Selam alejkum,
Želim Vam puno uspjeha i da Vas Allah nagradi za Vaš rad. Želim znati šta znači “tevessul”, šta Kur’an o njemu kaže i šta mi trebamo ili koja je naša dužnost po ovom pitanju? Ako može detaljan odgovor, da bih imali jasan stav. Allah da Vas nagradi i neka je salavat na Muhameda, s.a.v.s., i njegov Ehli-bejt, a.s.
1 Odgovor
Da bismo dali odgovor na postavljeno pitanje bitće potrebno uložiti malo više truda, pažnje i smirenosti s ciljem što boljeg razmatranja i analize, kako bi se sačuvali bilo kakvog pretjerivanja. U tom slučaju izbjeći će se opasnost da u našem životu sve, baš sve bude samo tevesul, kao i s druge strane da se sačuvamo krajnosti gdje bismo tevesul nazvali širkom. Ako tevesul kao sredstvo postane sam cilj, onda je sasvim sigurno da je riječ o širku koji umjesto da čovjeka približi Bogu od Njega ga udaljava. Ukoliko bude onakav kako je to objašnjeno u Kur'anu i predajama, ne samo da nije širk, već je čisto robovanje Bogu, zato što je obavljen po Božijoj naredbi i u skladu s Kur'anom i sunnetom Poslanika.
A Mi smo poslali svakog poslanika zato da bi mu se, prema Allahovom naređenju, pokoravali. (Nisa, 64) Ili, na drugom mjestu u Kur'anu se kaže: Onaj ko se pokorava Poslaniku, pa pokorava se i Allahu. (Nisa, 80)
Kako bi nam postalo jasno o čemu je riječ navest ćemo nekoliko predaja.
1. Osman Ibn Hanif, slijepac, dođe Poslaniku i reče: “Uči dovu za mene da mi Bog da ozdravljenje (tj. da progledam)”. Poslanik reče: “Ako želiš učit ću dovu za tebe, ako želiš strpi se i to je bolje za tebe.” Čovjek reče: “Prouči dovu za mene.” Poslanik mu reče: “Uzmi abdest, budi pažljiv pri uzimanju abdesta, klanjaj dva rekata, a zatim prouči dovu: ‘Bože, zaista od Tebe tražim i okrećem Ti se pomoću Tvoga poslanika Muhammeda, poslanika milosti. O Muhammede, zaista se ja pomoću tebe okrećem svome Gospodaru u svojoj potrebi kako bi bila zadovoljena. Bože, učini ga mojim šefaatdžijom.’” (Musned Ibn Ahmed, Sahih Ibn Madže 4/138; Et-Tevessul ila hakikati-tevesul smatra hadis sahihom, isto tako u Sunenu Ibn Madže 1/441/1385 u Mustedreku Hakima Nišapurija 1/313; El-Džami'u es-sagir od Sujutija, El-Tadž, 386. koji okuplja hadise iz pet Sahiha osim Ibn Madžinog Sahiha, što znači da je hadis spomenut kod Muslima, Buharije, Tirmizija, Nesaija.)
2. Tevessul hazreti Adema za hazreti Muhammeda, s.a.v.a.
Taberani u El-Mu'džemu es-sagiru, Hakim Nišapuri u Mustedreku Sihah, Ebu Ne'im Isfahani i Bejheki u Delailu nubuveti, Alusi u tefsiru Ruhu-l-me'ani prenose lancem prenosilaca od Omera Ibn Hataba: Kada je hazreti Adem učinio pogrešku, podigao je glavu prema nebu i rekao: “Bože, tražim od Tebe tako ti Muhammeda da mi oprostiš.” Allah mu objavi: “Ko je Muhammed?” Adem reče: “Kada Si me stvorio, pogledao sam prema aršu i tada sam vidio kako piše La ilahe illallah ve Muhammedun resulullah. Shvatio sam da je Muhammed Tvoje najveće stvorenje, jer njegovo ime Si stavio pored Svoga.” Tada mu bi objavljeno: “Da, on je posljednji poslanik i od tvojih je potomaka, a da nije njega ne bih ni tebe stvorio.”
U ovoj predaji vidi se kako hazreti Adem, a.s., uzima hazreti Muhammeda kao posrednika i da je Uzvišeni Allah prihvatio njegovu dovu.
