On reče: Tako Bog – Uzvišen je On! – obavijesti Svog Vjesnika – mir neka je na nj! – da će Umejje imati vlast nad ovom zajednicom i da će vlast njihova trajati u tom razdoblju. 57. Kad bi se planine natjecale s njima, oni bi se uzdizali nad njima sve dok Bog – Uzvišen je On! – ne da dopuštenje za nestanak vlasti njihove; a tokom tog vremena podigli su zastavu neprijateljstva i mržnje protiv nas, čeljadi kuće. 58. Bog obavijesti Svog Vjesnika o onome šta će čeljad Muhammedove kuće, ljudi koji ih vole i njihovi sljedbenici dočekati od Umejja u toku njihovih dana i vlasti njihove. 59. On reče: Bog – Uzvišen je On! – spustio je u vezi s njima: Zar nisi vidio one koji su zamijenili blagodat Božiju za nevjerovanje i uzrokovali da ljudi budu u boravištu propasti, Džehennemu, u kojem su prženi, zlom prebivalištu
Navedeni su kur'anski stavci 14:28-29.
Subhanallah, teško vama na Sudnjem danu. Da li ste vi uopće razumni ljudi? Daleko bili od mene. Sunhanallah… Vi niste ljudi, vi ste od šejtana!
1 Odgovor
Nisam tačno razumio, poštovani gospodine, šta ste zapravo htjeli reći, šta braniti ili s kojom temom počinjete. Zato jedino što mogu učiniti jeste da odgovorim na pitanje koje se nalazi na kraju vašeg pisma.
Kada nekome kažemo teško tebi (ili vama) na Sudnjem danu, u pitanju je tvrdnja kojom drugima dajemo do znanja da smo upoznati sa svijetom gajba, a Allah, dž.š. nam ne dozvoljava da izjavljujemo tako goleme tvrdnje. Materijalni svijet je mjesto sukobljenja i različitosti, tako da uvijek postoji mogućnost za bilo kojeg čovjeka da zaluta s Pravog puta na put zablude, kao i povratka zalutalih ljudi na put istinskog robovanja, tj. na siratu-l-mustekim. Ova mogućnost je otvorena čak i nakon cijelog života provedenog u zabludi (pogledati događaj mađioničara i Musa, a.s., opisanog u Kur'anu). Dakle, mi ne znamo niti možemo tvrditi ko će od nas imati sretan, a ko nesretan kraj.
Veliki broj hadisa prenesen od Muhammeda, s.a.v.a., daje nam do znanja da je on vrlo oštro zabranjivao ovakvu vrstu izjava. Možemo da kritikujemo nečiju misao, nečije riječi i da kažemo kako nisu u skladu sa Božijim naređenjima ili sa vjerskim stavovima, ali ni u kom slučaju nemamo pravo navoditi kakav će kraj imati vlasnik određene misli.
Činjenica da su Allahovi poslanici jasno i bez dvojbe govorili o kraju nekih ljudi, neke proklinjali ili za neke prizivali Božiju milost – nešto je drugo, i naša je obaveza da to prihvatimo i smatramo istinom. Sasvim je sigurno da riječi poslanika ne predstavljaju ništa drugo do li istinu. Pitanje kako poslanici mogu govoriti takve stvari predstavlja temu za sebe i o čemu se može govoriti u okviru polemike o poslaničkom znanju. To je tema za neku drugu priliku.
Trebali biste znati da ste svojom tvrdnjom kako neko pripada šejtanu, učinili djelo zbog kojeg ćete na Sudnjem danu morati odgovarati. Ukoliko ne budete mogli dokazati svoje riječi, sigurno će vas čekati Allahova srdžba. Na osnovu kojeg argumenta, šerijatskog ili racionalnog opravdanja možete reći da je neko šejtan? Ili pronađite validan dokaz ili učinite tewbu, ili čekajte Božiju kaznu!
Draga braćo i poštovane sestre, smilujmo se samima sebi! Plašimo se Božije srdžbe! Nemojmo tako olahko drugima govoriti da su kafiri, šejtani, nemuslimani ili šta već drugo. U ovom kontekstu, po pitanju svjedočenja, Muhammed, s.a.v.a., bi prstom upro u pravcu Sunca i rekao: “Ako je ovako, posvjedoči, ako nije – napusti!” Drugim riječima, ako vam je istina jasna poput Sunca, u tom slučaju svjedočite, u suprotnom napustite to. Mi moramo raditi u skladu sa ovim časnim hadisom i u ovakve svoje tvrdnje u najmanju ruku posumnjajmo i nemojmo ih ni izgovarati ni pisati. Da li smo zbilja sigurni u vlastiti dobar kraj? Na osnovu kojeg dokaza i šerijatskog i racionalnog opravdanja dajemo sebi za pravo da u vezi sa nekim ljudima kažemo kako nisu ljudi? Da li je islam došao da bi izazvao sukobe i raskole, ili radi uspostavljanja jedinstva, ljubavi i naklonosti?
Da nam Allah, dž.š., svima dā dobar kraj, jer sve nas čeka težak Sudnji dan.