Poštovanje, nisam odrasla u vjerski nastrojenoj porodici. Moji roditelji (neka im Allah oprosti i uputi ih na pravi put) su “muslimani” (navodni znaci govore dovoljno, nije lijepo da govorim loše za njih). Nažalost dugo sam i ja živjela/živim tako. Imam želju da se promjenim, osjećaj spokoja i mira koji u srcu osjetim kada čujem nekoga kako uči je nevjerovatan. Međutim ne znam kako/odakle početi. Krenula sam sa isčitavanjem stvari vezanih za Islam, ali doista se bojim da ću pogriješiti (na primjer kod klanjanja, da ću nešto pogrešno izgovoriti, izreći nešto što ne mislim u neznanju), kada pogriješim kod nekih riječi/stvari imam osjećaj kao da “ismijavam” vjeru. I taj strah me svaki put udalji od pravog puta. Trudim se da ispravim prije načinjene grijehe, da ih ne ponavljam, znam da ne mogu sve ispraviti niti promjeniti sa danas na sutra, ali imam osjećaj da je licemjerno da se predajem vjeri dok ne budem u stanju prestati činiti neke grijehe. Ali se onda ponovo zapitam, da li ću biti u stanju da ih ispravim bez vjere. Osjećam se izgubljeno između želje za pravim putem i strahom od neznanja i licemjerstva. Nadam se da mi možete pružiti savjeti. Unaprijed hvala.