da mnogi hadisi nisu vjerodostojni. Još za vrijeme života časnog Poslanika, s.a.v.a., nastajale su lažne predaje pripisivane njemu zbog čega se on jednog dana uspeo na minber i poručio svojim drugovima: “Pripisuju mi lažne predaje i izmišljaju hadise u moje ime, pa da ne bi slušali protivrječnosti i propise kojima se islam protivi, svaki hadis koji čujete ili pročitate usporedite sa Kur'anom, pa ako se slaže sa Kur'anom prihvatite ga, a u suprotnom ga odbacite.ˮ
Dakle, sa hadisima moramo biti jako oprezni i uskladiti ih sa Kur'anom. Časni Kur'an životinjama nije propisao obavezu kakvu imaju ljudi pa da bi ih htio kazniti.
Drugo, zar se u slučaju hazreti Ibrahima ne spominju drva i plamteća vatra? Pa ni oni nisu pomogli hazreti Ibrahimu. Zar zrak nije raspirivao vatru? Desetine je ovakvih primjera, stoga ne možemo takve hadise smatrati pouzdanim.
b) Ako se hadis promatra zasebno daje jedno zančenje, ali ako taj isti hadis usporedimo sa drugim hadisima može ukazati na drugo značenje, suprotno onom značenju koji ima zasebno promatran. Primjerice u Kur'anu čitamo: Ti, doista, ne možeš uputiti na Pravi put onoga koga ti želiš uputiti – Allah ukazuje na Pravi put onome kome On hoće. (Kasas, 56) – dakle u ovom ajetu poriče se mogućnost da Poslanik, s.a.v.a., upućuje, jer to pripada Uzvišenom Bogu. S druge strane, postoji ajet u kojem se kaže: A Ti, zaista, upućuješ na Pravi put. (Šura, 52) gdje se uputa pripisuje Poslaniku, s.a.v.a. i potvrđuje. Jasno je da su ova dva ajeta izvana gledano proturječna jedan drugom i odvojeno daju dva značenja, ali ako ova dva ajeta usporedimo sa drugim ajetima vidjet ćemo da je cilj tih ajeta nešto drugo, a to je da ukažu da sve što je sa dozvolom Uzvišenog Boga ima uticaja, a sve ono što nije s dozvolom Uzvišenog Boga i što je neovisno od Njega ne može uticati na druge. Dakle, značenje ovih ajeta je da Poslanik ne može bez Božije dozvole i neovisno upućivati, ali sa dozvolom Uzvišenog Boga zasigurno upućuje na Pravi put. Dakle, radi se o jednom zakonu u stvorenom svijetu kao i u svijetu šerijata, koji glasi da sadržaje i zakone trebamo i pojedinačno, a i usporedno promatrati.
c) Prava životinja
U islamu postoji toliko predaja koje govore o pravima životinja da čovjek doista biva zapanjen do koje mjere islam pokalanja pažnju svemu i o svemu propisuje zakon. U pripremi nam je knjigu koja govori upravo o ovoj temi i uz Božiju pomoć uskoro će biti dostupna. U njoj će se jasno pokazati kako je islam sveobuvatna vjera i na kojem uzvišenom stupnju su njezini zakoni.
Jednog dana Poslanik, s.a.v.a., je prolazio pored jedne kuće i vidio ispred vrata zavezanu devu, pored koje nije bilo vode i hrane. Časni Poslanik, s.a.v.a., pronašao je vlasnika kuće i rekao mu: “Zar se ne bojiš Boga zbog onoga što činiš ovoj životinji? Ili joj osiguraj hranu i vodu ili je oslobodi i pusti!ˮ (Kenzu-l-umal, sv. 9, str. 68).
Ili, Poslanik, s.a.v.a., je rekao: “Ako hranite konja ječmom i pri tome očistite ječam, da u njemu ne bude sitnog pijeska koji može našetiti konju, Uzvišeni Bog će vam za svako zrno ječma dati nagradu.ˮ (Biharu-l-envar, sv.61, str. 177).
Hazreti Ali, a.s., kaže: “Jednog dana časni Poslanik, s.a.v.a., uzimao je abdest kada je pored njega došla mačka. Poslanik, s.a.v.a., je shvatio da je žedna, pa je prekinuo uzimanje abdesta, napunio posudu vodom i nakon što se mačaka napila ponovo je uzeo abdest.ˮ
Ovakvih predaja ima mnogo, stoga ne možemo kazati da zato što neka životinja nije pomogla poslaniku – pod pretpostavkom da je hadis ispravan – islam nalaže da potomstvo te životinje do Sudnjeg dana bude izloženo mučenju.
d) Higijena životne sredine
Ono čemu islam pridaje značaj i što se ubraja u dio vjere jeste higijena. Moguće je da islam donese neki propis o uklanjanju štetnih životinja radi zdravlja ljudi i životne sredine. Uzimajući u obzir životne uslove arapskog podneblja i vrućine, kao i prisutnost nekih štetnih životinja kao što je gušter, moglo se narediti uklanjanje štetnih životinja iz kuće i naseljenog područja radi zaštite ljudskog zdravlja. Naravno da je ovo naređenje u potpunosti sukladno razumu i izvornoj ljudskoj prirodi, a potvrđuje ga i nauka. Jer vrijednost čovjeka, očuvanje čistoće i života, kao i zaštita zdravlja su osnovna načela društvenog i građanskog života ljudi. Vrijendost čovjeka je veća od vrijednosti štetnih životinja.
e) Štetni stvorovi
Kada je čovjekov život i zdravlje u opasnosti islam dozvoljava da se ubijaju štetni stvorovi. Postoji mogućnost da je časni Poslanik uzimajući u obzir vrstu štete koju mogu neka stvorenja prouzrokovati čovjeku i njegovj okolini naredio da se ona ubijaju. Dakle, radi se o osnovnim porivima svakog bića, koje mora svoje postojanje i opstojanje zaštititi. Naravno da čovjek nije iznimka u ovom pravilu. Jer, dozvola za ubijanje štetnih živitnja nije veća nevolja od one koja može nastati njihovim neubijanjem.
