Znači vi ste samo jedan iz plejade ashabomrzaca… Ok. Drago mi je da je odgovor bio jasan.
I samo me zanima ko vama sve ovo prevodi, jer sumnjam da govorite naš jezik…. Koji li su to uhljupi nasjeli na vašu pokvarenu akidu? Zaista mi ih je žao…
1 Odgovor
Na ovakvu smo vrstu neargumentirane priče i nedokazivih zaključivanja u više navrata dali odgovor. Nadam se da su poštovani čitatelji smogli snage doći do svjesne presude utemeljene na vlastitom umijeću umnog razmišljanja, iz prostog razloga jer se ne žele prepuštati ishitrenim presudama, koje ne daju vremena za analizu i promišljanje.
Promišljanje i analiza su Božiji zakon kojima On obavezuje cijelo čovječanstvo. Nema nikakve sumnje u izvjesnost stajanja pred Bogom onog Dana kada ćemo morati za svako izgovoreno slovo, za svaki izrečeni sud, zaključak, vjerovanje, optužbu, polagati račun i opravdavati se. Kako to lijepo Kur'an Časni kaže: Mjera, Dana tog jeste istina (apsolutna istina). A značenje apsolutne istine jeste da toga Dana nema prostora ni za jednu laž, zabludu, sarkazam, manipulaciju. Usljed toga Kur'an nam kaže: Neće niko moći govoriti, osim onaj kome dozvolu Milostivi da, a govorit će ispravno. (Nebe’, 38) Zato, poštovane sestre, uvažena braćo, nemojmo sebi dozvoliti da tako olahko, bez ikakve granice i bojazni, drugima pripisujemo ono što nije njihovo, da manipulišemo, da druge nazivamo neprijateljima itd.
Sagovornici ajeta su oni koji vjeruju. Dakle, Uzvišeni ove stvari govori vjernicima, postačima, klanjačaima, onima koji daju zekat. Kada se to uzme u obzir, onda je jasno da čovjek iako misli da je mu'min, dakle vjernik u isto vrijeme može govoriti nelogične stvari i na taj način kvariti svoju vjeru.
Svjesnost o Bogu (takvaluk) je neizbježna potreba. Iz ajeta vidimo da je poštovanje i postojanje svijesti o Bogu, tj. svijesti o svim Božijim zakonima, neophodnost koja predstavlja temelj svih djela. Ukoliko djelo, ma koliko sa vanjskog aspekta bilo vrijedno, izvršimo bez takvaluka – sa kur'anskog aspekta ono nema nikakvog kredibiliteta i vrijednosti. Značenje takvaluka ne ogleda se u verbalnom ponavljanju određenih riječi i zikra, već je riječ o djelu, razmišljanju i riječima koji se temelje na iskrenom nijetu – dakle, vrše se u ime Allaha, a kao drugo u skladu su sa Božijom naredbom.
Govor mora biti istinit i postojan. Istinit govor je onaj koji je kao prvo utemeljen na dokazu, a kao drugo, u skladu sa istinom. Ukoliko neki govor ili ponašanje, ma koliko da je potaknuto vjerom u Boga, ne bude u skladu sa istinom i objektivnom stvarnošću, to već nije istinit i postojan (sedid) govor, i od Boga nije data dozvola da se takvo što priča.
Ispravljanje djela je uvjetovano. U skladu s ajetima postoje uvjeti da bi naša djela bila ispravljena Božijom milošću. Uvjet je da riječi koje čovjek izriče budu ispravne. Dakle, ukoliko naš govor nije usklađen sa istinom, naša djela ne zaslužuju da budu predstavljena Bogu. Također, Časni Kur'an ovim uvjetuje i opraštanje grijeha. Tek kada mi ispravimo naš govor, tada Bog oprašta naše grijehe.
Na kraju, vidimo da se pokoravanje Bogu i Poslaniku smatra velikim uspjehom i spasom, što znači da ukoliko ne bude pokoravanja Bogu i Poslaniku u vezi sa istinitim govorom, onda nema ništa ni od velikog uspjeha i spasa.
Dakle, poštovani brate, uvažena sestro, posvetimo se pokoravanju Bogu i Poslaniku, a prođimo se optužbi da je neko smutljivac, fasik, kafir… Nemojmo dozvoljavati svome jeziku, peru ili tastaturi da grizu prolaznike po gradu, i tako mrcvare već izranjavano tijelo islamskoga ummeta. Zapravo, smilujmo se samima sebi, nemojmo sebi upropaštavati i Dunjaluk i Ahiret.
Posljednja riječ je zahvala Allahu, gospodaru svjetova.