Poštovanje, nisam odrasla u vjerski nastrojenoj porodici. Moji roditelji (neka im Allah oprosti i uputi ih na pravi put) su “muslimani” (navodni znaci govore dovoljno, nije lijepo da govorim loše za njih). Nažalost dugo sam i ja živjela/živim tako. Imam želju da se promjenim, osjećaj spokoja i mira koji u srcu osjetim kada čujem nekoga kako uči je nevjerovatan. Međutim ne znam kako/odakle početi. Krenula sam sa isčitavanjem stvari vezanih za Islam, ali doista se bojim da ću pogriješiti (na primjer kod klanjanja, da ću nešto pogrešno izgovoriti, izreći nešto što ne mislim u neznanju), kada pogriješim kod nekih riječi/stvari imam osjećaj kao da “ismijavam” vjeru. I taj strah me svaki put udalji od pravog puta. Trudim se da ispravim prije načinjene grijehe, da ih ne ponavljam, znam da ne mogu sve ispraviti niti promjeniti sa danas na sutra, ali imam osjećaj da je licemjerno da se predajem vjeri dok ne budem u stanju prestati činiti neke grijehe. Ali se onda ponovo zapitam, da li ću biti u stanju da ih ispravim bez vjere. Osjećam se izgubljeno između želje za pravim putem i strahom od neznanja i licemjerstva. Nadam se da mi možete pružiti savjeti. Unaprijed hvala.
1 Odgovor
Esselamu alejkum
Prije svega, dozvolite da vam čestitam na pitanju koje ste postavili. To pokazuje da imate želju ispravno shvatiti vjeru. Osnovni problem muslimana jeste u tome što ne promišljaju ispravno o ove dvije stvari koje su zaokupile vaš um. A riječ je o neispravnom shvaćanju vjere i neobraćanju na izvore koje je sama vjera preporučila da im se obratimo radi ispravnog shvatanja vjere. Kada bismo željeli podijeliti vjernike u dvije skupine, jednu bi sačinjalava većina (90 %), a drugu manjina.
Zasigurno, ona grupa koju čini 90 % pobjeđuje, a ona od 10 % bit će sagledana u okviru djelovanja, promišljanja i metoda one grupe koju čini većina. Dobre i loše strane vjerske škole ili neke stranke gledaju se i analiziraju iz ugla većine njezinih pripadnika.
Sada se postavlja pitanje – što je mjerilo ove podjele u islamskom svijetu? Devedeset posto muslimana islam je prihvatilo pod utjecajem okoline i porodice, države ili kao naslijeđe od oca ili majke.
Ovakva vrsta prihvatanja vjere nema vrijednost ni s aspekta same vjere niti zadovoljava razum i njegove sposobnosti a niti to zadovoljava i umiruje srce. Također, u kolektivnom društvenom moralu ovakva vrsta prihvatanja vjere ne izgleda dobro, zapravo, vjera izgleda poput velike cipele na malom stopalu, niti lijepo izgleda niti je korisna, zapravo, postaje poredmetom izrugivanja drugima i poniženje vjerniku.
Ali onih 10 %, koji su vjeru prihvatili promišljanjem na osnovu njene vlastite logike, kada pogledaju u sebe i svoje vjerovanje i o njemu promišljaju, na vjeru gledaju kao na lijepu odjeću. Izgledaju poput borca koji je u ringu siguran u svoju snagu.
Vjerovanje utemeljeno na logici, čovjeka odvaja od materijalne ograničenosti i misli proizašlih iz niskih pobuda te ga nosi u visine neograničenog svijeta. Tek tada čovjek percipira vlastitu zbilju, voli da spoznaje, voli Objavu, koja svoje korijene vuče iz ljudskog fitreta. Vjerske zakone i svete spoznaje vidi poput vode koja treba ugasiti žeđ čovjekovog srca i čovjeka povesti u najmirisnije vrtove moralnih vrijednosti. Počinje pravedno postupati u društvu.
Čestitam Vam što ste se našli usljed velike duhovne promjene popraćene racionalnim promišljanjem.
Ipak, smatram shodnim da Vam ukažem na još nekoliko stavki kako biste još bolje mogli shvatiti o čemu se radi.
