Opasnosti sujevjerja i iskrivljenih učenja u vjeri
Važan faktor koji doprinosi gušenju fitreta, odnosno urođene ljudske težnje ka istini i dobru, jeste neopravdana i nelogična slika u koju se ponekad fitret smješta. Kada religija bude predstavljena na iracionalan, protuznanstven ili sujevjerjem obojen način, dolazi do stvaranja dubokog unutarnjeg sukoba. Taj sukob nastaje između prirodne sklonosti čovjeka prema Bogu i religiji, s jedne strane, i njegovih instinkta, razumskih sposobnosti i drugih fitrijskih težnji, s druge strane. Čovjek tada stječe dojam da, odabere li vjeru, to mora učiniti na račun svojih prirodnih potreba i zdravog razuma.
Ovaj problem proizlazi iz pogrešnog razumijevanja i prikazivanja religije, što u mnogima rezultira potiskivanjem ili potpunim ignoriranjem vlastite božanske prirode. Kada se religija suprotstavlja znanosti umjesto da s njom bude u harmoniji, kada se u nju uvode mitovi i praznovjerja koja nemaju temelja u Objavi, te kada se neopravdani, pa čak i neetični postupci pravdaju Božijim imenom, sasvim je prirodno da ljudi razviju negativan stav prema vjeri. Takav pristup ne samo da udaljava čovjeka od religije, nego ga otuđuje i od samog Boga.
Primjeri pogrešnog predstavljanja religije su brojni:
1. Antropomorfna slika Boga – Neki teolozi idu toliko daleko da Bogu pripisuju tjelesne osobine i mjere, poput tvrdnje da je udaljenost između Njegovih očiju određena tačnim kilometrima. Takvi opisi iz temelja su u suprotnosti s pojmom Božije apsolutne transcendencije.
2. Boga svoditi na „praznine u znanju“ – Mnogi religijski učitelji različitih tradicija prikazuju Boga kao tajanstvenog agenta koji intervenira samo u slučajevima gdje prirodni uzroci nisu jasni znanosti. Time se Božije djelovanje pogrešno ograničava, iako je u stvarnosti Božija volja prisutna i djelatna u svim zakonima prirode, ne samo u iznimkama.
3. Pogrešno poimanje duhovne savršenosti – Određeni vjerski i duhovni pravci poistovjećuju duhovnost s potpunim odricanjem od tjelesnih užitaka, proglašavajući brak „nužnim zlom“ i veličajući celibat kao ideal. Međutim, u islamu i mnogim drugim objavljenim vjerama, brak je prirodni i preporučeni put koji usklađuje tjelesne i duhovne potrebe.
4. Iskrivljeno prenošenje vjerskih učenja djeci – Roditelji, u svojoj naivnoj želji da prenesu vjeru, ponekad nude karikirane ili nelogične slike o Bogu. Kada djeca odrastu i prepoznaju besmislenost tih predodžbi, često odbacuju religiju u cjelini, ne shvatajući da je problem bio u iskrivljenom prikazu, a ne u samoj vjeri.
Ovi i slični primjeri pokazuju kako pogrešno predstavljanje religije može otuđiti čovjeka od njegove iskonske težnje prema Bogu. Istinsko vjersko poučavanje mora biti oslobođeno sujevjerja, u skladu s razumom i znanstvenim saznanjima, te utemeljeno na izvornim i vjerodostojnim izvorima. Samo takva religija može probuditi, a ne ugušiti, fitret u čovjeku.
Izvor: Dr. Mohammad Ali Shomali, Islamska vjerovanja, Izdavaštvo “Mulla Sadra”, Sarajevo, 2025., s engleskog prevela Amina Čorak