Sjećanje na smrt

U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh

Sve teškoće i nedaće te neostvarivanje lične i društvene koristi i dobra potiču upravo iz nemara prema smrti. Sjećanje na smrt čovjeka podstiče na trud, rad i ogroman napor, jer zna da je život ograničen i da treba što prije izvršiti svoje dužnosti. Sjećanje na smrt čovjeka odvraća od kršenja prava drugih isto kao što u njemu stvara lijep moral i samilost, jer zna da će posljedice takvog ponašanja vidjeti na Budućem svijetu. Sjećanje na smrt čovjeka sprečava u nasilju, a neprijatelja i zavidnika pretvara u prijatelja i dobročinitelja. Smrt je most kojim čovjek prelazi iz skučenosti svijeta prirode u prostranstva duhovnog svijeta. Podsjećanje na smrt je nastojanje da se postigne vječna duhovna sreća, pa su Božiji ugodnici i prijatelji priželjkivali i voljeli smrt, ili po riječima Mevlane:
Smrt tjelesna nikako nije gorka za ove,
Jer iz tamnice i zatvora idu u vrtove.
Naravno, ono što smrt čini strašnom jeste čovjekova lišenost uzvišenih Božanskih vrijednosti i lijepog ljudskog morala. Zbog toga Kur'an kaže:
قلْ يَا أَيُّهَا الَّذِينَ هَادُوا إِن زَعَمْتُمْ أَنَّكُمْ أَوْلِيَاءُ لِلَّهِ مِن دُونِ النَّاسِ فَتَمَنَّوُا الْمَوْتَ إِن كُنتُمْ صَادِقِينَ
Reci: “O Jevreji, ako tvrdite da ste vi od ljudi jedini Allahovi miljenici, onda smrt poželite, ako istinu govorite.” (El-Džumu‘a, 6)
Stoga treba ispravno poimati smrt i svijet nakon smrti. Tek tada ćemo vidjeti koliko koristi, dobra i blagoslova donosi sjećanje na smrt, kako za pojedinca tako i za društvo, te koliko to sjećanje otklanja nasilje, kršenje zakona, zavist, srdžbu, laž i prevaru.
Sjećanje na smrt je sjećanje na Boga, ono čovjeka izbavlja iz neznanja, a to izbavljanje ga osvješćuje i oslobađa. Mevlana kaže:
Govoreći: “Sprva iz sv'jeta živog dođosmo,
A sad se iz nizine u visine vratismo.”
Čestice sve kliču, u kretnji il’ mirovanju,
“Uistinu, mi smo u vraćanju.”
Slavljenjem i veličanjem skrivenih čestica
vikom se skroz ispuni nebeska pozornica.
Kada smo iz majčine utrobe došli na Ovaj materijalni svijet, bili smo živi, a odlaskom iz utrobe Svijeta prirode stupamo u svijet uzvišeniji od njega. Svi dijelovi čovjekovog tijela, pa i svi dijelovi svijeta, u stanju su kretanja i mirovanja te stalno ponavljaju: Mi smo od Boga i Njemu se vraćamo. Mevlana kaže: Kada bismo imali uho koje čuje i oko koje vidi, vidjeli bismo da sve svari na Ovom svijetu, od najsitnijih do najkrupnijih, stvaraju buku. Smrt za razumnog čovjeka je poput sna, jer kao što san uklanja umor, tako i smrt uklanja tugu, teškoću i uskraćenost, naravno pod uvjetom da ovo ispravno pojmimo i spoznamo.
Nasuprot razumnima, za ljude koji krše Božiji zakon i gaze prava drugih smrt je najopasniji trenutak. Sjećanje na smrt je sjećanje na vlastito nasilje i kraj svih uživanja. Smrt je za lažova, prevaranta i kršitelja zakona najteže sjećanje, jer se suočava sa najstrašnijim događajem svog života – smrću. Njom sve postaje jasno, a vlasnici prava mu dolaze i traže svoja prava.
Teško onom što umre, ali neposluh svoj ostavi:
Čuvaj se misli da taj smrću dušu svoju izbavi.
Teško onom koji se od tijela odvojio, ali nasilje i ružne posljedice djela njegovih još su tu!
Od Uzvišenog Boga tražimo da nas upozna sa zbiljom Svijeta ovog i smrti kako bismo odabrali put sreće a odbacili nesreću. Amin, Gospodaru svjetova!

Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh