Selam alejkum, poštovana redakcijo!
Imam jedno, možda, neobično pitanje i izvinjavam se ako ću njime stvoriti zabunu! U predavanjima Allame Tabatabaija, r.a., Stepeni duhovnog putovanja čitamo da je čovjek zadužen za otvaranje najvećih gnostičkih tajni (velova) Imam Husejn, a.s. Ovo se može dokazati i slijedeći kur'ansku logiku halifata, odnosno Allahovih predstavnika koje On sam bira i koji saglasno gnostičkim shvatanjima predstavlaju ‘kutb’ odnosno pol. Međutim, u knjigama historije islamske filozofije, pa i ove koju pise Henry Corben, učimo da je jedan od najvećih arifa (gnostika) islamske historije, nazvanim jos i ocem irfana Muhjiddin Ibn Arabi, čovjek koji, bar po pisanju historije, nije bio u dodiru sa školama Ehli-bejta.
Dalje, na vašoj web-stranici se navodi da je i hazreti Mevlana bio sunija! Gore navedeni ljudi su iznosili velike gnostičke istine i po njihovim djelima se može zaključiti da su posjedovali praktično poznavanje islamskog irfanijeta. Neki ih nazivaju i teoretičarima irfanijeta ili “emocionalnim” arifima! Da li je moguće da se čovjek može upoznati sa svijetom irfana, bez direktnog uticaja škole Ehli-bejta (škole imamata)? Ukoliko da, onda do kojeg stepena ili na koji način? Znamo da se ne može doći do nekog znanja o skrivenom, ukoliko nema vođstva bezgrješnog Velijullaha!
Također, u predavanjima Allame Tabatabaija čitamo da čak i neke budističke vjere govore o nekim islamskim istinama, pri čemu navodi knjigu Upanišade.