Esselamu alejkum. U zadnje vrijeme se pojavljuju zamjerke na neke ajete Kurana,da im se sadrzaj kosi sa izvanjskim cinjenicama.tj.jedna od zamjerki je to da se na vise mjesta u Kuranu spominje da sunce i mjesec imaju orbite ali se to nigdje ne navodi za zemlju,sto je u skladu sa vjerovanjima koja su do 16.st.bila dominantna,a ona su smatrala da je svemir geocentrican i da se sunce okrece oko zemlje. Npr.ajeti: I sunce se krece do svoje odredjene granice(Jasin 38) Nit sunce moze mjesec dostici nit noc dan prestici(Jasin40),I daje vam da se koristite suncem i mjesecom koji se stalno krecu(Ibrahim33),Moj Gospodar cini da sunce izlazi sa istoka,ucini ti da izadje sa zapada(Beqare258). Svi ajeti ukazuju da se sunce krece,a nigdje u Kuranu se ne spominje da se zemlja krece.Pogotovo ovaj zadnji ajet jos kaze sunce izlazi i zalazi,a to je ono sto se nama cini. ili npr.ajeti: Tako mi sunca i svijetla njegova i mjeseca kada ga prati(shems 1 i 2)- Mjesec ne prati sunce.;Zar ne vidis kako Gospodar tvoj sjenu rasprostire,a da hoce ostavio bi je da miruje i kako smo uredili da na nju sunce utice(Furqan45)- na sjenu utice kretanje zemlje.;Naslonjeni na rajskim divanima oni u njemu ni mjesecev mraz ni sunceve zege nece osjetiti(Dahr13)- Zar mjesec proizvodi hladnocu i mraz? Ima jos ovakvih primjera. A ima jos zamjerki i na druge teme koje cu napisati drugom prilikom. hvala vam unaprijed
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Es-selamu alejkum
Da bi rasvijetlili ovo pitanje i slične sumnje – koje danas imaju političke ciljeve i predstavljaju jednu vrstu smišljenih napada protiv islama i vjerskih vrijednosti muslimana – ukazat ću ukratko na nekoliko važnih tačaka:
1. Filozofija spuštanja Kur'ana
Kur'an i sve Nebeske knjige prije njega spuštene su sa posebnim ciljem, a to je uputa ljudi, upoznavanje čovjeka sa samim sobom, stvorenim svijetom i Stvoriteljem ljudi i svijeta. Stoga, tri su teme (antropologija, ontologa i teologija) koje oblikuju Nebeske knjige, a posebno časni Kur'an koji kaže: Knjigu ti objavljujemo zato da ljude, voljom njihova Gospodara, izvedeš iz tmina na svjetlo, na Put Silnoga i Hvaljenoga (Ibrahim, 1).
Prema tome, filozofija prisutnosti Kur'ana u društvu je upućivanje i rasvjetljavanje puta i usavršavajuće kretnje čovjeka ka zbiljskoj sreći.
2. Značenje upute
Uputiti znači predstaviti cilj i koristi svom sagovorniku, kako bi on znao gdje je cilj i kakve su korsti od stizanja do tog cilja, a isto tako da bi znao šta će izgubiti i koliko će mu naštetiti nestizanje do cilja. Nakon upoznavanja i osvješćivanja slijedi pokazivanje puta i davanje sredstava za kretanje i putnu opskrbu. Znači, kada cilj postane jasan, kada se utvrde put i sredstva pomoću kojih će se kretati na tom putu odluka je na samom čovjeku hoće ili krenuti ili ne. Više od ovoga nije u nadležnosti upućivača ili učitelja.
3. Kur'an je izvršio tri gore spomenute dužnosti
Kur'an je iznio istine i zbilje kje se tiču čovjeka na jedinstven način, kakav niko prije njega nije – čak ni nebeske knjige – a niti će u budućnosti. Iznio ih je na vrlo lijep, čvrst i argumentiran način. Obratio se čovjeku rekavši da ima tri vrste moći koje ako upotrijebi može ostvariti sve svoje duhovne i materijalne želje. Te tri moći su: a) intelekt i moć percepcije svijeta i njegovog upoznavanja, b) moć odabira i odluke i c) moć izuma i inicijative.
