Selam alejkum, dragi i cijenjeni profesore. Srećna sam od dana kada sam saznala za vašu web adresu, od gospođe Ikballe Huduti, koja je predsjednica Udruženje žena Kevser na Kosovu, koja drži predavanje za žene i kaže nam da možemo da nađemo sve naše odgovoro kod vas, dragi i cijenjeni profesore Eydi. Živim u Prištini. Učim Kur'an evo već tri godine. Imam jedno pitanje:
Suru Tewba ne počinjem učiti sa bismilom, tako mi je objasnio moj hodža. Ali, na primjer, ja prestajem da učim u 23. ajetu ili nekom drugom, nije bitno, zatvorim Kur'an i poslije, drugi dan uzimam da čitam isti ajet gdje sam stala. Kako da počinjem, sa bismilom ili bez nje? Inšallah da sam bila jasna, jer bosanski nije moj maternji jezik. Puno Vam hvala.
1 Odgovor
Razlog kojeg prenosioci hadisa spominju zašto sura Tewba počinje bez bismile, jeste to što ova sura počinje odricanjem i gnušanjem, to jest jednom vrstom srdžbe Božije. Sa druge strane, bismila predstavlja početak u kojem se spominje Božija svemilost i milost. Ove dvije krajnosti ne mogu se spojiti, te zato ova sura počinje bez bismile.
Neki komentatori Kur'ana ukazuju kako je ova sura zapravo nastavak sure Enfal zbog toga 0
Odgovor
Poštovana sestro, svi kur'anski ajeti na neki način objašnjavaju islamski zuhd, zbog toga što zuhd sa aspekta islamskih intelektualaca, kao što je šehid Mutahari ima značenje: više zalaganja, a manje korištenja onog što se steklo (u smislu da se čovjek više zalaže, da bude vrijedan, radin, koristan, produktivan, ali da za sebe izdvaja samo ono što je neophodno, a da većinu nudi na raspolaganje društvu).
Islamski zuhd ustvari znači društvenu pravdu što je jedan od značajnih ciljeva poslaničkih misija. U isto vrijeme ajet za koji kažu da govori o stvarnom zuhdu je sljedeći: …da ne biste tugovali za onim što vam je promaklo, a i da se ne biste pomamili onim što vam On bude dao. (Hadid, 23)
Poruka ajeta je činjenica da kada se čovjek pouzda i osloni na Boga takvo stanje nadvladava i pobjeđuje sve drugo mimo Boga. Također, ovo znači smatrati Boga boljim i vrjednijim od svega drugog što postoji. Dakle, zuhd nije u značenju neimaštine i siromaštva, nije ni u značenju neulaganja napora i nezalaganja, već je u značenju poimanja, vjerovanja u Boga na način da se čovjek ne rastuži kada izgubi sve osim božanskih vrijednosti, kao i da se ne pomami i ne uzoholi ukoliko bude bogat, ukoliko mu se daju ovosvjetska dobra i blagodati. Svakako, trebamo znati da su tuga i veselje Božije djelo, i na svom mjestu predstavljaju ljudsku vrijednost, predstavljaju činioce kretanja prema savršenstvu. Tuga i radost koji nemaju vrijednosti ili su protiv vrijednosti jesu ona stanja koja čovjeka izbace sa polja pouzdanja u Boga i koja mu oduzmu moć donošenja odluke.
Molim Uzvišenog da i Vas i nas učini istinskim zahidima i poznavaocima vjerskih propisa i da nas nemoćne dovede do poželjnih stanja. Amin, ja Rabbe-l-alemin.