Es Selamu Alejkum,
Mozete li mi objasniti detaljne postupke cinjenja zikra u dzaferijskom mezhebu i kad se zikr cini? Da li se zikr cini poslije farza ili nakon zavrsetka svih namaza kao kod hanefija u ehli sunnetu? Zatim, da li se zikr cini glasno ili u sebi?
1 Odgovor
U ime Boga, Milostivog, Samilosnog
Esselamu alejkum,
Temelj zikra i njegova zbilja sadržani su u Kur'anu i Poslanikovom sunnetu. Slijedeći Kur'an i Poslanikov sunnet, imami Ehli-bejta pojasnili su univerzalne istine vezane za zikr te da čovjek ne bi zaboravio na Boga i na svoju dušu, izložili su nam dove i zikrove, a dio njih možete pronaći u Sedžadovoj Sahifi koja je prevedena na bosanski jezik. Isto tako, imate dostupnu i Kumejlovu dovu od hazreti Alija, a.s., koja se uči dan uoči petka. Ona je također prevedena na bosanski jezik. Postoje i razne dove koje se uče nakon svakog namaza ili dove koje se uče prije izlaska i nakon zalaska sunca. Sve to možete učiti sami ili u društvu.
Vezano za visinu glasa tokom činjenja zikra
Kur'an, budući da je knjiga upute ustanovljena na čovjekovoj izvornoj prirodi, preporučuje umjerenost, pa kaže: Ne izgovaraj na sav glas Kur'an kad molitvu obavljaš, a i ne prigušuj ga; traži sredinu između toga. (Isra’, 109), dok na drugom mjestu kaže: I spominji Gospodara svoga ujutro i navečer u sebi, ponizno i sa strahopoštovanjem i ne podižući jako glas, i ne budi bezbrižan. (El-A'raf, 205)
Dakle, temelj zikra je unutarnja srčana usredsrijeđenost na Boga, koja ponekad mora biti popraćena glasom, ponekad bez glasa, a ponekad razmišljanjem o tome da je Bog Onaj Koji sve obuhvata. On je Vanjski i Unutarnji, Vidljivi i Nevidljivi. On je Početak i Kraj. Ponekad se zikr uči na sedždi, recimo kada čovjek odabere posebno vrijeme i u osami na sedždi izgovara kur'anski ajet: Nema boga osim Tebe, hvaljen neka si Ti! Ja sam zaista nepravedan bio! (لَا إِلَهَ إِلَّا أَنْتَ سُبْحَانَكَ إِنِّي كُنْتُ مِنَ الظَّالِمِينَ), poznat kao zikr hazreti Junusa, na što se Kur'an nadovezao tako mi spašavamo vjernike.(El-Enbija, 87-88) Ponekad se ovaj zikr uči nakon sabaha, a ponekad sredinom noći. Potrebno je spominjati Boga na bilo kojem jeziku i na bilo koji način. Čitav svijet stvoren je radi čovjeka. Sva stvorenja, vidljiva i nevidljiva, u stalnom su zirku Bogu Slavljenom. Njega veličaju sedam Nebesa, i Zemlja, i onī na njima; i ne postoji ništa što ga ne veliča, hvaleći Ga; ali vi ne razumijete veličanje njihovo.(Isra’, 44)
Mevlana kaže:
Govor zemlje, vode i blata
razumiju čula onih koji imaju srca.
Svi oni govore: Sluh i vid imamo i sreti smo,
mada s vama neupućeni, i nijemi smo.
pošto prema neživosti naginješ,
zar sa duhovnim životom bića neživih blizak biti možeš?
Mi smo zbog grijeha i nemara zaboravili svoju dušu i zauzeti smo strastima i žudnjama, pa smo odvojeni od zbilje svijeta. Budući da o tajnama drugih bića nismo obaviješteni, ni danju ni u osami noći, umišljamo da je svijet u tišini, a ustavi mi smo po riječima Mevlane nemahremi, jer da nismo čuli bi njihov zikr.
Dove Ehli-bejta ispunjene su predivnim šaputanjima koja nas mogu uzdignuti do najviših spoznaja i tevhida, samo da nema naših grijeha i nemara. Hazreti Sedžad u jednoj od svojih dova kaže: “Bože moj, oprosti mi svaku slast koju sam osjetio, a koja nije bila slast zikra i spominjanja Tebe.”
U školi islama dove, šaputanja i zikr imaju uzvišeni položaj i u stanju su misao i dušu čovjeka uzdignuti do najviših stepena ljudskosti, gdje se očituje značenje čovjeka kao Božijeg namjesnika na zemlji.
Neka nam Uzvišeni Bog svima podari slast zikra i bliskost sa Njim i Njegovim ugodnicima. Amin!