Svaki čovjek koji upotrijebi intelek i moć odabira zasigurno će polučiti izum ili inicijativu koje prije nisu postojale. Dakle, u jednoj rečenici časni Kur'an kroz nekoliko ajeta posebnim načinom i u različitim prilikama podsjeća čovjeka na njegove moći kako ne bi, ne daj Bože, zaboravio na sebe, filozofiju svog bivanja te mogućnosti koje mu je poredak stvaranja stavio na raspolaganje. Ovu raspravu su vrlo detaljno razmotrili islamski učenjaci unutar teme naslovljene kao čovjekovo poznavanje Kur'ana.
Vezano za ontologiju općenito
Uzimajući u obzir perceptivne moći čovjeka, časni Kur'an upoznao ga je sa ontološkim pitanjima i načinima stizanja do njih u općenitom i pojedinačnom obliku, a također i sa stvarima koje čovjeka tjeraju na istraživanja i probuđuju znatiželju.
U općenitom obliku Kur'an kaže: Kako ne vidite da vam je Allah omogućio da se koristite svim onim što postoji na Nebesima i na Zemlji i da vas darežljivo obasipa milošću Svojom, i vidljivom i nevidljivom? A ima ljudi koji raspravljaju o Allahu bez ikakva znanja, bez ikakve upute i bez knjige svjetilje. (Lukman, 20)
U gore navedenom ajetu u vrlo općenitom obliku kaže se, kao prvo, da su Nebesa, Zemlja i zakoni koji vrijede za njih poslušni čovjeku, kako bi ih on upoznao i kako bi se njima okoristio, a isto tako da se osigura od štete i opasnosti koje mogu nastati usljed nepoznavanja zakona koji vladaju Zemljom i Nebesima. Drugo, blagodati spoznavanja – bilo da se radi o vanjskim ili unutarnjim perceptivnim moćima – npr. poslanici – dati su čovjeku na raspolaganje. Treće, treba se kloniti onih ljudi koji ustaju protiv Boga i zakona stvaranja bez ikakavog povjerljivog dokaza. To su neznalice koje za svoje tvrdnje ne prilažu nikakv dokaz. Dakle, mi smo upozoreni da se klonimo neznalica i neznanja, a i da sami ne budemo jedni od njih.
Vezano za pojedinačne slučajeve
Kur'an čovjeka podstiče na promišljanje o stvorenom, na upoznavanje stvorenog, upoznavanje zakona koji vladaju stvorenim svijetom i cilja stvaranja, da bi se u konačnici njima okoristio i sačuvao se od štete.
Od neba, zemlje, mora, kretanja brodova, vjetra, deva, mjeseca, zvijezda do cvijeća, biljaka, kiše i nicanja raznovrsnih biljaka različitih boja – sve su to različite i neistovrsne koristi, a izvor njihov je kiša i zemlja. Dakle, od bezbojne kiše i zemlje dobivaju se sve ove ljepote i različitosti. Čovjeku se poručuje: o čovječe, iskoristi svoju naučnu snagu i moć izbora, pa nešto izumi i stvori nove inicijative. Časni Kur'an ukazuje na analizu i sintezu bića, kada kada iz sinteze dva bića nastaje treći zakon koji,nezavisno, ne postoji niti u jednom od ona dva bića iz čije sinteze je nastao. Prilikom analize jednog bića otkrivamo činjenice koje ne možemo otkriti njegovom sintezom.
Ove temu su vrlo ozbiljno razmatrali islamski učenjaci i napisali stotine i hiljade knjiga o različitim naukama čije izvorište je bio Kur'an. Za detaljnije objašnjenje treba pogledati u spomenute knjige.
