Treća napomena u vezi sa poslaničkom mudžizom jeste to da je ona znak istinitosti tvrdnje o poslanstvu. Usljed toga se nadnaravno djelo posebnim teološkim terminom nazove mudžiza jer ono pored toga što se dešava uz posebnu dozvolu Božiju, također događa se kao dokaz da je dotični poslanik zbilja poslanik. Uz manju generalizaciju ovog pojma on može obuhvatati i nadnaravnosti koje se događaju kao dokaz istinitosti imameta. Tim smjerom termin keramet postaje eksluzivan za ostale vrste božanskih nadnaravnih djela koja čine Božije evlije, naspram nadnaravnosti koje se vežu za nefsanske i šejtanske moći, poput sihira, čarolije i djela koja čine yogini. Takva se djela mogu i poučavati i učiti kao što mogu biti nadjačana većom snagom. Obično se može prepoznati da to nisu djela Božanske naravi tako što njihovi akteri imaju iskvareno uvjerenje i moral.
Detalj na koji moramo obratiti pažnju jeste činjenica da ono što poslanička mudžiza direktno dokazuje jeste istinitost tvrdnje da su poslanici, međutim, ispravnost sadržaja poslanice, neophodnost pokoravanja naređenjima koje oni dostavljaju dokazuje se posredno i indirektno. Drugim riječima, poslanstvo se potvrđuje racionalnim dokazom, a legitimnost sadržine njihovog poslanstva potvrđuje se ta'abudi argumentima.[1]
[1] Obratiti se poglavljima: Spoznaja Boga, kao i: Razmatranja pitanja o poslanstvu.