Esselamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu
Imam dva pitanja
prvo pitanje
Šta znači rahmet za umrle, i može li se predavati rahmet umrlima naveče.
Drugo pitanje
Šta je najbolje učiti za umrle želio bih opširni odgovor
Esselamu alejkum
1 Odgovor
Selam alejkum,
Poštovani, uz želju za Vaše zdravlje i uspjeh, u odgovoru na Vaše pitanje potrebno je ukazati na nekoliko činjenica:
1. Milost, kada se odnosi na čovjeka, ima značenje određenog padanja pod uticaj, kada se biva ganuto siromaštvom ili nevoljom u kojoj se neko drugi nalazi te se tiče kretanja u pravcu ispunjavanja njegovih potreba, a kada se dovodi u vezu sa Uzvišenim Allahom, Koji je čist od padanja pod uticaj bilo čega, podrazumijeva Njegovu pažnju prema robovima i otklanjanja njihovih nedaća, kao ispunjavanje njihovih potreba. (El-Mizan, svezak I, str. 18)
2. Milost je jedan od najjasnijih Božijih atributa. U Časnom Kur'anu objašnjena je na različite načine. Osim što Kur'an i kur'anske sura počinju atributima Rahman i Rahim, tj. Svemilosni i Milostivi, u ovoj Časnoj Knjizi se stotinama puta potvrđuje Božija milost, njena širina i njena sveobuhvatnost.
3. Božiji odnos sa stvorenjima na Ovom svijetu temelji se na principu milosti i stvorenja se i bez zasluge, pa čak i uz poricanje Božijih blagodati, koriste sveobuhvatnom Božijom milošću. Unutrašnji potencijali i neprebrojive vanjske blagodati, kao i prirodna (fitretska) uputa, te uputa posredstvom poslanika i njihovih nasljednika, pokazatelji su Božije milosti.
O Božijoj milosti govore sljedeći ajeti:
Zato pogledaj tragove Allahove milosti – kako On oživi zemlju nakom mrtvila njezina! (Rum, 50)
“Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem. (Mu'min, 7)
On je Taj Koji šalje vjetrove kao radosnu vijest milosti Svoje. (A‘raf, 57)
A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove i na Ovom i na Onom svijetu, već bi vas stigla teška kazna zbog onoga u što ste se upustili. (Nur, 14)
Iz milosti Svoje On vam je dao noć i dan; da se u njoj odmarate, a da iz dobara Njegovih privrjeđujete. (Kasas, 73)
A da nije Allahove dobrote prema vama i milosti Njegove, i vi biste, osim malo vas, sigurno šejtana slijedili. (Nisa’, 83)
a tebe smo samo kao milost svjetovima poslali. (Enbija, 107)
i pokoravajte se Allahu i Poslaniku da bi vam bila milost ukazana. (Ali ‘Imran, 132)
4. Čovjekova potreba za Božijom milošću doći će do izražaja na Ahiretu, jer je Ahiret mjesto svođenja računa i odgovaranja čovjeka za djela učinjena na Ovom svijetu. Nakon smrti i prekidanja veza sa Ovim svijetom prekida se i mogućnost nadoknade propuštenog i izostavljenog, te pogaženih prava. Ako milost Božija ne bi obuhvatila čovjeka te ako bi Bog s njim postupio na temelju pravednosti, čovjek bi se našao u veoma neprijatnoj situaciji. Dakle, ukoliko bismo stvari realno sagledali, u tom slučaju ne bi bilo izlaza.
Tog Dana vratit će se ljudi razdvojeni da im se pokažu djela njihova. Pa ko bude uradio koliko trun dobra, vidjet će ga, a ko bude uradio koliko trun zla, vidjet će ga. (Zilzal, 6-8)
5. U skladu s ovim, vjernik mora, pored truda uloženog u činjenju dobrih djela i udaljavanju od grijeha, uvijek moliti Boga za milost i oprost te tražiti od Njega da prema nama postupi s milošću.