3. Kada je Mensur ušao u Medinu upitao je velikog muftiju Malika: “Hoću učiti dovu, pa da li da se okrenem prema kibli ili prema mezaru Poslanika?” Malik mu reče: “Zašto da okreneš lice od njega? On je tvoje sredstvo i sredstvo tvoga oca Adema na Sudnjem danu, okreni lice prema njemu i uzmi ga za posrednika, jer Uzvišeni prihvata njegovo posredovanje.” Zar Kur'an ne kaže: Ukoliko sebi učine nasilje nek traže od Poslanika da za njih traži oprost, a Bog prihvata njegovo zagovaranje. Ovaj događaj prenosi se u El-Mevahibu 3/380, Egipat, isto tako u Fethu-l-bari fi šerhi el-Buhari 2/413, Liban, kao i kod Askalanija itd.)
4. Kastelani Ahmed ibn Muhammed ibn Ebi Bekr, savremenik Sujutija, umro 923. po Hidžri, u knjizi El-Mevahibu ledunijje bil-menhi el-muhammedije fi-sireti en-nebevijje piše da je Omer Ibn Hatab rekao ljudima: “O ljudi, Božiji poslanik je Ibn Abbasa gledao očinski, slijedite ga i uzmite ga za posrednika prema Bogu.” Zatim autor knjige kaže da ove halifine riječi ukazuju na to da je neispravno to što neki praktično i verblano zabranjuju tevesul.
Broj predaja vezanih za ovu temu veći je od toga da bismo ih mogli skrasiti na nekoliko stranica. Velikani uleme svih mezheba dali su fetvu o ispravnosti tevesula, a u objašnjenju svega toga postoji veliki broj predaja koje bi trebalo razmotriti kako čovjek ne bi na ovom polju dospio u probleme.
Objašnjenje
Ukoliko na ispravan način razmotrimo stvoreni svijet vidjet ćemo da cjelokupnim stvaranjem vlada ustrojstvo posljedičnosti. Uzvišeni Allah je stvorio svijet uzroka i posljedica. Ako se javi potreba da se rodi čovjek, prije toga potrebno je da u odnos stupe muž i žena, da ispune prirodne uslove i prolaskom određenog vremenskog perioda, pod posebnim uslovima na svijet dolazi novo ljudsko biće.
Ako čovjek želi biti sit i obnoviti tjelesnu energiju mora se poslužiti hranom. Ukoliko želi da se zaštiti od vrućine ili studeni, mora se poslužiti sredstvima koja odgovaraju toj namjeri.
Ako je potreban cvijet i biljka, prvo mora postojati nebo, i Sunce na njemu, Zemlja i vodene površine. Sunce će zagrijati vodu, ona će se ispariti, postat će oblak na nebu koji će spustiti vodu i napojiti zemlju, u kojoj se našlo zrno sjemena, koje će proklijati i pokazati cvijet. Korak po korak, postat će hrana i spasiti čovjeka od neugodne gladi. Dakle, Svijet se oslanja na temelje apsolutne volje i mudrosti Božije, na osnovu kojih se na Ovom svijetu stvari događaju putem prirodnih uzroka.
Sada možemo postaviti pitanje da li ovaj fenomen vlada samo u okvirima prirodnog svijeta ili je Božija volja i mudrost obuhvatila sve nivoe postojanja i sve svjetove, što znači da obuhvata i materijalni i duhovni svijet?
Na isti način kako pomoć koju pružaju zrak, zemlja, sunce, hranljive materije i desetine drugih činilaca vode k tome da nastane jedan zalogaj hljeba, isto tako desetine duhovnih činilaca vrše svoj uticaj na usavršavajućem čovjekovom putu i isto su tako uticajni kada je u pitanju zadovoljenje čovjekovih potreba.
Mnoštvo kur'anskih ajeta, predaja, racionalnih dokaza i životnih iskustava svjedoči da je traženje posredstva egzistentni fenomen, racionalan i zakonit i nalazi se u prirodi stvorenoga svijeta. Naravno, kako je već objašnjeno, treba voditi računa da sredstvo ne postane cilj i da na taj način ne bude izvedeno iz svoje posebne putanje.