Šta je osnovna poruka ajeta: A pritajili vi svoj govor ili ga glasno izrekli, zaista On dobro zna tajne u grudima?
1 Odgovor
Odbija se sumnja koja bi se mogla javiti u čovjeku, a koja je utemeljena na nevjerovatnosti da se nešto dogodi. Bog do ovog ajeta spominje da je Gospodar, nije spomenuo da je Gospodar koji zna. A pošto čovjek svemu sudi po svojoj mjeri i misli da kao što ima ljudi gospodara koji ne znaju šta imaju, tako može biti da i Bog ne zna baš sve što se radi ili u najmanju ruku ne zna s kakvim je nijetom urađeno ono što je urađeno, pa se s nevjericom pita kako li će Bog to učiniti? Zato Allah, dž.š., daje do znanja da ne samo da je apsolutni Gospodar, već je i apsolutni Sveznadar. Riječi kojima je ajet odagnao ovu sumnju: bilo da tiho govorite bilo glasno, to je za Boga isto, jer On zna namjere svjedoče da se pored govora misli i na skrivena i javna djela, a tajan i glasan govor spomenuti su u ajetu jer najbolje iznose značenje skrivenosti i javnosti. Za tajno obavljanje jednog djela moramo pronaći skriveno ili usamljeno mjesto i utrošiti energiju, dok govor s lahkoćom možemo sakriti ili objelodaniti, dovoljno je glasno ga reći ili šapnuti ga nekome na uho.