Vezano za vaše pitanje
Časni Kur'an u onim uslovima (kada je objavljivan) iznio je neke istine koje ne samo da nisu čovjeku padale na pamet, već su i u potpunosti bile u suprotnosti sa tadašnjim gledištima. Primjerice, vezano za planine, Kur'an kaže: Ti vidiš planine i misliš da su nepomične, a one promiču kao što promiču oblaci – to je Allahovo djelo koji je sve savršeno stvorio; On, doista, zna ono što radite. (Neml, 88)
U ovoj raspravi do sada iznijeli smo nekoliko stvri koje trebate shvatiti:
1. Mudrost spuštanja Kur'ana jeste uputa. A značnje upute je osvijestiti ljude po pitanju tri stvari: samospoznaje, spoznaje svijeta oko sebe i spoznavanja Stvoritelja. Kur'an je svoju dužnost obavio na najbolji mogući način.
2. Čovjeka je upoznao sa samim sobom, s tim da ima moć intelekata, moć izbora te moć izuma i inicijative.
3. Svijet prirode dat je čovjeku na raspolaganje da se on putem intelekta, izbora i izuma upozna sa njom, da upozna njezine zakone kako bi se njima okoristio i sačuvao od moguće štete.
4. Ono što se nalazi unutar bića otkriva se analizom i sintezeom.Dakle, poručuje se čovjeku da osim ovih spoljnih vidljivih i opipljivih zakona postoje i drugi zakoni i istine koje treba otkriti putem intelekta, istraživanja, ispitivanja i sintezom, kao i analizom i rasčlanjivanjem dijelova bića. Naravno ovo se mora otkriti i postići trudom.
Riječi Williama Jamesa: Ovaj američki mislilac i psiholog kaže nešto zanimljivo: “Vjera i poslanstvo uvijek na vidjelo iznesu znakove i putokaze o stvaranju, da intelek i znanje čovjeka tjeraju da se trudi kako bi ih percipirao.”
Stvaranje čovjeka
Časni Kur'an čovjeka upoznaje sa tri vrste bića, od kojih svaka vrsta ima sebi svojstvene odlike. Jedno su nematerijalna bića poput meleka koji imaju intelekt i svijest, ali nemaju strasti i nefsnaske prohtjeve. Posebnost ove vrste bića je ta da imaju visok raspon znanja, ali s obzirom da to znanje nije posljedica njihovog truda, za njih ne postoji savršentvo do kojeg bi mogli stići niti ih njihove želje mogu spriječiti da se usavršavaju i padaju na niske razine. Druga vrsta su životinje, ali kako one nemaju intelekt ne mogu doseći duhovno savršenstvo ili se uljepšati moralnim vrijednostima, već svo svoje vrijeme provode zadovoljavajući svoje materijalne potrebe: jedenje, spavanje i razmnožavanje. Prema zakonima stvorenog svijeta, životinje su date čovjeku na raspolaganje. Treća vrsta su ljudi koji čine spoj intelekta, strasti i moći izbora. Dakle, čovjek može svojim vlastitim izborom biti bolji od meleka, a isto tako može se spustiti na razinu nižu od životinja. Kada se koristi intelektom postaje toliko moćan da su mu čak i meleci na usluzi, ili nevidljiva bića poput džinna ili vjetar – sve to može biti na usluzi čovjeku. Ako pak čovjekom ovladaju strasti, postaje toliko bijedan da jedan pas može upravljati njime i uzeti ga sebi za slugu. To su odlike i posebnosti čovjeka, a Kur’an ga upoznaje s njima. Stoga, otkrivanje zakona stvaranja uz vodstvo intelekta i poslanstva je obaveza čovjeka, jer je njegovo savršensto obilježeno njegovim trudom.
Kur'an nije knjiga prirodnih nauka
Jasno je da časni Kur'an nije objavljen čovjeku radi upoznavanja sa prirodom i njezinim zakonima, iako je obratio pažnju na neke teme vezano za prirodu te vrstu odnosa čovjeka sa prirodom iz razloga što je priroda samo mali dio postojanja a Kur'an je čovjeku predstavio univerzalne zakone postojanja i vrste sredstava spoznaje da se njima upozna što uključuje naravno i zakone prirode.
