Sellam, jedna osoba koju poznajem vec 2.godine sa mnom stupa u komunikaciju onda kad joj nesto treba,ne prestaje da zove dok joj ne pomognem.Ponekada to znaju biti banalane stvari za koje sam 100% sigurna da je sama sposobna da to odradi jer je veoma inteligenta i imucna,te nema nikakvi problema koji bi je sprjecevala da to odradi.Ocito je da me iskoristava,te ponekad mi dođe da mu i sama to kazem,ali iz pristojnosti sutim.Da li je uredu ako ja toj osobi ponekada ne pruzim pomoc( a znam da me iskoriatava) a mogu joj pomoci?
1 Odgovor
Esselamu alejkum!
Prije odgovora na vaše pitanje, dozvolite da kažem nešto iz života Božijeg Poslanika, s. a. v. a.
Jednog dana došao je siromah kod Božijeg Poslanika tražeći pomoć, a Poslanik mu reče: “Ako neko od nas traži pomoć, mi ćemo mu pomoći, ali ako je zadovoljan onim što ima, za njega je bolje.” Nakon što je ovo čuo, siromah nije iznio svoju potrebu i vratio se kući praznih ruku. Sutradan je ponovo otišao kod Božijeg Poslanika, s. a. v. a, a on mu je ponovio isto.
Ispričao je ženi šta se dogodilo. Treći dan opet je otišao kod Božijeg Poslanika, s. a. v. a., ali on mu je ponovio isto.
Tada je shvatio da Božiji Poslanik, s. a. v. a., ponavljanjem istog govora sigurno ima neki poseban cilj. Vratio se kući, skupio alat koji je imao, a zatim njime prikupio nešto drva, koja je poslije prodao na pijaci i tim novcem kupio hranu i odnio kući. Nakon jela otišao je u džamiju na namaz. Kada ga je ugledao Božiji Poslanik, s. a. v. a., rekao je: “Zar nije bolje da se koristiš vlastitim trudom i živiš dostojanstveno nego da moliš za pomoć?”
Treba da živimo tako da ne navikavamo druge na pomoć, već da ih potičemo na promišljane kako da iskoriste ono što imaju.
U našim vjerskim predajama kaže se da je pozajmica osamdeset puta bolja od davanje sadake. Razlog je taj što pozajmicu uzima osoba koja je dosita u potrebi dok onaj koji prima sadaku možda i nije u potrebi. Onaj koji uzima pozajmicu zna da to mora vratiti pa će se trudit da nešto radi i zaradi, dok kod osobe koja uzima sadaku ne postoji motivacija za vlastiti trud. Pozajmica, također, čuva obraz osobe u društvu i potiče uzajamnu saradnju. Postoji mogućnost da će jednog dana i sam davalac zajma biti u situaciji da traži zajam pa da mu zajmoprimac može nadoknaditi, i tako, zapravo, kruže stvari u društvu i potiču svoje članove na rad, dok uzimanje i davanje sadake stvara lijenost i veliki broj teškoća u društvu.
Dakle, pomaganje ljudima koji imaju mogućnost da rade i privređuju protivno je praksi Božijeg Poslanika, s. a. v. a., i vjerskoj logici. Njima treba pomoć u misaonom smislu, da shvate da je pružanje ruke prema drugima povod njihovom poniženju. Prosjačenje unazađuje društvo i umanjuje ekonomski i društveni napredak.
Ako znate da je riječ o iskorištavanju, onda podupirete nešto što je samo po sebi ružno i protivi se vjerskim propisima, umjesto toga, pružite misaonu i moralnu pomoć pa na pristojan način ukažite na pogrešno i nemoralno djelo.
Čovjekova je ličnost cijenjena i treba se ustegnuti od svega što šteti njezinu ugledu. Vaša je obaveza da ukazujete na dobro, a odvraćate od zla, a ne da pomažete osobi koja je sposobna da sama privređuje. To što želite biti pristojni nije dovoljan razlog i opravdanje da srozavate svoju ličnost.
U svakom slučaju, vi nemate obavezu jer bogatstvo je Božiji dar čovjeku i niko nema pravo da ga troši nehumano i na način koji se protivi šerijatu.
Svako dobro.
prof. Akbar Eydi