Kako islam gleda na moral današnjice, i da li ga odobrava? Da li je moguće danas biti moderna i moralna vjernica?
1 Odgovor
Islamski pogled na moral i uzvišene čovjekove vrline, ne mijenja se promjenom vremena. Islamski pogled na moral danas, isti je kao jučerašnji pogled na moral, kao sto će biti isti i sutra.
Međutim, kada se ovo kaže, to ne znači da su propisi i zakoni vjere zanemarili društvena kretanja i potrebe koje vrijeme iziskuje, ili pak da
na to ne obraćaju pažnju, ili pak da se suprotstavlja pokretu, napretku, industriji…
Ovo, također, nije ni u značenju da vjera čovjeka stavlja na tačku između dvije mogućnosti od kojih treba odabrati jednu: ili vjeru ili Dunjaluk, pa da bi čovjek morao pod prisilom odabrati moral i vjeru i na taj se način lišiti civilizacijskog napretka, ili pak da odabere modernizam i da se zauvijek oprosti od vjere i morala. Ovakvo bi shvatanje bilo pogrešno shvatanje kako vjere, tako i znanosti i naučnog napretka. Islam niti ima ovakvu vrstu logike, niti je pak prihvata. Niti je ova logika ustanovljena na ustrojstvima stvaranja, niti na čovjekovom fitretu. Kako to kaže Murteza Mutahari, u pitanju je treći put i drugačija vrsta logike.
Islam ne samo da se ne protivi napretku, već ga preporučuje. Islam potcrtava potrebu upoznavanja sa svijetom i korištenjem zakona koji vladaju njime, a to je upravo razvoj industrije i tehnologije. Temeljni cilj islama jeste stizanje do sreće i načelnih spoznaja koji se temelje na zakonima stvorenoga svijeta. Međutim, neophodno je ispravno shvatiti i vjeru i njena fiksna načela kao i promjenjiva, te njihov međusobni odnos. Kao što treba shvatiti i razumjeti znanstvenu stvarnost i ostvarenja, te shvatiti namjere modernizma, napretka i izuma. Ukoliko se ovo dvoje na ispravan način spozna, postat će jasno da vjera ne samo da nema nista protiv industrijskog i tehnoloskog napretka, već da naglašava i savjetuje da se ta vrsta napretka ostvari.
Obratite paznju na sljedeći kur'anski ajet: On vas od Zemlje stvara i daje vam zapovijed da gradite na njoj! Zato Ga molite za oprost, i pokajte Mu se, jer Gospodar moj je, zaista, blizu i odaziva se. (Hud, 61) Riječi iste'merekum fiha u originalu na arapskom jeziku su važne za nas. Znači izgradnju, iskorištavanje, izvođenje nečega iz prirodnog stanja i to su čovjekove dužnosti na zemlji. Upoznavanje zakona, ruda, resursa, uočavanje odnosa koji postoje u svijetu, ostvarivanje veza sa ljudima – sve su to uvjeti da bi se ostvarila izgradnja, da bi se koristilo i da bi se moglo izvoditi iz prirodnog stanja ono što je trenutno na zemlji. A sve se to dešava pod Božijom naredbom. On je taj koji prelazi preko grešaka, u granici normalnog ne apsolutno, On je taj koji ispunjava težnje i želje, da, On vam je blizu.
Činjenica da živimo u univerzumu čije je ustrojstvo toliko tačno, precizno i postojano da se mogu predvidjeti pokreti nebeskih tijela, mogu se napraviti mape mjesečevih mijena, zna se tačno kada će biti pomračenje Sunca i Mjeseca – sve samo zahvaljujući tome što je Stvoritelj Sveznajući i Mudar.
Ako je s te strane situacija takva kakva jeste, zar je moguće da zakoni vjere i svijetli propisi koje propisuje isti Taj Mudri i Moćni Stvoritelj, budu drugačiji?
