Smije li covjek misliti da je na pravom putu?.. kako to da ce propasti djela onoga ko misli da je na pravom putu,a u zabludi je, kada on misli srcem da je to istina …. ne shvatam,onda je sve nesigurnio,kako da se onda nadamo spasu uopste.znaci neko radi dobro ,Bog ga kazni a neko radi lose Bog ga nagradi…selam
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh
Ako čovjek ne vjeruje da je na pravom putu i da njegov ibadet nije primljen, onda izvršavanje šerijatskih dužnosti sa sumnjom u njihovu ispravnost ne ostavlja traga, Kur'an vrlo jasno kaže:
وَلَا تَقْفُ مَا لَيْسَ لَكَ بِهِ عِلْمٌ ۚ إِنَّ السَّمْعَ وَالْبَصَرَوَالْفُؤَادَ كُلُّ أُولَـٰئِكَ كَانَ عَنْهُ مَسْئُولًا
Ne povodi se za onim što ne znaš! I sluh, i vid, i razum, za sve to će se, zaista, odgovarati. (Isra, 36)
S druge strane, vjerovanje ne treba biti ostvarivano na način da zatvara čovjeku put istraživanja i da smatra neistinom sve osim ono u što sam vjeruje. Biti na pravom putu znači da čovjek i pored toga što prihvaća svoja vjerovanja i drži ih ispravnim, ne zatvori puteve za istraživanje i za slušanje onoga što drugi imaju za reći. Stoga, mi smo s jedne strane sigurni da su naša vjerovanja i razmišljanja ispravna, a s druge strane nismo neprijatelji uvjerenjima i razmišljanjima drugih i to je ona istina na koju jasno ukazuje Kur'an: O Poslaniče obraduj robove moje koji kada slušaju govor razumiju ga, zatim ga analiziraju prihvatljivim mjerilima i na kraju odabiru ono najbolje – dakle oni su na pravom putu upućeni od strane Boga i oni su razumni.( Zumer, 17-18)
Pa stoga, možemo reći da imamo povjerenje u svoja vjerovanja, ali smo ostavili otvorena vrata za govore drugih. Usljed toga Uzvišeni Bog daje nagradu, a Njegova pravda iziskuje da dobro bude nagrađeno dobrim, a nikada niko zbog dobrog neće biti kažnjen.
Božija milost je opća i On radi što želi.
Es-selamu alejkum ve rahmetullahi ve berekatuh