Selam alejkum, prije svega da se zahvalim na odgoovru na ranije pitanje. Zamolila bih vas da mi odgovorite na pitanje o rodbinskim vezama. Da li je udatoj ženi šeriatska dužnost da obilazi muževu rodbinu ili ne? I ko ustvari spada u rodbinu kada su u pitanju šeriatske obaveze prema njima, za udatu ženu i oženjenog muškarca? Na jednom predavanju sam čula da je prekidanje rodbinskih veza veliki grijeh ali da žena nije obavezna da obilazi muževu bližu familiju, odnosno da joj nije grijeh, pa me interesuje da li je to tačno. (Interesuje me stav šiitske uleme)
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog!
Esselamu alejkum!
Zahvalite Uzvišenom Bogu što vam je ukazao milost da se brinete o šerijatskim propisima. Vaše pitanje zapravo u sebi krije nekoliko pitanja i svako od njih zahtijeva zaseban odgovor.
Da li je udatoj ženi šerijatska dužnost da obilazi muževu rodbinu ili ne?
U odgovoru na ovo pitanje potrebo je ukazati na nekoliko stvari kako bi se ponudio adekvatan odgovor.
Sa šerijatskog gledišta, suprugova porodica nije i ženina porodica pa samim time ne postoji šerijatska obaveza da se posjećuje, ali treba znati da je islam društvena vjera, u smislu da je teško pronaći propis koji u sebi ne krije društvenu dimenziju i prijateljske odnose.
Nekoliko primjera:
U namazu učimo Ijjake na'budu ve ijjake neste'in ‒ Samo Tebe obožavamo i samo od Tebe pomoć tražimo. Ovdje se spominje zamjenica u množini, mi, a ne u jednini.
Također, na kraju namaza predaje se selam i traži se mir i sugurnost na sve nas a ne samo na pojedinca.
Namaz je iskreni ibadet između Boga i čovjeka i čovjek u tminama noći ustaje i klanja noćni namaz, dakle, to je najintimniji trenutak s Bogom, ali mu je dužnost da uči dovu za četrdeset vjernika. Stoga vidimo da je i tu pažnja usmjerena prema društvu i ljudima.
U mjesecu ramazanu posti se trideset dana, a na kraju mjeseca je potrebno dati sadekatul-fitr, ili popularno “vitre”, čime se daje do znanja da je pomoć onima koji su u potrebi i pomoć ljudima dio ibadeta. Što se tiče trošenja bjetul-mala ili javnog novca na putnike nevoljnike, uvjet nije da taj putnik mora biti musliman. Postoje na stotine i hiljade šerijatskih propisa koje je Uzvišeni Bog na neki način povezao s društvom. Prema tome, društvene relacije, posebno kada je riječ o suprugovoj porodici, ne treba gledati samo kroz princip obaveznosti (vadžib), ali naravno, poštivanje Božijih granica treba da prethodi svemu drugom.
Vrijednost čovjekovog savršenstva jeste u njegovoj mogućnosti izbora
Uzvišeni Bog želi da vjernik vlastitim izborom i s ljubavlju odabere put ka Njemu i tako stigne do savršenstva. Zbog toga, primjerice, obavezna prava žene i muškarca nisu mnogobrojna, ali postoji na stotine pohvaljenih radnji u toj muško-ženskoj relaciji koje vjernik čini iz čiste ljubavi, a s obzirom na to da ne postoji prisila, vrijednost tog djela je veća.
Zato se u predaji kaže kada se muškarac trudi da osigura dobar život svojoj porodici na halal-način i tako sačuva njihovo dostojanstvo, on ima nagradu poput boraca koji ratuju s Božijim neprijateljima. Ili kada žena ustane da suprugu donese čašu vode ili čaj, ona je u vrtu Božije milosti. Kada bi se te radnje mogle sagledati berzahskim očima, kao što je to moguće nekim Božijim ugodnicima, onda bismo vidjeli da se takav muškarac nalazi na ratnom bojištu a žena u Džennetu.