2. Uznemirenost ljudske duše i vaših osjećanja
Da bi čovjek stigao do savršenstva i zbiljske sreće Uzvišeni Bog opremio ga je različitim moćima, kao što su perceptivne moći, moć srdžbe, osjećanja itd. Svaka od ovih moći ima svoje potrebe i zahtjeve koje treba ispuniti, a zanemarivanje ljudskih moći čovjeka lišava savršenstva i sreće i udavlja od ispravnog puta te odvodi u bolnu kaznu uskraćujući mu svaku vrstu blagodati, mira, spokoja i slasti.
Uloga razuma:
Uzvišeni Bog razum je odredio za sudiju i narednika ostalim moćima, da bi čovjek uspostavio red i ispravno razumio život, vjeru i Objavu. Koristeći se snagom razuma čovjek upoznaje vjerske popise, jer filozofija prisustva Božijih poslanika u biti je uputa razuma na veće razine. Odnos razuma i vjere je odnos srednje škole i fakulteta. Fakultet koristeći znanje koje je učenik stekao u srednjoj školi studentu nudi više razine i veća znanja. S obzirom na rečeno, da li Poslanik, s.a.v.a., koji upućuje razum i želi ga voditi do viših razina mora slušati naše osjećaje? Da li je pogled djeteta na medicinsku iglu jednak pogledu njegova oca? Dijete je uznemireno budući da ne poznaje vrijednost injekcije, ali otac zna pa se zahvaljuje doktoru i čak mu daje novac.
Poštovani pitaoče, ne trebamo se opirati propisu čiji uzrok uspostavljanja ne poznajemo, ali znamo da je od časnog Poslanika, s.a.v.a., koji je milost svjetovima. Dakle, ne trebamo se odmah prepuštati osjećanjima. Općenito gledano život svakog bića ovisi o smrti drugog. To je zakon života prirode. Dok se sjeme ne posadi u zemlju i dok ne preda svoj život, neće izniknuti pupoljak. Dok se ne ugasi život trave neće se osigurati hrana životinjama. Isto tako, dok životinje ne daju svoj život čovjekov život nema opstanak. Zar mi svakog trenutka ne štitimo svoj život time što nestaju životi drugih bića? Jedemo hranu, meso, salatu, voće, udišemo zrak.. svi oni daju život da bi nadmoćnija bića imala opstojnost. Ako naučno pogledamo zakone stvorenog svijeta vidimo da se stalno životi nižih bića pretvaraju u živote univerzalnijih, širih i trajnijih bića.
Život voća i povrća potiče iz zemlje i pretvara se u život životinja, dakle višu razinu, tako i život životinja u život ljudi, dakle opet je to viša razina, a ljudski život u misao, iman, moral, ljubav i osjećanja. Život na Ovom svijetu koji je ograničen pretvara se u Vječni život. Dakle, na temelju zakona: smrt za život. Privremeni život za vječni život. Prema tome ako se ubije gušter, po zakonu prirode i kretanja ukupnog postojanja, on će se naći na putu savršenstva i sreće, iako je izvana gledano pretrpio smrt.
Zaključujemo da, kao prvo, za mnoge hadise ne znamo da li su doista od Poslanika, s.a.v.a., već je moguće da su izmišljeni od strane neprijatelja i kao takvi ušli u islamske predaje. Drugo, ne trebamo svaki hadis samostalno promatrati, već ga trebamo i uspoređivati sa ostalim hadisima da bi njegovo značenje bilo jasnije. Treće, svi vjerski popisi i zakoni uspostavljeni su radi čovjekove dobrobiti i radi njegovog usavršavanja. Četvrto, ne postoji ni jedna vjerska škola na Ovom svijetu kao što je islam koja u tolikoj mjeri podržava ljudska prava, prava životinja, prirode i ostalih stvorenja. Peto, propisi vezani za osjećanja moraju bit pod nadzorom razuma kako čovjek ne bi zapao u jednu od krajnosti i da bi bio na ispravnom putu. Šesto, ako je Poslanik, s.a.v.a. – koji je milost svim svjetovima – nešto zapovijedio, a mi ne poznajemo uzrok i filozofiju te zapovijedi, ne trebamo se ponašati kao bolesno dijete koje ne razumije namjeru doktora i prema njemu osjeća mržnju, već se trebamo ponašati kao otac koji je nadvladao svoje osjećaje i podredio ih razumu. Stoga trebamo zahvaliti časnom Poslaniku, s.a.v.a., koji je naš razum srednje škole dove na razinu fakulteta, da bi mi bile dublje i šire obaviješteni.
Nadamo se da će doći dan kada će čovjek na temelju nučnog i misaonog napretka postoći veću bliskost i bolji odnos sa islamom i njegovim uzvišenim propisima i da će po njima djelovati. Amin!