Poštovani profesore,
Imam jedno pitanje u vezi braka. U braku sam pune 3 godine i još nemamo djece, zbog finansijskih razloga, ali ubrzo planiramo inšallah. Ja i moj muž živimo u inostranstvu i tamo je sve uredu, ima malo svađica, ali u normalnim granicama. Međutim, kada dođemo na odmor u Bosnu kod njegovih roditelja – sasvim druga priča. Oni se počnu miješati i govoriti gdje da idemo ili da sjedimo u kući, iako mi poželimo Bosnu, da izađemo i hodamo i svega smo željni, ali oni se naljute ako nešto ne bude po njihovom. I moj muž se promijeni, bude drzak prema meni i stalno se svađamo, a njima kao da je drago kad ja odem kod mame i nisam s mužem (nek mi Alah oprosti ako griješim). Isto tako, oni ne žele da se druže, niti posjećuju moje roditelje, iako moji roditelji odu kod njih i redovno ih zovu da dođu, ali oni neće… Ne znam šta im to znači, da li pokušavaju da nas razvedu ili šta…
Molim Vas, pomozite i dajte mi neki savjet, jer mi bi trebali da živimo s njima u kući. Imamo poseban sprat i ulaz, ali meni se ne ide a muž hoće i kaže, ako hoću – hoću, ako neću ne moram – on ide u roditeljsku kuću, iako se u njihovoj kući osjećam da me ne cijene i ne poštuju čak ni reda radi…
Molim Vas da mi date savjet kako da se ponašam i šta je najpametnije da uradim.
Unaprijed hvala.
1 Odgovor
Poštovana i uvažena sestro,
Prije svega molim Uzvišenog Gospodara da Svojom beskrajnom moći i milošću otkloni i vaše probleme i probleme svih muslimana. Da bi problem bio riješen, navest ću vam nekoliko činjenica. Budemo li ih poštovali, tada problemi ne samo da neće predstavljati prepreku na putu, već će svaki problem predstavljati stepenicu za napredovanje na našem životnom putu.
U biti svijeta prirode postoji kolizija i sukob
Ovo moramo prihvatiti kao načelo, da pored svakog pehara meda stoji i staklenka otrova i da svaki užitak ide “u paketu” sa mukom i boli. Časni Kur'an nam daje do znanja: Zaista sa teškoćom je i lahkoća. U principu, teškoće su put i staza kojom se korača do ugođaja i smiraja. Dakle, u svijetu prirode nemoguć je potpuni rahatluk, bez problema. Ukoliko bi se našao neko da u životu nema nikakvog problema, već da uz potpun ugođaj i sigurnost bude odmarao, jeo, pio, neće dugo potrajati, a on će oboljeti od različitih vrsta bolesti. Znači, da se ne bi se ostalo zdravo, treba se istrpiti bol kontroliranog unošenja hrane u organizam, kao i sport i tjelesne vježbe. Zato trebamo zauvijek zaboraviti na ugođaj bez muke i život bez problema.
Razmišljanje tragom rješenja problema
S druge strane, Svevišnji Bog daje čovjeku mogućnost razmišljanja da bi, koristeći ga, iznalazio rješenja i izlaz iz problema, te da na taj način svaki problem iskoristi u smjeru psihičkog mira i lične sreće. Da prihvatanjem manjeg problema spriječi veći problem. Kažu da luđak čini isto što i pametan čovjek, ali s jednom razlikom. Pametan čovjek prije nego bude uhvaćen u nevolji traži izlaz, dok luđak nakon što ga pritisnu muke i stisnu čeljusti problema, dođe sebi i počne razmišljati šta mu je činiti. U skladu s tim, na krajnje ozbiljan način treba tražiti rješenja za probleme, a ne trebamo misliti kako problema ne smije biti.
Kada se kao muslimani obratimo Časnom Kur'anu, on nam nudi nekoliko principa kao osnovne tačke zajedničkog života ljudi:
Oslanjanje na Boga
Moramo znati da Ovaj svijet ima svoga Boga Koji njime upravlja. Upravo zbog toga naučili su nas da nekoliko puta dnevno, dok obavljamo namaz, ponovimo sljedeće riječi: rabbil ‘âlemin (upravitelj i odgajatelj svega stvorenog). Kada je već tako, u tom slučaju: ijjâke neste‘în, (Bože, samo od Tebe pomoć tražimo). Dakle, oslanjanje na Boga je osnovni princip o kojem moramo voditi računa i u koji moramo vjerovati.
Praktična vježba
Ako vjerovanje ne bude popraćeno praktičnom potporom, u tom slučaju tragovi tog vjerovanja neće izaći na površinu naših duša, neće ostaviti vidljivog traga, znači da od njega nema koristi. Ljubav prema sportu od čovjeka ne čini prvaka, ali ako ljubav bude popraćena treninzima i teškim vježbama, u tom slučaju može se nadati rezultatu. Isto tako, vjerovanje u Boga, da bi ostavilo trag i rezultat na našu dušu, ima potrebu za praktičnom vježbom. Ovo vježbanje Uzvišeni objašnjava na sljedeći način:
Prvo, namaz. Obavljanje namaza jača čovjeka u odnosu na probleme. Daruje mu duhovnu i psihičku stabilnost i mir. Donosi mu snagu i širi njegovo biće, tako da čovjek postaje poput okeana koji ništa ne može uprljati. Bilo kakva lešina da se baci u more, ono ostaje čisto i ne zagadi se, boja mu se ne promijeni, već naprotiv neutralizira sve prljavštine.