Da li je onaj koji u noćnim časovima u molitvi vrijeme provodi, padajući licem na tle i stojeći, strahujući od Onoga svijeta i nadajući se milosti Gospodara svoga… (Zumer, 9)
On uvodi koga hoće u milost Svoju, a nevjernicima je pripremio bolnu patnju. (Insan, 31)
6. Nije dozvoljeno izgubiti nadu u Božiju milost.
i ne gubite nadu u milost Allahovu; samo nevjernici gube nadu u Allahovu milost. (Jusuf, 87)
A onima koji neće da vjeruju u Allahove dokaze i u susret s Njim, njima nije stalo do Moje milosti – njih čeka patnja nesnosna. (‘Ankebut, 23)
U svakom stanju potrebno je da nada u Božiju milost predstavlja najuzvišeniju tačku čovjekovog držanja.
Reci: “O robovi moji koji ste se prema sebi ogriješili, ne gubite nadu u Allahovu milost! Allah će, sigurno, sve grijehe oprostiti; On, zaista, mnogo prašta i On je milostiv.” (Zumer, 53)
U jednoj predaji, koja se prenosi od časnog Poslanika, kaže se: “Na Sudnjem danu Uzvišeni Allah će pokazati levhu ispod Arša na kojoj je napisano: ‘Zaista moja Milost prethodi mojoj srdžbi i Ja sam najmilostiviji’, tako da će dvostruko veći broj ljudi biti stanovnici Dženneta i spašeni od Vatre.” (El-Mehedžetu-l-bejda’, svezak VIII, str. 384, preneseno iz Buharije i Muslima)
I sama nada u Božiju milost jeste vid Božije milosti prema čovjeku, jer strah od smrti i od odgovaranja pred Bogom može ovaj kratkotrajni život učiniti veoma gorkim.
7. Vjernik bi trebao ne samo za sebe, već i za druge moliti i tražiti milost. Milost Uzvišenog Allaha prostrana je i neograničena i ona, kao takva, može obuhvatiti sva stvorenja, bez da joj se pričini nedostatak ili da nekome bude uskraćena zbog nekog drugog.
Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla. (Hašr, 10)
Onaj ko kakvo zlo učini ili se prema sebi ogriješi, pa poslije zamoli Allaha da mu oprosti – naći će da Allah prašta i da je milostiv. (Nisa, 110)
Jedan od pokazatelja plemenitosti Božijeg poslanika Muhammeda, s.a.v.a., prema muslimanima jeste činjenje istigfara i traženje oprosta i Božije milosti za njih: Zato im praštaj i moli da im bude oprošteno! (Ali ‘Imran, 159)
Jedno od lijepih djela koja čine meleki jeste traženje milosti za vjernike.
Meleki koji drže prijesto i oni koji su oko njega veličaju i hvale Gospodara svoga i vjeruju u Njega i mole se da budu oprošteni grijesi vjernicima: “Gospodaru naš, Ti sve obuhvataš milošću i znanjem; zato oprosti onima koji su se pokajali i koji slijede Tvoj put i sačuvaj ih patnje u vatri!” (Mu'min, 7)
Nekada je traženje milosti i oprosta koje drugi čine za čovjeka učinkovitije negoli traženje samog tog čovjeka.
A da oni koji su se sami prema sebi ogriješili dođu tebi i zamole Allaha da im oprosti, i da i Poslanik zamoli za njih, vidjeli bi da Allah zaista prima pokajanje i da je milostiv. (Nisa, 64)
Jakubovi, a.s., sinovi, nakon što je objelodanjeno njihovo nedjelo prema bratu Jusufu, koje su krili od svog oca, vidjeli su da su toliko zaprljani i griješni da su od oca tražili da za njih traži oprost i milost: “O oče naš,” rekoše oni “zamoli da nam se grijesi oproste, mi smo, zaista, zgriješili.”(Jusuf, 97)
8. Traženje oprosta i milosti od Plemenitog i Milostivog Allaha nije isključivo vezano za žive ljude. Vjernik, također, može tražiti milost i oprost za umrle. Upravo zbog toga, Božiji poslanici su kao svoju obavezu prema roditeljima i kao lijep oblik zahvalnosti prema njima, uvijek tražili za njih oprost i milost:
Nuh, a.s., je učio dovu na sljedeći način: Gospodaru moj, oprosti meni, i roditeljima mojim, i onome koji kao vjernik u dom moj uđe, i vjernicima i vjernicama. (Nuh, 28)
Ibrahim, a.s., uči: Gospodaru naš, oprosti meni, i roditeljma mojim, i svim vjernicima – na Dan kad se bude polagao račun! (Ibrahim, 41)
U skladu s ovim, veoma je podesno da vjernik traži oprost i milost od Boga za umrle, posebno za roditelje i rodbinu. Ovo djelo može biti i jedna vrsta ispunjenja prava i povod da umrli budu zadovoljni nama i radosni. U predaji časnog Poslanika, s.a.v.a., kaže se: “Zaista nekada roditelji odlaze sa Ovog svijeta nezadovoljni svojim djetetom, a ono nakon njihove smrti upućuje dovu za njih. Na kraju ga Allah upisuje u dobročinitelje prema svojim roditeljima.” (El-Mehedžetu-l-bejda’, svezak VIII, str. 290)
Isto tako u jednoj predaji kaže: “Svako ko petkom obiđe mezare svojih roditelja ili jednog od njih, bit će mu oprošteni grijesi i kod Boga će se ubrojati u dobročinitelje prema svojim roditeljima.”