Svaki čovjek, kada posumnja u neko pitanje, to stanje ga vodi ka donošenju odluke. Sumnja u pogrešne postupke u prošlosti jeste most ka neupitnoj budućnosti na kojem se ne treba zadržavati.
Osjećaj zadovoljstva i psihičkog smiraja prilikom slušanja Kur'ana časnog
Ovaj osjećaj treba cijeniti jer je pokazatelj zdravog psihičkog stanja i zdravog fitreta. Kada u nekoj stranoj zemlji iznenada čujemo nekog da govori na našem maternjem jeziku, želimo upoznati tog čovjeka. Kur'an govori jezikom čovjekovog fitreta i on je unutarnji glas čovjekove savjesti. Kada fitret uživa slušajući Kur'an, srce osjeti smiraj, a to je pokazatelj zdravog fitreta. Svoja duhovna osjećanja na ovom svijetu niste ugušili materijalizmom, već su ona ostala povezana i sačuvana u svijetu kojem pripadaju. Ovu blagodat treba sačuvati i na njoj Bogu zahvaljivati.
Dvije vrste sjećanja na Boga
Čovjek ima dvije vrste odnosa s Bogom, zbiljom i postojećim svijetom. Jedan je vanjski odnos, koji se postiže ibadetom, namazom, postom, pomaganjem siromašnima i onima kojima je pomoć potrebna, borbom protiv nepravde i nasilja – a čija se vanjština pokazuje kroz šerijat, pa izvana čovjeka čini muslimanom i vjernikom. Postoji i druga vrsta odnosa koja čovjeka povezuje sa skrivenim unutarnjim svijetom – kroz srce, duh i spoznaju zbilja, pa se na taj način iznutra povezuje s Uzvišenim Bogom. Za spoznaju zbilje vjere i njezine nutrine nema drugog puta osim djelovanja prema vanjštini islama. Istraživanje islama je kamen temeljac za dvorac spoznaje. Također, kada govorimo o spoznaji, ne smijemo žuriti, već polahko proučavati prave izvore.
Za napuštanje grijeha potrebna je odlučnost i vrijeme
Ako napuštanje grijeha budu pratile dvije stvari, to će sigurno dati rezultat i umjesto grijaha, zasjat će sunce imana i spoznaje. Prva stvar jeste odlučnost, koja mora biti posljedica spoznaje ružnoće grijeha i ljepote dobrih djela. Druga stvar jeste postepenost i mirnoća duše koja je sklona naređivanju.
Da bi promijenila to stanje, duša koja je bila pod utjecajem niskih pobuda, treba postepenost. Ako nakon pokajanja ponovo učinimo grijeh, ne treba da klonemo duhom, treba da se ponovo pokajemo i tražimo oprost. Misliti da je takav postupak licemjeran spada u šejtanska došaptavanja, kojima ne treba pridavati važnost, već samo treba činiti pokajanje, a Uzvišeni Bog pomaže nevoljnicima i vjernicima.
Božija uputa je trajna
Časni Kur'an prenosi Božije obećanje ljudima u kojem se kaže da će se svakome ko se trudi pokazati put, a ajeti su vječni:
اللَّهُ وَلِيُّ الَّذِينَ آمَنُوا يُخْرِجُهُمْ مِنَ الظُّلُمَاتِ إِلَى النُّورِ
Allah je zaštitnik onih koji vjeruju i On ih izvodi iz tmina na svjetlo (Bekare, 257)
Na drugom mjestu kaže:
وَالَّذِينَ جَاهَدُوا فِينَا لَنَهْدِيَنَّهُمْ سُبُلَنَا
One koji se budu zbog Nas borili Mi ćemo, sigurno, putevima koji Nama vode uputiti (Ankebut, 69)
Stoga, ne brinite se, Bog će vas voditi i pokazati put.
Ova Fondacija i ova web-stranica vama su na usluzi. Bilo koje pitanje u bilo koje vrijeme da vam se pojavi, trudit ćemo se da na njega odgovorimo, i naravno, ako imate želju da se ovaj razgovor nastavi, slobodno nam pišite.
Od Uzvišenog Boga molim milost za sve ljude i da nas izbavi iz tame neznanja, neodlučnosti i nepromišljenosti a uputi na svjetlost, spoznaju i ustrajnost kako bismo dosegli vječnu sreću i vječni život.
Svako dobro.
Prof. Akbar Eydi