Šta na osnovu objašnjenja Allame Tabatabaija i hadisa možemo zaključiti u vezi sa ovim ajetom: da smo slušali i da smo razmišljali?
1 Odgovor
Tefsir i hadis nam daju do znanja da su nevjernici “i čuli i shvatili” – međutim, prihvatili su samo ono što im je odgovaralo. To znači da se nisu pokorili istini, niti su se odazvali pozivu. Zato Allah, dž.š., u sljedećem ajetu kaže da su oni tim riječima presudili sebi, tj. priznali su svoj grijeh. Neko djelo je grijeh tek kada se zna da je zabranjeno, tj. tek kada je hudžet u potpunosti ispunjen. Prije znanja o zabrani nekog djela, čovjek koji to čini nije griješnik prema Božijem zakonu, tako da se ni na Ovom svijetu, a ni na Ahiretu ne naziva griješnikom. Znanje o djelima stičemo tradicionalnim putem, tj. slušanjem, čitanjem posredovanih izvora, (tj. Kur'ana, hadisa i pravnih tekstova,) ili pak putem razmišljanja na temelju stečenog znanja, dakle na racionalan način. To znači da ni jedan griješnik nije džahil (neznalica), jer u najmanju ruku je znao da grijeh zbog kojeg je nazvan griješnikom jeste grijeh i zabranjen je.