Vezano za Džennet i Onaj svijet
Moramo znati da svaki od stvorenih svijetova ima niz posebnih zakona i bića i ne možemo tumačiti i izlagati jedne zakone i bića uz pomoć zakona i bića drugog svijeta.
Primjer: U snu vidite more, planine i oaze zelenila, putujete u druge zemlje, itd. Kada se probudite i taj san ispričate nekom drugom, da li taj neko može govoreći o odlikama vode poreći vaš san? Recimo da kaže: to što pričate i taj vaš san su neistiniti, jer svojstvo vode je vlažnost, a u slučaju da je ima mnogo donosi poplave, dok vi niste mokri, a nije bilo ni poplave. Ili da vam kaže da planina zahtjeva mjesto, kako da ova mala kuća primi sve te planine, puteve, gradove..? Prema tome, vi ne govorite istinu. Voda u svijetu prirode i u svijetu snova – iako se za obje kaže “voda” – dvije su različite i međusobno odvojene zbilje. Voda koja se vidi na Ovom svijetu vidi se uz pomoć oruđa svojstvenih Ovom svijetu, a isto tako je i sa svijetom snova i Berzaha – voda koja se tamo vidi, vidi se uz pomoć oruđa svojstvenih svijetu snova i Berzaha. Džennet i svijet Berzaha imaju sebi svojstvene zakone i ne mogu se tumačiti ili poništavati.
Jezik kao iznositelj istina
S obzirom da za iznošenje istina u svijetu prirode trebamo vrijeme i percepciju jezika kojim se govori, ne trebamo za sve istine koristiti slične primjere za razumijevanje značenja, jer su ti primjeri vjerodostojni tek posmatrano iz jednog ugla.
Primjer: Kada želimo shvatiti užitak pobjede kažemo da je slatka poput šećera ili kada želimo opisati hrabrost jednog ratnika na bojištu kažemo da je bio poput stijene. Da li je ratnik kao stijena? Ono što vrijedi u ovom poređenju jeste postojanost, jer kao što je stijena postojana u hladoći, vrućini, poplavama, tako je i ovaj ratnik na bojnom polju postojan uprkos svemu. Pa prema tome, jezik poređenja i jezik tumačenja treba upotrebljavati kod onih pojmova na koje cilja pripovjedač, oni se ne moraju slagati i biti srodni u svim pojedinostima.
Posljednje što imam za reći
Ove istine koje mi danas prihvatamo kao naučne činjenice uglavnom su teorije preznetirane od strane naučnika, a naučne teorije stalno su u stanju promjene i razvoja. Otkrićem jednog novog zakona u prirodnim naukama pobija se desetina prijašnjih i postavljaju se stotine i hiljade novih pitanja koja tjeraju naučnike da se trude da pronađu odgovore. Pa prema tome, sve što naučnici danas objave – priznanjem samih naučnika – su teorije koje su izložene promjenama, pobijanjima, prihvatanjima i razvoju. Dakle, sama teorija izložena razvoju ili pobijanju ne može biti mjerilo za prihvatanje ili pobijanje drugih istina. Ako pročitate povijest nauka vidjet ćete kako danas poriču neku teoriju koju su prije desetinu ili stotinu godina držali neporecivom istinom u svijetu nauke.
Nikada ne treba zaboraviti na tri stvari:
– filozofiju spuštanja Kur'ana
– ciljeve neprijatelja islama u svrhu slabljenja mezhebskih uvjerenja postavljanjem pitanja i sumnji, mada temelj sumnje nije očit niti su teorije koje spominju u potpunosti prihvaćene od strane nauke i naučnika.
– Kur'an je knjiga upute ljudi, da bi upoznali sebe, svijet oko sebe i Stvoritelja svijeta.
Nadam se da sam uspio ogovoriti na vaše pitanje. U slučaju da niste zadovoljni, možete nam se ponovo obratiti, pa ćemo uz jednu detaljnu i opširnu raspravu na temu “Kur'an i današenje naučne činjenice” strpljivo odgovoriti na sva pitanja i sumnje uz jednu naučnu analizu.