Ako On kaže: idite ispitujte zakone svijeta, i ne samo golim okom, već se pomozite najsavremenijim instrumetarijem, i ne samo jednom, već hiljade puta, ali, nikada u stvaranju nećete naići na na oprečnost i odudaranje, odnosno ti u onome što Milostivi stvara ne vidiš nikakva nedostatka, pa ponovo pogledaj vidiš li ikakav nedostatak, zatim ponovo više puta pogledaj, pogled će ti se vratiti klonuo i umoran (Mulk, 3 i 4). Zašto je to tako? Iz prostog razloga jer je svijet djelo Boga, čije je znanje apsolutno, čija je moć i mudrost neograničena. Isti Taj Bog, u vezi Knjige koju objavljuje, tj. Časnog Kur'ana kaže da je Kur'an djelo nekog drugog mimo Allaha sigurno biste u njemu naisli na oprečnosti, međutim, Kur'an je objava gospodara Svjetova, i kada bi se svi ljudi potrudili i u pomoć pozvali ostala bića neće moći donijeti niti jednu suru poput kur'anskih sura, jer ovaj Kur'an izvire iz izvora beskrajnog znanja.
Dakle, dok je svijet svijet i dok je čovjek čovjek i dok bude imao potrebu za moralom i zakonima islamskih propisa, islam će pozivati moralu, vrlini i duhovnosti. Bez obzira koliko da znanost napreduje, bez obzira koliko da se zakona prirodnog svijeta otkrije, čovjekova potreba za moralom, duhovnosću i religijom biće jos veća i neophodnija. Naravno, pod uvjetom da spoznamo vjeru i shvatimo namjeru i ciljeve naučnog napretka, kao i to da prepoznamo strasti, porive i potrebe koje nisu naučne i prirodne. Na kraju, nudim vam riječi prenesene od hazreti Sadika, s nadom da i vama i nama predstavlja pomoć i ponudi dobro rjesenje:
Ukoliko čovjek svoju vjeru uzme iz Božije knjige i Poslanikovog sunneta, to jest, utemelji svoju spoznaju vjere na Kur'anu i sunnetu, bez obzira na kakve situacije i dešavanja da naiđe, bilo da je riječ o dešavanjima naučnog, privrednog, kulturnog, političkog, društvenog, moralnog, putenog vida, koje svojom žestinom mogu čak i brda pomjeriti s mjesta, čovjek, njegova vjera i spoznaja ostat će stabilni i sigurni. Međutim, ukoliko temelj vjerske spoznaje budu riječi ovog ili onog, te slijeđenje roditelja, okruženja i regije, isti ti faktori oduzet će mu ono što je od njih posudio.
Kao što kaže šehid Mutahari, ukoliko religija postane logična stvar, i bude se oslanjala na Kur'an, dokaz, fitret i upute iz sunneta, takva će vjera biti vrijedna i ne samo da će čuvati čovjeka u svakom trenutku, već će od njega napraviti vođu koji poziva u naučni i tehnoloski napredak. Međutim, ako vjera postane lokalna stvar i pitanje povođenja za drugima, njena vrijednost biće na nivou neutemeljenih i nenaučnih stavova. Jedna pijanka, jedno lijepo zavodljivo lice, jedan dobar automobil, biće dovoljni da čovjeka uskrate za tu vjeru.
Jedna parola je dovoljna da takvu vjeru uništi, jer nije izrasla na svijesti i savjesti, nema korijen u znanju, dokazu i Kur'anu. Zato će u njoj biti hiljade kontrasta i u znanju i u vjerovanju i u društvu i tehnologiji…
Zato se, poštovana sestro, moramo upoznati sa Božijom knjigom da bismo znali Njegove zakone, moramo dokučiti temelje racionalnosti i zakone fitreta da bismo naučno, a ne putem ispraznih parola, znali kolika je usklađenost između Kur'ana, nauke i razuma. Svaki od ovih faktora nadopunjuje jedan drugog, a sve se to kreće u smjeru vođenja čovjeka ka cilju i sreći, stvarnoj sreći, to jest i koristima Dunjaluka i beskrajnoj milosti Božijoj.
Ove spoznaje traže napor i zalaganje, obaviještenost, kao što svaki posao i svaki napredak u svijetu predstavljaju posljedicu brojnih ljudskih napora. Dakle, potrebno je da se tačno zna šta mislite pod današnjim moralom, da bi se moglo odgovoriti da li islam takvo što prihvata ili ne. Također, moramo znati šta mislite pod riječima moral i moderno. Ukoliko granice ne budu jasne, nećemo imati dobar odgovor. Ako Bog da da budemo imali prilike za dalji razgovor u vezi s ovim temama.