9. Nakon smrti čovjek prelazi u svijet Berzaha. Iz ajeta i predaja znamo da će u tom svijetu, koji traje do Sudnjega dana, čovjek biti upoznat sa zbiljom svojih djela i sve stvari će vidjeti onakvim kakve one i jesu. Vidjet će rezultate nekih od svojih djela na Dunjaluku, međutim, uskraćena mu je mogućnost nadoknade i popravljanja. U takvom stanju ljudi imaju ogromnu potrebu za pomoći od strane onih koji su ostali i od njih očekuju da im olakšaju težinu nevolje poklanjanjem sevapa od dobrih djela, učenjem dove i traženjem milosti i oprosta.
U predaji od Poslanika čitamo: “Umrli u mezaru je poput čovjeka koji se utapa i koji traži spas; iščekuje dovu od oca, brata, prijatelja. Kada mu stigne rezultat njihove dove, to mu je draže od cijelog svijeta i svega što je na njemu. Zaista su pokloni živih za umrle dova i traženje oprosta i milosti od Allaha.” (El-Mehedžetu-l-bejda’, svezak VIII, str. 291)
10. U skladu sa navedenim, milost za umrle ima značenje traženja milosti i oprosta za njih od Uzvišenog Allaha. Po ovom pitanju, ukratko se može kazati sljedećih nekoliko stvari:
a) Ako umrli nije ispunio svoje obaveze, bilo da je riječ o Božijim pravima, poput namaza, posta, zekata, hadža…, ili o pravima ljudi, poput materijalnih ili moralnih prava i obaveza, oni koji ostaju iza njega trebaju se potruditi da u mjeri svojih mogućnosti vrate i ispune ta prava. Naprimjer, ukoliko neko umre, a nije obavio namaze, ili dio namaza, veoma je poželjno da oni naklanjaju njegove namaze ili da nekog unajme (da mu plate) da to učini za njega. Ovo djelo olakšava veliki broj kaburskih muka.
b) Učenje dove i traženje oprosta i milosti od Boga biva razlog spuštanja milosti na umrlog i otklanjanja teškoća.
c) Činjenje dobrih djela i poklanjanje sevapa od učenja Kur'ana, davanja milostinje i sl. pred dušu umrlih biva razlog njihovog zadovoljstva i sreće.
Omer ibn Jezid kaže: “Upitah hazreti Sadika: ‘Da li neko može naklanjati namaze za umrlog čovjeka?’ On reče: ‘Da, čak može umrli biti pod žestokim kaburskim pritiskom, pa da odjednom taj pritisak bude otklonjen i da mu se kaže: Ovaj pritisak je otklonjen zahvaljujući namazu koji je u tvoje ime naklanjao taj i taj tvoj brat.’” Omer Ibn Jezid upita: “Da li dva čovjeka učestvuju u nagradi dva rekata?” Hazreti Sadik reče: “Tako je.” I nastavi: “Zaista, umrli postaje tako veseo zbog traženja oprosta i milosti za njega, kao što živi bivaju veseli kada dobiju poklon.” (El-Mehedžetu-l-bejda’, svezak VIII, str. 8)
Nadam se da je ovo bilo dovoljno da pruži odgovor na oba Vaša pitanja. Molim Uzvišenog Allaha za Vaše zdravlje i uspjeh na Božijem putu.