Imamo na hiljade hadisa od Poslanika i njegovog Ehli-bejta o ovoj temi.
Majku umornu od posla noću budi plač malog djeteta. Ona pospana ustaje da podoji dijete. U predaji se kaže da kada majka doji, na jednoj strani meleci joj govore “podaj mu i iz druge dojke jer će ti Uzvišeni Bog zbog toga sve grijehe oprostiti”. Ljubav majke prema djetetu dragocjena je i to postoji i kod životinja. Zašto dojenje djeteta ima značenje oprosta grijeha? Bog želi ovoj umornoj majci poručiti da se ne žalosti, da voli svoje dijete jer će joj zbog tog djeteta svi grijesi biti oprošteni.
Uzvišeni Bog pozajmicu nekome smatra davanjem pozajmice Njemu.
مَّن ذَا الَّذِي يُقْرِضُ اللَّـهَ قَرْضًا حَسَنًا
Ko je onaj ko će Allahu zajam s draga srca dati ( El-Bekare, 245)
Zar posjeta suprugovoj rodbini, uz poštivanje islamskih normi ponašanja, neće povećati ljubav u porodici?
Zar čuvanje porodice i odgoj u ljubavi i milosti nije primjer davanja pozajmice Bogu?
Prema tome, poštovana, jednako kao što je čuvanje svetosti hidžaba obavezno i ne smije se kršiti, tako je svetost ispravnih društvenih odnosa nužno sačuvati i nije potrebno da se jedno žrtvuje zbog drugog. Vjernik treba biti oprezan i kretati se pravim putem, a pravi put svakog djela, bilo da je obavezno ili pohvaljeno, zabranjeno ili pokuđeno, nosi za sobom ili nagradu ili kaznu. U visini te nagrade ili kazne približavamo se Bogu ili se udaljavamo od Boga. Bog voli čovjeka. Djela koja su zabranjena ili pokuđena, u tačno određenoj mjeri bivaju preprekom približavanja Bogu, a u konačnici, u istoj toj mjeri približavaju kazni. Vjernik mora biti mudar, a mudrost znači da svako djelo postavi na za to određeno mjesto i da ne dozvoli da ga u tome prevari šejtan ili njegov vlastiti nefs.
Što se tiče gledišta učenjaka koji slijede učenje Ehli-bejta, suprugova porodica ne spada u njezinu rodbinu, ali s druge strane, islamski moral nalaže da čovjek u svakom segmentu života bude mudar. Naravno, kidanje rodbinskih veza spada u velike grijehe, ali oni nisu vaša rodbina.
Temelj svakog djela, dobrog ili lošeg
U vjerskim propisima i zakonima postoji rasprava o uspostavljanju lijepe tradicije. Svaki čovjek koji slijedi neku tradiciju sudjeluje i u posljedicama koje ta tradicija sa sobom nosi, neovisno o tome radi li se o dobroj ili lošoj tradiciji.
Istina je da njegova porodica nije vaša rodbina, ali kada bi se ta relacija prekinula, onda bi se, prirodno, posljedice osjetile u relaciji vaše djece s tetkama i amidžama. Ako mislite da za tako nešto imate spreman odgovor na Sudnjem danu, onda tako postupite, ali ako nemate odgovor i ako su vas samo vaša osjećanja dovela do toga da se te relacije pokidaju, onda trebate pripaziti da vas ne snađe kakva nevolja.
I posljednja stvar, ako radi Božijeg zadovoljstva, čuvanjem hidžaba i ugleda vjere, možete popraviti te relacije, znajte da ste zasigurno oživjeli vjersku tradiciju i za to vas čeka velika nagrada i na ovom i na budućem svijetu. Jedinstvo s poznanicima, posebno ako su u okviru porodice, pod posebnim su povećalom Kur’ana, Božijeg Poslanika i njegovog Ehli-bejta.
Svako dobro.
prof. Akbar Eydi