Drugo, strpljenje i istrajnost. Čovjek vježbanjem u sebi poveća snagu i moć strpljenja i istrajnosti. Ako sitan kamen bude bačen na tanje staklo, ono će pući, a ako krupan kamen bude svom silinom bačen o zid, neće ga oštetiti, jer staklo je krhko i veoma podložno lomljenju, za razliku od zida, koji je čvrst. Ukoliko se na planinu sruče stotine topovskih salvi, ona ostaje na svom mjestu, jer planina je planina, ona je stabilna. Zato se u hadisu kaže da je vjernik poput planine, postojan i čvrst; ne pomjeraju ga oluje, ma koliko da su jake i žestoke. U 45. ajetu sure Bekare se kaže: Pomoć tražite strpljenjem i namazom! Poznato je da bi Ibn Sina, kad god bi naišao na teško naučno pitanje i nije imao odgovora, odlazio u glavnu gradsku džamiju i obavio bi dva rekata namaza. Nakon toga bi podizao ruke potrebe svome Gospodaru: “O Bože, oštri um Tvoga roba je sada nemoćan i ne može shvatiti ovaj problem. Pomozi mi!” Nakon toga bi se vraćao i u toku izučavanja problem bi bio riješen. Prema tome, kada god se sretnete sa problemom ili u porodici ili izvan nje, prije nego bilo kome šta kažete, otiđite, uzimate abdest, klanjate dva rekata i od Boga tražite da vam pomogne da nađete rješenje. Sasvim sigurno da će vam pomoći. Pokažete li strpljenje i istrajnost, sigurno ćete vidjeti Božiju pomoć. U to nemojte ni najmanje sumnjati.
Treće, uzvraćanje na najbolji način. Svi znamo da nisu isti dobri i loši tragovi u čovjeku i društvu. Nije jednako dobro djelo i loše djelo. Iako ovaj ajet govori jezikom Objave, ipak govori o pravilu prirode i fitreta. Kada već prihvatamo ovu činjenicu, u tom slučaju: Uzvrati dobrim na loše djelo, pa će između tebe i onog koji ti je neprijatelj bio nastati prijateljstvo, kao da ti je prisni prijatelj. (Fussilet, 34) Svakako, Kur'an naglašava da je ovakav pristup, tj. da dobro i zlo nisu jednaki, i da je ovakva praksa na loše djelo uzvratiti dobrim svojstvena samo strpljivim ljudima, čija duša je jaka i široka. Ne misli i ne djeluje svako na takav način. Stoga se Poslaniku kaže: Da si bio osor i gruba srca, oni bi se razišli od tebe. Znači, to što su se ashabi okupili oko Poslanika poput leptira oko svjetlosti njegova bića jeste zahvaljujući njegovom moralu i milosrđu. Svi ljudi, i vjernici i nevjernici, prihvatali su ga kao milostivog i spremnog da oprosti, pa su ga svi i voljeli. Dakle, ukoliko budete postupali s puno milosti i lijepim moralom, oslanjajući se na Boga i vježbanjem strpljenja te obavljanjem namaza i učenjem dove, sasvim sigurno je da Allah ne uništava nagradu dobročiniteljima, već im daje nagradu još na ovom svijetu.
Za kraj
Poštovana sestro, trebamo znati da život nije šala, već je od svega drugog ozbiljnija stvar. On predstavlja temelj našem vječnom sretnom ili nesretnom životu. Isto tako, pravo se uzima, ne daje se. Zato, ispravnom logikom, postojanim riječima i argumentima prožetim moralom i opraštanjem, branite svoja neopoziva prava. Također, udobrovoljite muža da pred lošim ponašanjem njegove porodice brani vaša prava i da prema vama postupa u skladu sa islamskim šerijatom. Tim prije što u nekim slučajevima kada se puno prašta, to biva povodom da taj kome se oprašta počne prelaziti preko granica i počne kršiti zakone. Islam ne prihvata nepravdu niti je smatra pravednom, kao što ne opravdava trpljenje nepravde i dozvoljavanje da se ona čini, već pravdu svrstava u red životnih načela koja su iznad stubova opstanka svijeta i stvaranja.
U skladu sa navedenim, čuvanjem islamskog konteksta i ljudskog morala te oslanjanjem na Boga – branite svoje pravo. Budete li vježbali onih nekoliko nabrojanih stvari, sasvim sigurno da će vam Bog ukazati na najbolja rješenja. I vi ćete tada imati priliku da donosite odluku mislima koje su upućene. A onima koji se budu zalagali zarad Nas, Mi ćemo puteve pokazati. (El-‘Ankebut, 69) Ulaganje truda na Božijem putu zarad boljeg i mirnijeg života, uvijek je popraćeno Božijom uputom.
Od Uzvišenog Boga za Vas molimo pomoć, sreću i miran život. Ukoliko ima još pitanja, mi smo vam na raspolaganju.